UVOD
Svake godine oko 27000 odraslih i više od 2000 djece u SAD-u saznaju da boluju od leukemije.
ŠTO JE LEUKEMIJA?
Leukemija je vrsta raka. Pod rakom podrazumijevamo više od 100 oboljenja koja imaju 2 bitne zajedničke stvari. Prva je da određene stanice u tijelu postanu abnormalne, a druga da organizam nastavlja proizvoditi velik broj ovakvih stanica.
Leukemija je karcinom krvnih stanica. Za razumijevanje je od pomoći znati o normalnim krvnim stanicama i što se s njima događa kad se razvije leukemija.
NORMALNE KRVNE STANICE
Krv je građena od tekućine- plazme, i tri vrste stanica od kojih svaka ima posebne funkcije.
Bijele krvne stanice- leukociti, pomažu u obrani organizma od infekcija i drugih bolesti
Crvene krvne stanice- eritrociti, prenose kisik od pluća do tkiva, a ugljični dioksid iz tkiva do pluća. Daju boju krvi.
Krvne pločice- trombociti, imaju ulogu u zgrušavanju krvi i kontroliranju krvarenja
Krvne stanice nastaju u koštanoj srži. Nezrele stanice nazivaju se blastima. Neki od njih sazrijevaju u koštanoj srži, dok drugi putuju i sazrijevaju drugdje u tijelu.
Normalno, krvne stanice nastaju kontrolirano, ovisno o tome koliko ih organizam treba. Ovaj proces pomaže u održavanju zdravlja.
STANICE KOD LEUKEMIJE
Kada se razvije leukemija tijelo proizvodi velik broj abnormalnih krvnih stanica. Kod većine leukemija radi se o bijelim krvnim stanicama, koje izgledaju drukčije od normalnih i ne funkcioniraju ispravno.
TIPOVI LEUKEMIJA
Postoji nekoliko tipova leukemija. Dijele se na dva načina. Prvi je ovisno o tome kako brzo se bolest razvija i stanje pogoršava. Drugi je prema tipu krvnih stanica koje su zahvaćene.
Leukemija je ili akutna ili kronična. Kod akutne leukemije abnormalne krvne stanice su blasti koji su nezreli i ne mogu obavljati svoje normalne funkcije. Njihov broj se brzo povećava, a stanje brzo pogoršava. Kod kronične leukemije prisutni su blasti, ali u globalu su ove stanice zrelije i mogu obavljati neke od svojih normalnih funkcija. Njihov broj se sporije povećava nego od akutne leukemije, tako da se i stanje pogoršava postepeno.
Leukemija može nastati od dvije glavne vrste bijelih krvnih stanica- limfoidnih i mijeloidnih. Kada zahvati limfoidne stanice, naziva se limfocitna leukemija, a kada zahvati mijeloidne stanice, naziva se mijeloidna leukemija.
Ovo su najučestaliji tipovi leukemija
Akutna limfocitna leukemija- najučestalija kod male djece. Pogađa i odrasle, pogotovo one iznad 65 godina.
Akutna mijeloidna leukemija- zahvaća i odrasle i djecu.
Kronična limfocitna leukemija- djeca rijetko obolijevaju, zahvaća odrasle iznad 55 godina.
Kronična mijeloidna leukemija- uglavnom kod odraslih
SIMPTOMI
Zbog oštećene funkcije stanice, oboljeli su skloni infekcijama, vrućicama. Imaju smanjen broj zdravih crvenih krvnih stanica i pločica. Dakle, smanjen je broj stanica koje prenose kisik tijelom. Kod ovog stanja- anemije- pacijenti mogu biti blijedi i osjećati slabost i umor. Kada je smanjen broj krvnih pločica pacijenti su skloni krvarenju i ozljedama.
Kod akutne leukemije simptomi se pojavljuju i pogoršavaju brzo, dok se kod kronične ne moraju pojaviti dugo vremena, a kada se pojave, uglavnom su slabi u početku i postepeno se pogoršavaju.
Ovo su neki od uobičajenih simptoma:
Vrućica, zimica i drugi gripi nalik simptomi
Slabost i zamor
Ceste infekcije
Gubitak apetita i/ili težine
Otečeni ili osjetljivi limfni čvorovi, jetra ili slezena
Sklonost krvarenju i ozljedama
Sitne crvene točke (petehije) ispod koze
Otečeni desni skloni krvarenju
Znojenje, posebno noću i/ili
Bol u kostima i zglobovima
Kod akutne leukemije, abnormalne stanice mogu se nakupiti u mozgu i leđnoj moždini. Posljedice mogu biti glavobolje, povraćanje, zbunjenost, gubitak mišićne koordinacije i napadi. Takve stanice se također mogu nakupljati u testisima i uzrokovati oticanje. Također neki pacijenti infekcije oka i koze. Leukemija može utjecati na probavni sustav, bubrege, pluća ili druge dijelove tijela.
Kod kronične leukemije abnormalne krvne stanice mogu se postepeno nakupljati u raznim dijelovima tijela. Može utjecati na kožu, CNS, probavni sustav, bubrege i testise.
DIJAGNOZA
Da bi pronašao uzrok simptoma, liječnik pita o dosadašnjim bolestima pacijenta i obavlja fizički pregled, palpira jetra, slezenu, limfne čvorove pazušne jame, prepona i vrata.
Pretrage krvi pomažu kod dijagnoze. Iako pretraga može otkriti leukemiju, ne mora pokazati o kojem tipu se radi. Dalje hematolog, onkolog ili patolog pregledava uzorak koštane srži pod mikroskopom da bi odredio vrstu leukemije. Pokušava se odrediti proširenost bolesti i cerebrospinalni likvor.
LIJEČENJE
Liječenje je kompleksno. Ovisi o tipu leukemije i nije jednako za sve pacijente. Ovisi i o osobinama stanica, proširenosti bolesti i da li je ranije provođeno liječenje ove bolesti, te o dobi pacijenta, simptomima i općem stanju.
Akutne leukemije potrebno je odmah liječiti. Cilj je dovesti bolest do remisije, a zatim se može provoditi terapija da se spriječi relaps. Mnogi mogu biti izliječeni.
Oboljeli od kronične leukemije bez simptoma ne zahtijevaju brzo liječenje. Treba ih se često provjeravati, a kada je potrebno liječenje, moguće je kontrolirati bolest i simptome. Izlječenje je rijetko.
METODE LIJEČENJA
Većina oboljelih liječi se kemoterapijom. Također se može provesti radioterapija i/ili transplantacija koštane srži ili biološka terapija. U nekim slučajevima splenektomija(uklanjanje slezene) može biti dio liječenja.
Kemoterapija je upotreba lijekova sa ciljem uništenja zloćudnih stanica. Ovisno o tipu leukemije može se raditi o jednom lijeku ili o kombinaciji. Većina ih se daje injekcijom ili kateterom, a neki i oralno. Lijekovi često ne uspijevaju doprijeti do središnjeg živčanog sustava, jer ne mogu prijeći krvno-moždanu barijeru, pa se ovdje primjenjuje intratekalna kemoterapija- lijekovi se injiciraju direktno u cerebrospinalni likvor. Kemoterapija se daje u ciklusima- period terapije praćen je periodom oporavka.
Radioterapija koristi se zajedno s kemoterapijom kod nekih tipova leukemije. Koriste se zrake visoke energije s ciljem uništenja zloćudnih stanica. Kod nekih pacijenata liječnik usmjeri zračenje na jedno specifično područje gdje se nalazi nakupina leukemičnih stanica, poput slezene ili testisa. Kod drugih se zrači cijelo tijelo i to obično prije transplantacije koštane srži.
Transplantacija koštane srži- kod oboljelih od leukemije koštana srž je uništena visokim dozama lijekova i zračenja, i zamjenjuje se zdravom, koja može poticati od donora ili može biti vlastita koja je uklonjena i sačuvana prije terapije. Iz vlastite se mora izvan tijela ukloniti leukemične stanice. Pacijente je potrebno čuvati od infekcije sve dok srž ne počne proizvoditi dovoljno krvnih stanica.
Biološka terapija uključuje tvari koje utječu na odgovor imunog sustava na karcinom. Interferon je oblik ove terapije koji se koristi kod nekih tipova leukemije.
KLINIČKE STUDIJE
Mnogi oboljeli mogu sudjelovati u ovakvim studijama koje pomažu liječnicima da otkriju da li je nova vrsta terapije djelotvorna i sigurna. Ovakvi pacijenti uvelike doprinose medicinskoj znanosti, a mogu imati priliku prvi iskusiti pozitivne učinke poboljšanih terapijskih metoda.
POMOĆNA NJEGA
Leukemija i njeno liječenje mogu uzrokovati brojne komplikacije i nuspojave.
Kako su oboljeli skloni infekcijama, mogu biti pod terapijom antibioticima i drugim lijekovima. Ako dođe do infekcije, može nastati ozbiljno stanje koje može zahtijevati hospitalizaciju.
Anemija i sklonost krvarenju također su problemi koji zahtijevaju pažnju. Transfuzije crvenih krvnih stanica primjenjuju se radi reduciranja plitkog disanja i zamora koji uzrokuje anemija.
Transfuzije krvnih pločica pomažu u reduciranju rizika od ozbiljnog krvarenja. Njega usne šupljine je bitna jer je leukemija i kemoterapija mogu učiniti osjetljivom i sklonom infekcijama i krvarenjima.
NUSPOJAVE LIJEČENJA
Kako terapija oštećuje i zdrave stanice, dolazi do nuspojava koje se razlikuju od osobe do osobe, ovisno o terapiji i vrsti leukemije.
Kemoterapija može oslabiti imuni odgovor na infekciju. Pojavljuje se slabost, sklonost ozljedama i krvarenju, gubitak kose, mučnina, povraćanje, infekcije usne šupljine. Ove nuspojave postepeno nestaju tijekom oporavka.
Neki lijekovi mogu utjecati na plodnost.
Radioterapija može uzrokovati umor. Ako je zračenje usmjereno na glavu, dolazi do gubitka kose. Koža tretiranog područja može postati crvena, suha, osjetljiva. Može doći do mučnine, povraćanja i gubitka apetita. Ove nuspojave su privremene.
Djeca kojima se ozrači mozak mogu imati probleme s učenjem i koordinacijom- iz tog razloga koristi se najniža moguća doza zračenja. Zračenje testisa utječe na plodnost i produkciju hormona.
Transplantacija koštane srži-povećava rizik od infekcija, krvarenja i druge nuspojave zbog visokih doza lijekova i zračenja. Može doći i do reakcije donirane srži protiv pacijentovih tkiva(jetra, kože i probavnog sustava). Ova reakcija može biti slaba, ali i jako opsežna. Može se pojaviti i godinama nakon transplantacije.
PREHRANA
Neki pacijenti mogu imati poteškoće s jelom, manjak apetita, mučninu, povraćanje i rane u ustima koje otežavaju jelo. Nekima hrana ima drugačiji okus. Kvalitetna prehrana omogućuje lakše izdržavanje terapije.
DODATNA NJEGA
Dodatni pregledi važni su nakon liječenja radi provjere da se karcinom nije vratio. Obično uključuju pretrage krvi, koštane srži i cerebrospinalnog likvora.
PODRŠKA OBOLJELIMA
Važnu ulogu u podršci imaju prijatelji i rođaci, liječnici, medicinske sestre i drugi članovi liječničkog tima. Oni mogu odgovoriti na brojna pitanja koja će zanimati pacijenta. Grupna terapija od velike je pomoći ovakvim pacijentima.
MOGUĆI UZROCI
Izloženost visokim dozama zračenja povećava rizik od leukemije. Postoje određeni genetski čimbenici, npr. Downov sindrom. Benzen, lijekovi korišteni u liječenju drugih tipova raka povećavaju rizik.
Materijal je prijevod izvornog materijala sa www.cancer.gov a što je u cilju što bolje informiranosti građana o malignim bolestima omogućio WIREDinternational nevladina organizacija iz SAD-a koja diljem svijeta pruža potporu u davanju medicinskih informacija liječnicima i stanovništvu i kao takova usko surađuje s Nacionalnim institutom za zdravlje SAD-a vlasnikom autorskih prava materijala.
Svake godine oko 27000 odraslih i više od 2000 djece u SAD-u saznaju da boluju od leukemije.
ŠTO JE LEUKEMIJA?
Leukemija je vrsta raka. Pod rakom podrazumijevamo više od 100 oboljenja koja imaju 2 bitne zajedničke stvari. Prva je da određene stanice u tijelu postanu abnormalne, a druga da organizam nastavlja proizvoditi velik broj ovakvih stanica.
Leukemija je karcinom krvnih stanica. Za razumijevanje je od pomoći znati o normalnim krvnim stanicama i što se s njima događa kad se razvije leukemija.
NORMALNE KRVNE STANICE
Krv je građena od tekućine- plazme, i tri vrste stanica od kojih svaka ima posebne funkcije.
Bijele krvne stanice- leukociti, pomažu u obrani organizma od infekcija i drugih bolesti
Crvene krvne stanice- eritrociti, prenose kisik od pluća do tkiva, a ugljični dioksid iz tkiva do pluća. Daju boju krvi.
Krvne pločice- trombociti, imaju ulogu u zgrušavanju krvi i kontroliranju krvarenja
Krvne stanice nastaju u koštanoj srži. Nezrele stanice nazivaju se blastima. Neki od njih sazrijevaju u koštanoj srži, dok drugi putuju i sazrijevaju drugdje u tijelu.
Normalno, krvne stanice nastaju kontrolirano, ovisno o tome koliko ih organizam treba. Ovaj proces pomaže u održavanju zdravlja.
STANICE KOD LEUKEMIJE
Kada se razvije leukemija tijelo proizvodi velik broj abnormalnih krvnih stanica. Kod većine leukemija radi se o bijelim krvnim stanicama, koje izgledaju drukčije od normalnih i ne funkcioniraju ispravno.
TIPOVI LEUKEMIJA
Postoji nekoliko tipova leukemija. Dijele se na dva načina. Prvi je ovisno o tome kako brzo se bolest razvija i stanje pogoršava. Drugi je prema tipu krvnih stanica koje su zahvaćene.
Leukemija je ili akutna ili kronična. Kod akutne leukemije abnormalne krvne stanice su blasti koji su nezreli i ne mogu obavljati svoje normalne funkcije. Njihov broj se brzo povećava, a stanje brzo pogoršava. Kod kronične leukemije prisutni su blasti, ali u globalu su ove stanice zrelije i mogu obavljati neke od svojih normalnih funkcija. Njihov broj se sporije povećava nego od akutne leukemije, tako da se i stanje pogoršava postepeno.
Leukemija može nastati od dvije glavne vrste bijelih krvnih stanica- limfoidnih i mijeloidnih. Kada zahvati limfoidne stanice, naziva se limfocitna leukemija, a kada zahvati mijeloidne stanice, naziva se mijeloidna leukemija.
Ovo su najučestaliji tipovi leukemija
Akutna limfocitna leukemija- najučestalija kod male djece. Pogađa i odrasle, pogotovo one iznad 65 godina.
Akutna mijeloidna leukemija- zahvaća i odrasle i djecu.
Kronična limfocitna leukemija- djeca rijetko obolijevaju, zahvaća odrasle iznad 55 godina.
Kronična mijeloidna leukemija- uglavnom kod odraslih
SIMPTOMI
Zbog oštećene funkcije stanice, oboljeli su skloni infekcijama, vrućicama. Imaju smanjen broj zdravih crvenih krvnih stanica i pločica. Dakle, smanjen je broj stanica koje prenose kisik tijelom. Kod ovog stanja- anemije- pacijenti mogu biti blijedi i osjećati slabost i umor. Kada je smanjen broj krvnih pločica pacijenti su skloni krvarenju i ozljedama.
Kod akutne leukemije simptomi se pojavljuju i pogoršavaju brzo, dok se kod kronične ne moraju pojaviti dugo vremena, a kada se pojave, uglavnom su slabi u početku i postepeno se pogoršavaju.
Ovo su neki od uobičajenih simptoma:
Vrućica, zimica i drugi gripi nalik simptomi
Slabost i zamor
Ceste infekcije
Gubitak apetita i/ili težine
Otečeni ili osjetljivi limfni čvorovi, jetra ili slezena
Sklonost krvarenju i ozljedama
Sitne crvene točke (petehije) ispod koze
Otečeni desni skloni krvarenju
Znojenje, posebno noću i/ili
Bol u kostima i zglobovima
Kod akutne leukemije, abnormalne stanice mogu se nakupiti u mozgu i leđnoj moždini. Posljedice mogu biti glavobolje, povraćanje, zbunjenost, gubitak mišićne koordinacije i napadi. Takve stanice se također mogu nakupljati u testisima i uzrokovati oticanje. Također neki pacijenti infekcije oka i koze. Leukemija može utjecati na probavni sustav, bubrege, pluća ili druge dijelove tijela.
Kod kronične leukemije abnormalne krvne stanice mogu se postepeno nakupljati u raznim dijelovima tijela. Može utjecati na kožu, CNS, probavni sustav, bubrege i testise.
DIJAGNOZA
Da bi pronašao uzrok simptoma, liječnik pita o dosadašnjim bolestima pacijenta i obavlja fizički pregled, palpira jetra, slezenu, limfne čvorove pazušne jame, prepona i vrata.
Pretrage krvi pomažu kod dijagnoze. Iako pretraga može otkriti leukemiju, ne mora pokazati o kojem tipu se radi. Dalje hematolog, onkolog ili patolog pregledava uzorak koštane srži pod mikroskopom da bi odredio vrstu leukemije. Pokušava se odrediti proširenost bolesti i cerebrospinalni likvor.
LIJEČENJE
Liječenje je kompleksno. Ovisi o tipu leukemije i nije jednako za sve pacijente. Ovisi i o osobinama stanica, proširenosti bolesti i da li je ranije provođeno liječenje ove bolesti, te o dobi pacijenta, simptomima i općem stanju.
Akutne leukemije potrebno je odmah liječiti. Cilj je dovesti bolest do remisije, a zatim se može provoditi terapija da se spriječi relaps. Mnogi mogu biti izliječeni.
Oboljeli od kronične leukemije bez simptoma ne zahtijevaju brzo liječenje. Treba ih se često provjeravati, a kada je potrebno liječenje, moguće je kontrolirati bolest i simptome. Izlječenje je rijetko.
METODE LIJEČENJA
Većina oboljelih liječi se kemoterapijom. Također se može provesti radioterapija i/ili transplantacija koštane srži ili biološka terapija. U nekim slučajevima splenektomija(uklanjanje slezene) može biti dio liječenja.
Kemoterapija je upotreba lijekova sa ciljem uništenja zloćudnih stanica. Ovisno o tipu leukemije može se raditi o jednom lijeku ili o kombinaciji. Većina ih se daje injekcijom ili kateterom, a neki i oralno. Lijekovi često ne uspijevaju doprijeti do središnjeg živčanog sustava, jer ne mogu prijeći krvno-moždanu barijeru, pa se ovdje primjenjuje intratekalna kemoterapija- lijekovi se injiciraju direktno u cerebrospinalni likvor. Kemoterapija se daje u ciklusima- period terapije praćen je periodom oporavka.
Radioterapija koristi se zajedno s kemoterapijom kod nekih tipova leukemije. Koriste se zrake visoke energije s ciljem uništenja zloćudnih stanica. Kod nekih pacijenata liječnik usmjeri zračenje na jedno specifično područje gdje se nalazi nakupina leukemičnih stanica, poput slezene ili testisa. Kod drugih se zrači cijelo tijelo i to obično prije transplantacije koštane srži.
Transplantacija koštane srži- kod oboljelih od leukemije koštana srž je uništena visokim dozama lijekova i zračenja, i zamjenjuje se zdravom, koja može poticati od donora ili može biti vlastita koja je uklonjena i sačuvana prije terapije. Iz vlastite se mora izvan tijela ukloniti leukemične stanice. Pacijente je potrebno čuvati od infekcije sve dok srž ne počne proizvoditi dovoljno krvnih stanica.
Biološka terapija uključuje tvari koje utječu na odgovor imunog sustava na karcinom. Interferon je oblik ove terapije koji se koristi kod nekih tipova leukemije.
KLINIČKE STUDIJE
Mnogi oboljeli mogu sudjelovati u ovakvim studijama koje pomažu liječnicima da otkriju da li je nova vrsta terapije djelotvorna i sigurna. Ovakvi pacijenti uvelike doprinose medicinskoj znanosti, a mogu imati priliku prvi iskusiti pozitivne učinke poboljšanih terapijskih metoda.
POMOĆNA NJEGA
Leukemija i njeno liječenje mogu uzrokovati brojne komplikacije i nuspojave.
Kako su oboljeli skloni infekcijama, mogu biti pod terapijom antibioticima i drugim lijekovima. Ako dođe do infekcije, može nastati ozbiljno stanje koje može zahtijevati hospitalizaciju.
Anemija i sklonost krvarenju također su problemi koji zahtijevaju pažnju. Transfuzije crvenih krvnih stanica primjenjuju se radi reduciranja plitkog disanja i zamora koji uzrokuje anemija.
Transfuzije krvnih pločica pomažu u reduciranju rizika od ozbiljnog krvarenja. Njega usne šupljine je bitna jer je leukemija i kemoterapija mogu učiniti osjetljivom i sklonom infekcijama i krvarenjima.
NUSPOJAVE LIJEČENJA
Kako terapija oštećuje i zdrave stanice, dolazi do nuspojava koje se razlikuju od osobe do osobe, ovisno o terapiji i vrsti leukemije.
Kemoterapija može oslabiti imuni odgovor na infekciju. Pojavljuje se slabost, sklonost ozljedama i krvarenju, gubitak kose, mučnina, povraćanje, infekcije usne šupljine. Ove nuspojave postepeno nestaju tijekom oporavka.
Neki lijekovi mogu utjecati na plodnost.
Radioterapija može uzrokovati umor. Ako je zračenje usmjereno na glavu, dolazi do gubitka kose. Koža tretiranog područja može postati crvena, suha, osjetljiva. Može doći do mučnine, povraćanja i gubitka apetita. Ove nuspojave su privremene.
Djeca kojima se ozrači mozak mogu imati probleme s učenjem i koordinacijom- iz tog razloga koristi se najniža moguća doza zračenja. Zračenje testisa utječe na plodnost i produkciju hormona.
Transplantacija koštane srži-povećava rizik od infekcija, krvarenja i druge nuspojave zbog visokih doza lijekova i zračenja. Može doći i do reakcije donirane srži protiv pacijentovih tkiva(jetra, kože i probavnog sustava). Ova reakcija može biti slaba, ali i jako opsežna. Može se pojaviti i godinama nakon transplantacije.
PREHRANA
Neki pacijenti mogu imati poteškoće s jelom, manjak apetita, mučninu, povraćanje i rane u ustima koje otežavaju jelo. Nekima hrana ima drugačiji okus. Kvalitetna prehrana omogućuje lakše izdržavanje terapije.
DODATNA NJEGA
Dodatni pregledi važni su nakon liječenja radi provjere da se karcinom nije vratio. Obično uključuju pretrage krvi, koštane srži i cerebrospinalnog likvora.
PODRŠKA OBOLJELIMA
Važnu ulogu u podršci imaju prijatelji i rođaci, liječnici, medicinske sestre i drugi članovi liječničkog tima. Oni mogu odgovoriti na brojna pitanja koja će zanimati pacijenta. Grupna terapija od velike je pomoći ovakvim pacijentima.
MOGUĆI UZROCI
Izloženost visokim dozama zračenja povećava rizik od leukemije. Postoje određeni genetski čimbenici, npr. Downov sindrom. Benzen, lijekovi korišteni u liječenju drugih tipova raka povećavaju rizik.
Materijal je prijevod izvornog materijala sa www.cancer.gov a što je u cilju što bolje informiranosti građana o malignim bolestima omogućio WIREDinternational nevladina organizacija iz SAD-a koja diljem svijeta pruža potporu u davanju medicinskih informacija liječnicima i stanovništvu i kao takova usko surađuje s Nacionalnim institutom za zdravlje SAD-a vlasnikom autorskih prava materijala.
