Što treba znati o raku grkljana
Sadržaj
• Grkljan
• Proces nastanka raka grkljana
• Simptomi
• Dijagnostika raka grkljana
• Mogućnosti liječenja
• Kako dobiti drugo mišljenje
• Metode liječenja
• Kliničke studije
• Nuspojave liječenja
• Nuspojave radioterapije
• Nuspojave kirurškog liječenja
• Nuspojave kemoterapije
• Učinci liječenja na prehranu
• Rehabilitacija
• Ponovno učenje govora
• Važnost popratne skrbi
• Pružanje emocionalne potpore
• Uzroci i prevencija
Grkljan
Grkljan je cjevasti organ, dug oko 5 centimetara, smješten u vratu, koristimo ga tijekom disanja, govora ili gutanja.
Grkljan je smješten iznad dušnika (traheje). Njegove su stijenke sačinjene od hrskavica. Velika hrskavica koja čini prednji dio grkljana još se naziva i Adamova jabuka. Glasnice, par duguljastih mišića, čine tvorbu u obliku slova V unutar grkljana. Svaki puta kada udahnemo, zrak ulazi u naš nos ili usta, potom kroz grkljan, niz dušnik te ulazi u pluća. Kada izdahnemo, zrak struji u suprotnom smjeru. Tijekom disanja glasnice su opuštene i zrak slobodno prolazi između njih ne stvarajući zvukove. Pri govoru su glasnice napete i primaknute jedna drugoj. Zrak iz pluća prolazi između njih te one počinju vibrirati i stvarati zvuk našega glasa. Jezik, usne i zubi oblikuju taj zvuk u riječi.
Neposredno iza dušnika i grkljana, nalazi se jednjak - cijevasti organ kroz koji hrana prolazi iz usta u želudac. Otvori jednjaka i grkljana smješteni su vrlo blizu u grlu. Pri gutanju, epiglotis - elastična hrskavica zatvara grkljan te tako spriječava ulaz hrane u dušnik.
Slika prikazuje grkljan i normalan protok zraka i hrane
Preuzeto s www.cancer.gov
Proces nastanka raka grkljana
Rak je skupina od preko 100 različitih bolesti. Sve one utječu na osnovnu jedinicu organizma - stanicu. Do pojave raka dolazi kada stanice postanu abnormalne i počnu se dijeliti bez nadzora i reda.
Poput ostalih organa u tijelu, grkljan je sačinjen od stanica. Normalno se stanice dijele kako bi se proizvelo više stanica kada je to tijelu potrebno. Ovaj proces nas održava zdravima.
Ako se stanice nastave dijeliti i kada nisu potrebne nove stanice, oblikuje se nakupina viška tkiva. Ta se nakupina tkiva naziva tumor, a može biti dobroćudan ili zloćudan.
Benigni (dobroćudni) tumori nisu rak. Često se mogu odstraniti i, u većini slučajeva, više se ne pojavljuju. Stanice u dobroćudnim tumorima ne šire se u ostale dijelove tijela. Što je najbitnije, dobroćudni tumori su rijetko smrtonosni.
Maligne (zloćudne) tumore nazivamo rak. Stanice u zloćudnim tumorima su abnormalne i dijele se bez nadzora i reda. Te stanice raka mogu invadirati i uništiti okolna tkiva. Također, stanice raka se mogu odvojiti od zloćudnog tumora i ući u krvotok ili limfni sustav (tkiva i organi koji proizvode, skladište i prenose bijele krvne stanice koje se bore protiv infekcija i drugih bolesti). Taj je proces, zvan metastaza, način kojim se rak širi iz izvornog (primarnog) sijela tumora kako bi oblikovao nove (sekundarne) tumore u drugim dijelovima tijela.
Rak grkljana naziva se još i laringealni karcinom. Može se razviti u svim dijelovima grkljana - glotisu (gdje su smještene glasnice), supraglotisu (području iznad glasnica) ili u subglotisu (području koje spaja grkljan s dušnikom).
U slučaju kada se rak širi izvan grkljana, obično se prvo pojavi u limfnim čvorovima (ponekad zvanim i limfniim žlijezdama) u vratu. Također, može se proširiti u stražnji dio jezika te druge dijelove grla i vrata, pluća i ponekad drugih dijelova tijela.
Rak koji se proširio i dalje je ista bolest te se i dalje isto naziva kao primarni karcinom. Kada se karcinom grkljana proširi, naziva se metastatski laringealni karcinom.
Simptomi
Simptomi raka grkljana u većini slučajeva ovise o veličini i smještaju tumora. Većina karcinoma grkljana smješteni su na glasnicama. Ovi su tumori rijetko bolni, no gotovo uvijek uzrokuju promuklost ili druge promjene glasa. Tumori u području iznad glasnica mogu biti uzrok pojave kvrge na vratu, grlobolje ili bolova u području uha. Tumori smješteni u području ispod glasnica mogu otežavati disanje, a disanje može biti glasno.
Kašalj koji ne prestaje ili osjećaj stranog tijela u grlu također mogu biti znakovi koji upozoravaju na rak grkljana. Kako tumor raste, mogu se javiti bolovi, gubitak na težini, loš zadah te često gušenje hranom. U nekim slučajevima tumor grkljana može otežati gutanje.
Svi ovi simptomi mogu biti uzrokovani rakom ili drugim, manje ozbiljnim uzrocima. Samo liječnik može sa sigurnošću utvrditi uzrok. Osobe s ovim simptomima trebaju posjetiti liječnika specijalista za bolesti uha, grla i nosa (otorinolaringologa).
Dijagnostika karcinoma grkljana
Kako bi se otkrio uzrok svih navedenih simtoma, liječnik procjenjuje osobnu medicinsku povijest pacijenta te izvodi temeljit liječnički pregled. Liječnik oprezno pregledava vrat kako bi isključio postojanje kvrga, oteklina, osjetljivosti i drugih promjena. Također, liječnik pregledava grkljan koristeći neku od slijedećih metoda:
Neizravna laringoskopija. Liječnik pregledava grlo putem malog zrcala s dugom drškom kako bi provjerio postoje li promijenjena područja te ispitao jesu li glasnice normalno pokretljive. Ovaj pregled je bezbolan, ali se može aplicirati lokalni anestetik u grlo kako bi se izbjegla pojava neugodnog osjećaja često praćenog kašljem. Ovaj se pregled izvodi u liječničkoj ambulanti.
Izravna laringoskopija. Liječnik umeće ovijetljenu cijev (laringoskop) kroz pacijentov nos ili usta. Kako cijev prolazi niz grlo, liječnik može dobiti uvid u područja koja se ne mogu vidjeti običnim zrcalom. Lokalna anestezija olakšava neugodu i osjećaj gušenja. Pacijentima se također može dati blagi sedativ kako bi se opustili. Ponekad liječnik koristi opću anesteziju kako bi uspavao pacijenta. Ova se pretraga može izvoditi u liječničkoj ambulanti, klinici ili u bolnici.
Ako liječnik otkrije abnormalna područja, pacijentu će se morati učiniti biopsija. Biopsija je jedini siguran način kojim se može saznati postojanje karcinoma. Prije biopsije pacijent prima opću anesteziju, a liječnik uzima uzorke tkiva pomoću laringoskopa. Potom, patolog proučava uzete uzorke tkiva pod mikroskopom kako bi provjerio prisutnost stanica raka. Ako se otkrije rak, patolog može utvrditi njegovu vrstu. Gotovo su svi karcinomi grkljana karcinomi skvamoznih stanica.
Ako patolog otkrije rak, pacijentov liječnik mora saznati stadij (proširenost) bolesti kako bi izradio plan najboljeg načina liječenja. Kako bi otkrio veličinu tumora i njegovu eventualnu proširenost, liječnik obično naručuje daljnje pretrage, poput RTG-a, CT-a i/ili MRI-a. Tijekom CT skeniranja pacijent prima mnogo rentgenskih zraka. Računalo ih spaja te oblikuje detaljizirane slike unutrašnjosti tijela. MRI stvara slike koristeći ogroman magnet spojen s računalom.
Mogućnosti liječenja
Liječenje karcinoma grkljana ovisi o brojnim činiteljima. Među inim, jest točan smještaj i veličina tumora te njegova eventualna proširenost. Kako bi odredio plan liječenja koji bi odgovarao potrebama pojedinog pacijenta, liječnik uzima u obzir dob, opće zdravstveno stanje i osobne stavove pacijenta glede mogućih vrsta liječenja.
Mnogi pacijenti žele, što je više moguće, saznati o vlastitoj bolesti i mogućim načinima liječenja kako bi aktivno sudjelovali u donošenju odluka oko načina liječenja. Tijekom biranja načina liječenja, pacijenti mogu imati želju da razgovaraju s liječnikom o mogućnostima sudjelovanja u znanstvenim studijama ili novim metodama liječenja.
Pacijent i liječnik bi trebali razgovarati o izboru liječenja s visokom dozom opreza, jer pojedine vrste liječenja ove bolesti mogu izmijeniti izgled bolesnika, kao i način na koji takva osoba diše i govori. U mnogo slučajeva, pacijent razgovara s liječnikom i fonopatologom o načinu liječenja i mogućim promjenama u izgledu i govoru.
Osobe s karcinomom grkljana imaju mnogo važnih pitanja. Liječnik i ostali članovi zdravstvenog tima mogu najbolje odgovoriti na ta pitanja. Većina pacijenata želi znati razmjere svoga karcinoma, kako se on može liječiti, koliko uspješno liječenje može biti te cijenu liječenja.
Pitanja za liječnika:
• Koja vrsta liječenja mi se preporučuju?
• Koje su kliničke studije prikladne za moju vrstu raka?
• Koje su očekivane koristi od pojedine vrste liječenja?
• Koji su rizici i moguće nuspojave pojedine terapije?
• Kakav će biti moj govor nakon liječenja?
• Kako ću izgledati?
• Hoću li morati mijenjati moje uobičajene aktivnosti? Ako da, koliko dugo?
• Kada ću se moći vratiti na svoje radno mjesto?
• Kako često ću morati ići na preglede?
Kada se osobi dijagnosticira rak, šok i stres su normalne reakcije. Ovi osjećaji otežavaju pacijentima da se sjete svega što bi željeli upitati svoga liječnika. Često je dobro napraviti popis pitanja. Kako bi upamtili riječi liječnika, pacijenti mogu činiti bilješke ili koristiti diktafon. Neke osobe žele kraj sebe člana obitelji ili prijatelja kako bi se tijekom razgovora s liječnikom i oni uključili u raspravu,uzimali bilješke ili samo slušali.
Kako dobiti drugo mišljenje?
Odluke o liječenju su složene. Prije početka liječenja pacijent može imati želju tražiti od drugog liječnika da prouči povijest bolesti te ukaže na najbolji oblik liječenja. Potrebno je oko tjedan ili dva tjedna kako bi se ugovorilo drugo mišljenje. Kratka stanka u liječenju neće dovesti u pitanje njegovu uspješnost. Neke osiguravajuće kuće iziskuju drugo mišljenje; neke ga i pokrivaju ako ga osiguranik zatraži.
Metode liječenja
Rak grkljana obično se liječi radioterapijom ili kiruškim pristupom. Ova su oba tipa liječenja oblici lokalne terapije; što znači da djeluju na stanice raka samo u tretiranom području. Neki pacijenti se podvrgavaju kemoterapiji, koja je sustavna terapija, što znači da se lijek širi krvotok pa tako djeluje na stanice raka u cijelom tijelu. Liječnik može koristiti samo jednu ili više vrsta liječenja, ovisno o potrebama pacijenta.
U pojedinim slučajevima, pacijent se upućuje na liječenje liječnicima specijalistima u različitim vrstama liječenja. Često nekoliko specijalista radi zajedno kao tim. Zdravstveni tim može uključivati kirurga; specijalista za uho, nos i grlo; onkologa; radioonkologa; fonopatologa; medicinsku sestru; te dijetologa. Zubar također može biti važan član tima, osobito za pacijente koji primaju radioterapiju.
Radioterapija koristi visoko-energetsko zračenje u svrhu uništavanja stanica raka te zaustavljanja njihova rasta. Zračenje je usmjereno na tumor i područje oko njega. Kada je moguće, liječnici preporučuju ovu vrstu liječenja, jer ono može uništiti tumor, a ujedno sačuvati govor pacijenta. Radioterapija se može kombinirati s kirurškim zahvatima; može se koristiti kako bi se tumor smanjio prije kirurškog zahvata ili kako bi se uništile stanice raka koje mogu ostati nakon zahvata. Također, radioterapija se može koristiti za liječenje tumora koji se ne mogu kirurški odstraniti ili kod pacijenata koji iz drugih razloga ne mogu biti podvrgnuti kirurškom zahvatu. Ako se tumor ponovno pojavi nakon operativnog zahvata, obično se tretira radioterapijom.
Radioterapija se obično primjenjuje 5 dana tjedno, tijekom 5 do 6 tjedana. Nakon tog perioda, područje tumora dobije iznimno povećenu dozu zračenja.
Kirurški zahvat, sam ili u kombinaciji s radioterapijom preporučuje se nekim pacijentima s novodijagnosticiranim tumorom. Također, kirurgija je uobičajena vrsta liječenja za tumore koji ne reagiraju na radioterapiju ili se ponovno jave nakon radioterapije. Kada je indiciran kirurški zahvat, vrsta zahvata ovisi o veličini i točnoj lokalizaciji tumora.
Ako je tumor na glasnicama vrlo mali, kirurg može koristiti laser, moćnu svjetlosnu zraku. Laserska zraka može odstraniti tumor gotovo jednako kao i skalpel.
Kirurški zahvat kojim se odstranjuje čitav ili samo dio grkljana, naziva se totalna ili parcijalna laringektomija. U oba zahvata kirurg izvodi traheostomiju, otvaranje otvora, zvanog stoma, u prednjem dijelu vrata. Stoma može biti privremena ili stalna. Zrak ulazi i izlazi iz dušnika i pluća kroz taj otvor. Traheostomni tubus održava zračni put otvorenim.
Parcijalna laringektomija štedi sposobnost govora. Kirurg odstranjuje samo dio govornog aparata – samo jednu glasnicu, dio glasnice ili samo epiglotis – a stoma je privremena. Nakon kratkog razdoblja oporavka, tubus se odstranjuje, a stoma se zatvara. Pacijent tada može normalno disati i govoriti. U nekim slučajevima, međutim, glas može biti promukao ili oslabljen.
Kada se radi o totalnoj laringektomiji, odstranjuje se čitav govorni aparat, a stoma je trajna. Pacijent diše kroz stomu. Takav pacijent mora naučiti govoriti na drugi način.
Ako liječnik smatra da se karcinom počeo širiti, odstranjuju se limfni čvorovi u vratu kao i tkivo oko njih. Ti su čvorovi često prvo mjesto u koje se laringealni karcinom širi.
Kemoterapija predstavlja uporabu lijekova u svrhu uništenja stanica raka. Liječnik može odrediti jedan ili kombinaciju lijekova. U pojedinim se slučajevima antikancerozni lijekovi daju u svrhu smanjenja tumora prije radioterapije ili kirurškog zahvata. Kemoterapija se može koristiti i u slučajevima kada je došlo do širenja tumora.
Antikancerozni se lijekovi za liječenja karcinoma grkljana uštrcavaju injekcijom u krvotok. Često se ti lijekovi daju u ciklusima – terapijskim periodima praćenim razdobljem bez liječenja koji se međusobno izmjenjuju.
Kliničke studije
Znanstvenici traže metode liječenja koje su učinkovitije protiv karcinoma grkljana i imaju manje nuspojava. Kada laboratorijska istraživanja pokažu obećavajuće rezultate, počinju se koristiti u liječenju pacijenata u kliničkim studijama. Ove su studije stvorene kako bi se otkrili novi pristupi koji su ujedno sigurni i učinkoviti te kako bismo dobili odgovore na znanstvena pitanja. Pacijenti koji sudjeluju u kliničkim studijama čine važan doprinos medicinskoj znanosti i imaju priliku biti među prvima koji su iskoristili povoljne učinke poboljšanih metoda liječenja.
Trenutno su u tijeku mnoga klinička istraživanja načina liječenja karcinoma grkljana. Liječnici proučavaju nove vrste i rasporede radioterapije, nove lijekove, nove kombinacije lijekova te nove načine kombiniranja različitih vrsta liječenja. Znanstvenici pokušavaju pojačati učinkovitost radioterapije tako što ju izvode dva puta dnevno umjesto jedanput. Također, istražuju lijekove zvane radiosenzibilatori, koji čine stanice karcinoma osjetljivijima na radioterapiju.
Ljudi koji su imali karcinom grkljana, pod većim su rizikom od pojave novog karcinoma grkljana ili pluća, usta ili grla. Liječnici istražuju načine sprječavanja nastanka novih karcinoma. Neka su istraživanja pokazala kako lijek povezan s vitaminom A može spriječiti razvoj novog karcinoma.
Nuspojave liječenja
Metodae liječenja karcinoma grkljana vrlo su moćne. Teško je ograničiti učinke liječenja kako bi se uništile samo stanice rak; i zdrave stanice se također oštećuju. To je i razlog čestih nuspojava liječenja raka.
Nuspojave liječenja mogu biti različite. One u mnogome ovise o vrsti i razmjeru liječenja. osim toga, svaka osoba reagira drukčije. Liječnici planiraju liječenje kako bi neželjeni učinci bili svedeni na minimum. Liječnici, medicinske sestre, dijetolozi i fonopatolozi mogu objasniti moguće nuspojave i preporučiti kako se s njima nositi. Također, pomažu i razgovori s drugim pacijentima.
Nuspojave radioterapije
Tijekom radioterapije mogući su problema oporavka nakon stomatološkog zahvata. Iz tog razloga liječnici žele da njihovi pacijenti započmu radioterapiju sa što je moguće zdravijim zubima i desnima. Često preporučuju pacijentima da prije početka radioterapije naprave kompletan stomatološki pregled i učine potrebne stomatološke zahvate. Također je važno nastaviti redovito posjećivati stomatologa jer usta mogu biti osjetljiva tijekom radioterapije.
U većini slučajeva pacijenti mogu imati rane u ustima. Liječnik može preporučiti posebnu terapiju za smanjenje bolova u ustima.
Radioterapija grkljana uzrokuje promjene u lučenju sline i može dovesti do smanjenja lučenja sline. Kako slina štiti zube, karijes može biti problem nakon terapije. Dobra higijena usta može smanjiti nuspojave u ustima. Potrebno je redovito prati zube, no ponekad je to teško zbog manjka sline pa se pacijentima savjetuje korištenje mekih četkica za zube ili onih s gumenim vrhom.
Neugodnosti uzrokovane manjkom sline mogu se smanjiti pijenjem većih količina tekućine. Neki pacijenti koriste poseban sprej (umjetna slina) kako bi održali vlažnost usta.
Pacijenti koji su podvrgnuti radioterapijom umjesto kirurških zahvata nemaju stomu. Oni dišu i govore na uobičajen način, iako liječenje može promijeniti zvuk njihova govora. Govor može oslabjeti navečer, a na njega mogu utjecati i promjene vremena. Promjene govora i osječaj otečenosti u grlu mogu biti posljedica radioterapije.
Tijekom radioterapije pacijenti mogu postati vrlo umorni, osobito tijekom kasnijih tjedana. Odmor je važan, no liječnici obično savjetuju pacijentima da pokušaju ostati što je više moguće aktivni. Koža u području koje se tretira može postati crvena ili suha. Koža treba biti izložena zraku no zaštićena od sunčeva svjetla. Pacijenti ne bi trebali nositi odjeću koja grebe taj dio kože. Tijekom radioterapije dlake obično ne rastu na tretiranom području, ako rastu, muškarci se ne bi trebali brijati. Pacijenti ne bi trebali koristiti nikakve kreme ili losione bez savjeta liječnika.
Neki se pacijenti žale kako im je nakon radioterapije jezik osjetljiv. Oni mogu izgubiti osjetilo okusa ili mogu imati gorak okus u ustima. Pijenje većih količina tekućine može smanjiti gorak okus. Važno je znati da nuspojave radioterapije, unatoč tomu što ne nestaju u potpunosti, nakon liječenja jenjavaju.
Nuspojave kirurških zahvata
Održavanje osjećaja udobnosti pacijenta važan je dio bolničke njege. Pacijenti trebaju slobodno razgovarati s liječnicima o kontroli bolova.
Tijekom nekoliko dana nakon kirurgije pacijent ne može jesti ili piti. U početku se pacijentu tekućina nadomješta intravenoznim putem. Nakon jednog ili dva dana, probavni trakt se vraća u normalu no pacijent još uvijek ne može gutati jer mu grlo još nije zacijelilo. Tekućina i hrana se daju kroz cijev koja se umeće tijekom zahvata, ona prolazi kroz nos do želuca. Kada nestane oteklina u grlu i ono počne cijeliti, cijev za hranjenje se odstranjuje. U početku, gutanje može biti otežano pa pacijentu može biti potrebna pomoć medicinske sestre ili fonologa. Malo po malo, pacijent se vraća normalnoj prehrani.
Nakon operacije, pluća i dušnik proizvode mnogo sluzi, zvane još i sputum. Kako bi se sputum odstranio sestra izvodi sukciju pomoću male plastične cijevčice koja se nalazi u stomi. Uskoro, pacijent nauči kašljati i izbacivati sputum samostalno. Tijekom kratkog vremena potrebno je vršiti sukciju sline, jer otečenost grla sprječava gutanje.
Normalno, tkivo nosa i grla ovlažava udahnuti zrak prije no što uđe u dušnik, no nakon kirurškog zahvata, pacijent diše kroz stomu te se zrak ne vlaži. Stoga, u bolnici postoji poseban uređaj koji održava vlagu u zraku.
Tijekom nekoliko dana nakon parcijalne laringektomije pacijent diše kroz stomu. Nedugo potom, trahealni se tubus odstranjuje, a nekoliko tjedana kasnije kada stoma zacijeli, pacijent diše i govori na uobičajen način, iako glas ne mora zvučati jednako kao i ranije.
Nakon kompletne laringektomije, stoma je trajna. Pacijent diše, kašlje i kiše kroz stomu te mora naučiti nekako govoriti na nov način. Trahealni tubus ostaje tijekom nekoliko tjedana(dok koža oko stome ne zacijeli), a neki ljudi nastave koristiti tubus i dalje. Ako se tubus odstrani, obično ga zamijenjuje manji traheostomni gumb. Nakon nekog vremena, neki pacijenti nauče živjeti bez tubusa i bez gumba.
Nakon laringektomije, dijlovi vrata mogu utrnuti uslijed oštećenja živaca. Također, nakon odstranjenja limfnih čvorova vrata, ramena i vrat mogu postati slabi i ukočeni.
Kemoterapija
Nuspojave kemoterapije ovise o vrsti lijekova koji se koriste. Općenito, antikancerozni lijekovi utječu na brzo rastuće stanice, poput krvnih stanica koje se bore protiv infekcija, stanica koje oblažu probavni trakt te stanica folikula kose. Posljedično, pacijenti mogu imati nuspojave poput slabije otpornosti na infekcije, gubitka, mučnine, povraćanja ili oštećenja sluznice usta. Mogu imati manjak energije te gubitak kose.
Učinci liječenja na prehranu
Gubitak teka može činiti problem pacijentima liječenima od raka grkljana. Pacijenti tada u slučaju da su umorni ne osjećaju glad.
Pacijenti koji su bili podvrgnuti laringektomiji mogu izgubiti apetit jer im je nakon operacije izmijenjen miris ili okus hrane. Radioterapija također mijenja osjetilo okusa. Nuspojave kemoterapije tkođer mogu oslabiti apetit. No, dobra je prehrana iznimno važna kako bi se unijelo dovoljno kalorija i proteina te spriječio gubitak težine, vratila snaga i zacijelila tkiva.
Rehabilitacija
Privikavanje na život s promjenama vezanim uz rak grkljana izniman je izazov. Rehabilitacija je važan dio plana liječenja. medicinski tim pomaže pacijntima da se što prije vrate svojim uobičajenim aktivnostima.
Pacijenti koji su imali laringektomiju moraju znati brinuti za stomu. Prije odlaska iz bolnice, pacijent uči kako odstrraniti i čistiti stoma gumb te područje oko njega. Muškarci bi trebali koristiti električne brijače kako bi spriječili ozljede uslijed nedostatka osjeta u području vrata.
Fizikalna terapija može pomoći osobama koje imaju poteškoća s kretnjama vrata i ramena nakon kirurškog zahvata na vratu. Osobe s trajnom stomom mogu raditi gotovo u svim djelatnostima, osim teških fizičkih poslove, jer ne mogu zadržavati dah, također moraju izbjegavati plivanje zbog opasnosti od ulaska vode kroz stomu u dišni sustav.
Ponovno učenje govora
Prirodan je strah i uznemirenost nakon spoznaje o mogućem gubitku sposobnosti govora. Govor je dio gotovo svega te je gubitak govora – čak i privremen – zstrašujuće iskustvo. Pacijenti i njihove obitelji te prijatelji zahtijevaju razumijevanje i podršku tijekom ovih teških trenutaka.
Dok pacijenti jo nisu u stanju ponovno govoriti, važno je da mogu komunicirati na druge načine. U početku, svatko tko je bio podvrgnut laringektomiji, mora komunicirati putem pisane riječi, različitih gesta, ili pokazivanjem na slike, riječi ili slova. Pacijenti se služe papirićima, računalom, knjigama itd.
Nakon približno tjedan dana o d parcijalne laringektomije , većina pacijenata može razgovarati na uobičajen način. Nakon totalne laringektomije, pacijenti moraju naučiti razgovarati na nov način. Fonolog se nalazi s pacijentom prije zahvata kako bi mu objasnio metode kojima se koristi.
Jedan od novih načina govora je ezofagealni govor – korištenje forsiranog zraka u jednjak kao bi se proizveo glas. Glas može nastati i u umjetnom grkljanu. Neke osobe ovise o mehaničkom grkljanu samo dok ne nauče samostalno govoriti, dok ga neki koriste umjesto ezofagealnog govora, a neki se služe s oba načina.
Fonolog uči pacijenta kako prisiliti zrak u vrh jednjaka te ga potom ponovno istisnuti. Taj udar zraka, sličan podrigivanju uzrokuje vibraciju stijenki ždrijela, stvarajući nov oblik govora koji se oblikuje u ustima.
Kod nekih pacijenata, zrak za ezofagealni govor dolazi kroz traheoezofagealnu pukotinu. Kirurg učini mali otvor između jednjaka i dušnika. Plastičan ili silikonski zalistak se usadi u taj otvor kroz stomu. Zalistak spriječava ulaženje hrane u dušnik. Kada se stoma zatvori, zrak iz pluća se usmjerava u jednjak kroz zalistak. Zrak proizvodi zvuk vibriranjem stijenki ždrijela. Riječi se oblikuju u ustima.
Vježba i strpljenje su potrebni kako bi osoba ovladala ezofagealnim govorom pa tako i nisu svi jednako uspješni.
Mehanički grkljan se može koristiti dok osoba ne ovlada ezofagealnim govorom ili u slučaju da ga ne mogu savladati. Uređaj može biti napajan baterijama (electrolarynx) ili zrakom (pneumatski grkljan). Fonolog može pomoći pacijentu pri izboru umjetnog grkljana.
Važnost popratne skrbi
Regularno praćenje vrlo je važno nakon liječenja raka grkljana. Liječnik će pažljivo provjeravati zdravstveno stanje pacijenta kako bi bio siguran da se karcinom nije pononvno pojavio. Pregledi uključuju preglede stome, vrata i grla. S vremena na vrijeme, liječnik čini kompletan pregled koji uključuje pretrage krvi i urina te RTG snimke. Osobe liječene radioterapijom ili parcijalnom laringektomijom podvrgavaju se laringoskopiji.
Osobe koje su bile liječene zbog raka grkljana imaju povišen rizik od nastanka novok raka u ustima, grlu ili drugim dijelovima glave i vrata. Ovo se posebice odnosi na osobe koje puše. Većina liječnika oštro iziskuju od svojih pacijenata da prestanu pušiti kako bi smanjili rizik od ponovnog nastanka raka te umanjili druge poteškoće, poput kašlja.
Pružanje emocionalne podrške
Život s ozbiljnom bolešću, poput raka, pun je izazova. Osim što se moraju nositi s fizičkim i medicinskim izazovima, osobe s rakom suočavaju se s mnogim brigama i osjećajima koji otežavaju život. Oni mogu osjetiti potrebu za pomoći u suočavanju s emocionalnim i praktičnim aspektima svoje bolesti. Često je upravo usmjeravanje pozornosti na emocionalna i psihološka opterećenja života s rakom dio plana liječenja. Podrška zdravstvenog tima (liječnika, medicinskih sestara, fonologa, socijalnih radnika i drugih) i međusobna podrška samih pacijenata, mogu pomoći osobama da se osjećaju manje usamljenima i uzrujanima te da podignu razinu kvalitete života.
Uzroci i prevencija
Karcinom grkljana najčešće se javlja u osoba starijih od 55 godina. U Sjedinjenim Državama, četri je puta češći u muškaraca u odnosu na žene te je češći u crnaca u odnosu na bijelce.
Liječnici ne mogu objasniti zašto neka osoba ima rak grla, a druga ne, no sigurno je da rak nije prenosiva bolest i ne može prijeći s osobe na osobu.
Pušenje cigareta jedan je od poznatih uzroka raka grkljana. Pušači tako imaju veću vjerojatnost da će razviti rak grkljana, taj je rizik još i veći u pušača koji ispijaju velike količine alkohola.
Osobe koje prestanu pušiti mogu u velikome sniziti rizik od razvoja karcinoma grkljana te karcinoma pluća, usta, gušterače, mokraćnog mjehura i jednjaka. Također, prestankom pušenja, oni koji već imaju rak grkljana, mogu sniziti rizik od nastanka raka drugdje u tijelu.
Rad s azbestom može povisiti rizik od razvoja karcinoma grkljana. Radnici koji rade s azbestom trebaju se pridržavati sigurnosih pravila kako bi izbjegli udisanje azbestnih vlakana.
Preveo: Nikola Čupić, dr. med.
Priredio i objavio:
Nikola Kraljik, dr. med.
Izvori informacija
Materijal je prijevod izvornog materijala sa www.cancer.gov a što je u cilju bolje informiranosti građana o malignim bolestima omogućio WIREDinternational nevladina organizacija iz SAD-a koja diljem svijeta pruža potporu u davanju medicinskih informacija liječnicima i stanovništvu i kao takova usko surađuje s Nacionalnim institutom za zdravlje SAD-a vlasnikom autorskih prava materijala.
Sadržaj
• Grkljan
• Proces nastanka raka grkljana
• Simptomi
• Dijagnostika raka grkljana
• Mogućnosti liječenja
• Kako dobiti drugo mišljenje
• Metode liječenja
• Kliničke studije
• Nuspojave liječenja
• Nuspojave radioterapije
• Nuspojave kirurškog liječenja
• Nuspojave kemoterapije
• Učinci liječenja na prehranu
• Rehabilitacija
• Ponovno učenje govora
• Važnost popratne skrbi
• Pružanje emocionalne potpore
• Uzroci i prevencija
Grkljan
Grkljan je cjevasti organ, dug oko 5 centimetara, smješten u vratu, koristimo ga tijekom disanja, govora ili gutanja.
Grkljan je smješten iznad dušnika (traheje). Njegove su stijenke sačinjene od hrskavica. Velika hrskavica koja čini prednji dio grkljana još se naziva i Adamova jabuka. Glasnice, par duguljastih mišića, čine tvorbu u obliku slova V unutar grkljana. Svaki puta kada udahnemo, zrak ulazi u naš nos ili usta, potom kroz grkljan, niz dušnik te ulazi u pluća. Kada izdahnemo, zrak struji u suprotnom smjeru. Tijekom disanja glasnice su opuštene i zrak slobodno prolazi između njih ne stvarajući zvukove. Pri govoru su glasnice napete i primaknute jedna drugoj. Zrak iz pluća prolazi između njih te one počinju vibrirati i stvarati zvuk našega glasa. Jezik, usne i zubi oblikuju taj zvuk u riječi.
Neposredno iza dušnika i grkljana, nalazi se jednjak - cijevasti organ kroz koji hrana prolazi iz usta u želudac. Otvori jednjaka i grkljana smješteni su vrlo blizu u grlu. Pri gutanju, epiglotis - elastična hrskavica zatvara grkljan te tako spriječava ulaz hrane u dušnik.
Slika prikazuje grkljan i normalan protok zraka i hrane
Preuzeto s www.cancer.gov
Proces nastanka raka grkljana
Rak je skupina od preko 100 različitih bolesti. Sve one utječu na osnovnu jedinicu organizma - stanicu. Do pojave raka dolazi kada stanice postanu abnormalne i počnu se dijeliti bez nadzora i reda.
Poput ostalih organa u tijelu, grkljan je sačinjen od stanica. Normalno se stanice dijele kako bi se proizvelo više stanica kada je to tijelu potrebno. Ovaj proces nas održava zdravima.
Ako se stanice nastave dijeliti i kada nisu potrebne nove stanice, oblikuje se nakupina viška tkiva. Ta se nakupina tkiva naziva tumor, a može biti dobroćudan ili zloćudan.
Benigni (dobroćudni) tumori nisu rak. Često se mogu odstraniti i, u većini slučajeva, više se ne pojavljuju. Stanice u dobroćudnim tumorima ne šire se u ostale dijelove tijela. Što je najbitnije, dobroćudni tumori su rijetko smrtonosni.
Maligne (zloćudne) tumore nazivamo rak. Stanice u zloćudnim tumorima su abnormalne i dijele se bez nadzora i reda. Te stanice raka mogu invadirati i uništiti okolna tkiva. Također, stanice raka se mogu odvojiti od zloćudnog tumora i ući u krvotok ili limfni sustav (tkiva i organi koji proizvode, skladište i prenose bijele krvne stanice koje se bore protiv infekcija i drugih bolesti). Taj je proces, zvan metastaza, način kojim se rak širi iz izvornog (primarnog) sijela tumora kako bi oblikovao nove (sekundarne) tumore u drugim dijelovima tijela.
Rak grkljana naziva se još i laringealni karcinom. Može se razviti u svim dijelovima grkljana - glotisu (gdje su smještene glasnice), supraglotisu (području iznad glasnica) ili u subglotisu (području koje spaja grkljan s dušnikom).
U slučaju kada se rak širi izvan grkljana, obično se prvo pojavi u limfnim čvorovima (ponekad zvanim i limfniim žlijezdama) u vratu. Također, može se proširiti u stražnji dio jezika te druge dijelove grla i vrata, pluća i ponekad drugih dijelova tijela.
Rak koji se proširio i dalje je ista bolest te se i dalje isto naziva kao primarni karcinom. Kada se karcinom grkljana proširi, naziva se metastatski laringealni karcinom.
Simptomi
Simptomi raka grkljana u većini slučajeva ovise o veličini i smještaju tumora. Većina karcinoma grkljana smješteni su na glasnicama. Ovi su tumori rijetko bolni, no gotovo uvijek uzrokuju promuklost ili druge promjene glasa. Tumori u području iznad glasnica mogu biti uzrok pojave kvrge na vratu, grlobolje ili bolova u području uha. Tumori smješteni u području ispod glasnica mogu otežavati disanje, a disanje može biti glasno.
Kašalj koji ne prestaje ili osjećaj stranog tijela u grlu također mogu biti znakovi koji upozoravaju na rak grkljana. Kako tumor raste, mogu se javiti bolovi, gubitak na težini, loš zadah te često gušenje hranom. U nekim slučajevima tumor grkljana može otežati gutanje.
Svi ovi simptomi mogu biti uzrokovani rakom ili drugim, manje ozbiljnim uzrocima. Samo liječnik može sa sigurnošću utvrditi uzrok. Osobe s ovim simptomima trebaju posjetiti liječnika specijalista za bolesti uha, grla i nosa (otorinolaringologa).
Dijagnostika karcinoma grkljana
Kako bi se otkrio uzrok svih navedenih simtoma, liječnik procjenjuje osobnu medicinsku povijest pacijenta te izvodi temeljit liječnički pregled. Liječnik oprezno pregledava vrat kako bi isključio postojanje kvrga, oteklina, osjetljivosti i drugih promjena. Također, liječnik pregledava grkljan koristeći neku od slijedećih metoda:
Neizravna laringoskopija. Liječnik pregledava grlo putem malog zrcala s dugom drškom kako bi provjerio postoje li promijenjena područja te ispitao jesu li glasnice normalno pokretljive. Ovaj pregled je bezbolan, ali se može aplicirati lokalni anestetik u grlo kako bi se izbjegla pojava neugodnog osjećaja često praćenog kašljem. Ovaj se pregled izvodi u liječničkoj ambulanti.
Izravna laringoskopija. Liječnik umeće ovijetljenu cijev (laringoskop) kroz pacijentov nos ili usta. Kako cijev prolazi niz grlo, liječnik može dobiti uvid u područja koja se ne mogu vidjeti običnim zrcalom. Lokalna anestezija olakšava neugodu i osjećaj gušenja. Pacijentima se također može dati blagi sedativ kako bi se opustili. Ponekad liječnik koristi opću anesteziju kako bi uspavao pacijenta. Ova se pretraga može izvoditi u liječničkoj ambulanti, klinici ili u bolnici.
Ako liječnik otkrije abnormalna područja, pacijentu će se morati učiniti biopsija. Biopsija je jedini siguran način kojim se može saznati postojanje karcinoma. Prije biopsije pacijent prima opću anesteziju, a liječnik uzima uzorke tkiva pomoću laringoskopa. Potom, patolog proučava uzete uzorke tkiva pod mikroskopom kako bi provjerio prisutnost stanica raka. Ako se otkrije rak, patolog može utvrditi njegovu vrstu. Gotovo su svi karcinomi grkljana karcinomi skvamoznih stanica.
Ako patolog otkrije rak, pacijentov liječnik mora saznati stadij (proširenost) bolesti kako bi izradio plan najboljeg načina liječenja. Kako bi otkrio veličinu tumora i njegovu eventualnu proširenost, liječnik obično naručuje daljnje pretrage, poput RTG-a, CT-a i/ili MRI-a. Tijekom CT skeniranja pacijent prima mnogo rentgenskih zraka. Računalo ih spaja te oblikuje detaljizirane slike unutrašnjosti tijela. MRI stvara slike koristeći ogroman magnet spojen s računalom.
Mogućnosti liječenja
Liječenje karcinoma grkljana ovisi o brojnim činiteljima. Među inim, jest točan smještaj i veličina tumora te njegova eventualna proširenost. Kako bi odredio plan liječenja koji bi odgovarao potrebama pojedinog pacijenta, liječnik uzima u obzir dob, opće zdravstveno stanje i osobne stavove pacijenta glede mogućih vrsta liječenja.
Mnogi pacijenti žele, što je više moguće, saznati o vlastitoj bolesti i mogućim načinima liječenja kako bi aktivno sudjelovali u donošenju odluka oko načina liječenja. Tijekom biranja načina liječenja, pacijenti mogu imati želju da razgovaraju s liječnikom o mogućnostima sudjelovanja u znanstvenim studijama ili novim metodama liječenja.
Pacijent i liječnik bi trebali razgovarati o izboru liječenja s visokom dozom opreza, jer pojedine vrste liječenja ove bolesti mogu izmijeniti izgled bolesnika, kao i način na koji takva osoba diše i govori. U mnogo slučajeva, pacijent razgovara s liječnikom i fonopatologom o načinu liječenja i mogućim promjenama u izgledu i govoru.
Osobe s karcinomom grkljana imaju mnogo važnih pitanja. Liječnik i ostali članovi zdravstvenog tima mogu najbolje odgovoriti na ta pitanja. Većina pacijenata želi znati razmjere svoga karcinoma, kako se on može liječiti, koliko uspješno liječenje može biti te cijenu liječenja.
Pitanja za liječnika:
• Koja vrsta liječenja mi se preporučuju?
• Koje su kliničke studije prikladne za moju vrstu raka?
• Koje su očekivane koristi od pojedine vrste liječenja?
• Koji su rizici i moguće nuspojave pojedine terapije?
• Kakav će biti moj govor nakon liječenja?
• Kako ću izgledati?
• Hoću li morati mijenjati moje uobičajene aktivnosti? Ako da, koliko dugo?
• Kada ću se moći vratiti na svoje radno mjesto?
• Kako često ću morati ići na preglede?
Kada se osobi dijagnosticira rak, šok i stres su normalne reakcije. Ovi osjećaji otežavaju pacijentima da se sjete svega što bi željeli upitati svoga liječnika. Često je dobro napraviti popis pitanja. Kako bi upamtili riječi liječnika, pacijenti mogu činiti bilješke ili koristiti diktafon. Neke osobe žele kraj sebe člana obitelji ili prijatelja kako bi se tijekom razgovora s liječnikom i oni uključili u raspravu,uzimali bilješke ili samo slušali.
Kako dobiti drugo mišljenje?
Odluke o liječenju su složene. Prije početka liječenja pacijent može imati želju tražiti od drugog liječnika da prouči povijest bolesti te ukaže na najbolji oblik liječenja. Potrebno je oko tjedan ili dva tjedna kako bi se ugovorilo drugo mišljenje. Kratka stanka u liječenju neće dovesti u pitanje njegovu uspješnost. Neke osiguravajuće kuće iziskuju drugo mišljenje; neke ga i pokrivaju ako ga osiguranik zatraži.
Metode liječenja
Rak grkljana obično se liječi radioterapijom ili kiruškim pristupom. Ova su oba tipa liječenja oblici lokalne terapije; što znači da djeluju na stanice raka samo u tretiranom području. Neki pacijenti se podvrgavaju kemoterapiji, koja je sustavna terapija, što znači da se lijek širi krvotok pa tako djeluje na stanice raka u cijelom tijelu. Liječnik može koristiti samo jednu ili više vrsta liječenja, ovisno o potrebama pacijenta.
U pojedinim slučajevima, pacijent se upućuje na liječenje liječnicima specijalistima u različitim vrstama liječenja. Često nekoliko specijalista radi zajedno kao tim. Zdravstveni tim može uključivati kirurga; specijalista za uho, nos i grlo; onkologa; radioonkologa; fonopatologa; medicinsku sestru; te dijetologa. Zubar također može biti važan član tima, osobito za pacijente koji primaju radioterapiju.
Radioterapija koristi visoko-energetsko zračenje u svrhu uništavanja stanica raka te zaustavljanja njihova rasta. Zračenje je usmjereno na tumor i područje oko njega. Kada je moguće, liječnici preporučuju ovu vrstu liječenja, jer ono može uništiti tumor, a ujedno sačuvati govor pacijenta. Radioterapija se može kombinirati s kirurškim zahvatima; može se koristiti kako bi se tumor smanjio prije kirurškog zahvata ili kako bi se uništile stanice raka koje mogu ostati nakon zahvata. Također, radioterapija se može koristiti za liječenje tumora koji se ne mogu kirurški odstraniti ili kod pacijenata koji iz drugih razloga ne mogu biti podvrgnuti kirurškom zahvatu. Ako se tumor ponovno pojavi nakon operativnog zahvata, obično se tretira radioterapijom.
Radioterapija se obično primjenjuje 5 dana tjedno, tijekom 5 do 6 tjedana. Nakon tog perioda, područje tumora dobije iznimno povećenu dozu zračenja.
Kirurški zahvat, sam ili u kombinaciji s radioterapijom preporučuje se nekim pacijentima s novodijagnosticiranim tumorom. Također, kirurgija je uobičajena vrsta liječenja za tumore koji ne reagiraju na radioterapiju ili se ponovno jave nakon radioterapije. Kada je indiciran kirurški zahvat, vrsta zahvata ovisi o veličini i točnoj lokalizaciji tumora.
Ako je tumor na glasnicama vrlo mali, kirurg može koristiti laser, moćnu svjetlosnu zraku. Laserska zraka može odstraniti tumor gotovo jednako kao i skalpel.
Kirurški zahvat kojim se odstranjuje čitav ili samo dio grkljana, naziva se totalna ili parcijalna laringektomija. U oba zahvata kirurg izvodi traheostomiju, otvaranje otvora, zvanog stoma, u prednjem dijelu vrata. Stoma može biti privremena ili stalna. Zrak ulazi i izlazi iz dušnika i pluća kroz taj otvor. Traheostomni tubus održava zračni put otvorenim.
Parcijalna laringektomija štedi sposobnost govora. Kirurg odstranjuje samo dio govornog aparata – samo jednu glasnicu, dio glasnice ili samo epiglotis – a stoma je privremena. Nakon kratkog razdoblja oporavka, tubus se odstranjuje, a stoma se zatvara. Pacijent tada može normalno disati i govoriti. U nekim slučajevima, međutim, glas može biti promukao ili oslabljen.
Kada se radi o totalnoj laringektomiji, odstranjuje se čitav govorni aparat, a stoma je trajna. Pacijent diše kroz stomu. Takav pacijent mora naučiti govoriti na drugi način.
Ako liječnik smatra da se karcinom počeo širiti, odstranjuju se limfni čvorovi u vratu kao i tkivo oko njih. Ti su čvorovi često prvo mjesto u koje se laringealni karcinom širi.
Kemoterapija predstavlja uporabu lijekova u svrhu uništenja stanica raka. Liječnik može odrediti jedan ili kombinaciju lijekova. U pojedinim se slučajevima antikancerozni lijekovi daju u svrhu smanjenja tumora prije radioterapije ili kirurškog zahvata. Kemoterapija se može koristiti i u slučajevima kada je došlo do širenja tumora.
Antikancerozni se lijekovi za liječenja karcinoma grkljana uštrcavaju injekcijom u krvotok. Često se ti lijekovi daju u ciklusima – terapijskim periodima praćenim razdobljem bez liječenja koji se međusobno izmjenjuju.
Kliničke studije
Znanstvenici traže metode liječenja koje su učinkovitije protiv karcinoma grkljana i imaju manje nuspojava. Kada laboratorijska istraživanja pokažu obećavajuće rezultate, počinju se koristiti u liječenju pacijenata u kliničkim studijama. Ove su studije stvorene kako bi se otkrili novi pristupi koji su ujedno sigurni i učinkoviti te kako bismo dobili odgovore na znanstvena pitanja. Pacijenti koji sudjeluju u kliničkim studijama čine važan doprinos medicinskoj znanosti i imaju priliku biti među prvima koji su iskoristili povoljne učinke poboljšanih metoda liječenja.
Trenutno su u tijeku mnoga klinička istraživanja načina liječenja karcinoma grkljana. Liječnici proučavaju nove vrste i rasporede radioterapije, nove lijekove, nove kombinacije lijekova te nove načine kombiniranja različitih vrsta liječenja. Znanstvenici pokušavaju pojačati učinkovitost radioterapije tako što ju izvode dva puta dnevno umjesto jedanput. Također, istražuju lijekove zvane radiosenzibilatori, koji čine stanice karcinoma osjetljivijima na radioterapiju.
Ljudi koji su imali karcinom grkljana, pod većim su rizikom od pojave novog karcinoma grkljana ili pluća, usta ili grla. Liječnici istražuju načine sprječavanja nastanka novih karcinoma. Neka su istraživanja pokazala kako lijek povezan s vitaminom A može spriječiti razvoj novog karcinoma.
Nuspojave liječenja
Metodae liječenja karcinoma grkljana vrlo su moćne. Teško je ograničiti učinke liječenja kako bi se uništile samo stanice rak; i zdrave stanice se također oštećuju. To je i razlog čestih nuspojava liječenja raka.
Nuspojave liječenja mogu biti različite. One u mnogome ovise o vrsti i razmjeru liječenja. osim toga, svaka osoba reagira drukčije. Liječnici planiraju liječenje kako bi neželjeni učinci bili svedeni na minimum. Liječnici, medicinske sestre, dijetolozi i fonopatolozi mogu objasniti moguće nuspojave i preporučiti kako se s njima nositi. Također, pomažu i razgovori s drugim pacijentima.
Nuspojave radioterapije
Tijekom radioterapije mogući su problema oporavka nakon stomatološkog zahvata. Iz tog razloga liječnici žele da njihovi pacijenti započmu radioterapiju sa što je moguće zdravijim zubima i desnima. Često preporučuju pacijentima da prije početka radioterapije naprave kompletan stomatološki pregled i učine potrebne stomatološke zahvate. Također je važno nastaviti redovito posjećivati stomatologa jer usta mogu biti osjetljiva tijekom radioterapije.
U većini slučajeva pacijenti mogu imati rane u ustima. Liječnik može preporučiti posebnu terapiju za smanjenje bolova u ustima.
Radioterapija grkljana uzrokuje promjene u lučenju sline i može dovesti do smanjenja lučenja sline. Kako slina štiti zube, karijes može biti problem nakon terapije. Dobra higijena usta može smanjiti nuspojave u ustima. Potrebno je redovito prati zube, no ponekad je to teško zbog manjka sline pa se pacijentima savjetuje korištenje mekih četkica za zube ili onih s gumenim vrhom.
Neugodnosti uzrokovane manjkom sline mogu se smanjiti pijenjem većih količina tekućine. Neki pacijenti koriste poseban sprej (umjetna slina) kako bi održali vlažnost usta.
Pacijenti koji su podvrgnuti radioterapijom umjesto kirurških zahvata nemaju stomu. Oni dišu i govore na uobičajen način, iako liječenje može promijeniti zvuk njihova govora. Govor može oslabjeti navečer, a na njega mogu utjecati i promjene vremena. Promjene govora i osječaj otečenosti u grlu mogu biti posljedica radioterapije.
Tijekom radioterapije pacijenti mogu postati vrlo umorni, osobito tijekom kasnijih tjedana. Odmor je važan, no liječnici obično savjetuju pacijentima da pokušaju ostati što je više moguće aktivni. Koža u području koje se tretira može postati crvena ili suha. Koža treba biti izložena zraku no zaštićena od sunčeva svjetla. Pacijenti ne bi trebali nositi odjeću koja grebe taj dio kože. Tijekom radioterapije dlake obično ne rastu na tretiranom području, ako rastu, muškarci se ne bi trebali brijati. Pacijenti ne bi trebali koristiti nikakve kreme ili losione bez savjeta liječnika.
Neki se pacijenti žale kako im je nakon radioterapije jezik osjetljiv. Oni mogu izgubiti osjetilo okusa ili mogu imati gorak okus u ustima. Pijenje većih količina tekućine može smanjiti gorak okus. Važno je znati da nuspojave radioterapije, unatoč tomu što ne nestaju u potpunosti, nakon liječenja jenjavaju.
Nuspojave kirurških zahvata
Održavanje osjećaja udobnosti pacijenta važan je dio bolničke njege. Pacijenti trebaju slobodno razgovarati s liječnicima o kontroli bolova.
Tijekom nekoliko dana nakon kirurgije pacijent ne može jesti ili piti. U početku se pacijentu tekućina nadomješta intravenoznim putem. Nakon jednog ili dva dana, probavni trakt se vraća u normalu no pacijent još uvijek ne može gutati jer mu grlo još nije zacijelilo. Tekućina i hrana se daju kroz cijev koja se umeće tijekom zahvata, ona prolazi kroz nos do želuca. Kada nestane oteklina u grlu i ono počne cijeliti, cijev za hranjenje se odstranjuje. U početku, gutanje može biti otežano pa pacijentu može biti potrebna pomoć medicinske sestre ili fonologa. Malo po malo, pacijent se vraća normalnoj prehrani.
Nakon operacije, pluća i dušnik proizvode mnogo sluzi, zvane još i sputum. Kako bi se sputum odstranio sestra izvodi sukciju pomoću male plastične cijevčice koja se nalazi u stomi. Uskoro, pacijent nauči kašljati i izbacivati sputum samostalno. Tijekom kratkog vremena potrebno je vršiti sukciju sline, jer otečenost grla sprječava gutanje.
Normalno, tkivo nosa i grla ovlažava udahnuti zrak prije no što uđe u dušnik, no nakon kirurškog zahvata, pacijent diše kroz stomu te se zrak ne vlaži. Stoga, u bolnici postoji poseban uređaj koji održava vlagu u zraku.
Tijekom nekoliko dana nakon parcijalne laringektomije pacijent diše kroz stomu. Nedugo potom, trahealni se tubus odstranjuje, a nekoliko tjedana kasnije kada stoma zacijeli, pacijent diše i govori na uobičajen način, iako glas ne mora zvučati jednako kao i ranije.
Nakon kompletne laringektomije, stoma je trajna. Pacijent diše, kašlje i kiše kroz stomu te mora naučiti nekako govoriti na nov način. Trahealni tubus ostaje tijekom nekoliko tjedana(dok koža oko stome ne zacijeli), a neki ljudi nastave koristiti tubus i dalje. Ako se tubus odstrani, obično ga zamijenjuje manji traheostomni gumb. Nakon nekog vremena, neki pacijenti nauče živjeti bez tubusa i bez gumba.
Nakon laringektomije, dijlovi vrata mogu utrnuti uslijed oštećenja živaca. Također, nakon odstranjenja limfnih čvorova vrata, ramena i vrat mogu postati slabi i ukočeni.
Kemoterapija
Nuspojave kemoterapije ovise o vrsti lijekova koji se koriste. Općenito, antikancerozni lijekovi utječu na brzo rastuće stanice, poput krvnih stanica koje se bore protiv infekcija, stanica koje oblažu probavni trakt te stanica folikula kose. Posljedično, pacijenti mogu imati nuspojave poput slabije otpornosti na infekcije, gubitka, mučnine, povraćanja ili oštećenja sluznice usta. Mogu imati manjak energije te gubitak kose.
Učinci liječenja na prehranu
Gubitak teka može činiti problem pacijentima liječenima od raka grkljana. Pacijenti tada u slučaju da su umorni ne osjećaju glad.
Pacijenti koji su bili podvrgnuti laringektomiji mogu izgubiti apetit jer im je nakon operacije izmijenjen miris ili okus hrane. Radioterapija također mijenja osjetilo okusa. Nuspojave kemoterapije tkođer mogu oslabiti apetit. No, dobra je prehrana iznimno važna kako bi se unijelo dovoljno kalorija i proteina te spriječio gubitak težine, vratila snaga i zacijelila tkiva.
Rehabilitacija
Privikavanje na život s promjenama vezanim uz rak grkljana izniman je izazov. Rehabilitacija je važan dio plana liječenja. medicinski tim pomaže pacijntima da se što prije vrate svojim uobičajenim aktivnostima.
Pacijenti koji su imali laringektomiju moraju znati brinuti za stomu. Prije odlaska iz bolnice, pacijent uči kako odstrraniti i čistiti stoma gumb te područje oko njega. Muškarci bi trebali koristiti električne brijače kako bi spriječili ozljede uslijed nedostatka osjeta u području vrata.
Fizikalna terapija može pomoći osobama koje imaju poteškoća s kretnjama vrata i ramena nakon kirurškog zahvata na vratu. Osobe s trajnom stomom mogu raditi gotovo u svim djelatnostima, osim teških fizičkih poslove, jer ne mogu zadržavati dah, također moraju izbjegavati plivanje zbog opasnosti od ulaska vode kroz stomu u dišni sustav.
Ponovno učenje govora
Prirodan je strah i uznemirenost nakon spoznaje o mogućem gubitku sposobnosti govora. Govor je dio gotovo svega te je gubitak govora – čak i privremen – zstrašujuće iskustvo. Pacijenti i njihove obitelji te prijatelji zahtijevaju razumijevanje i podršku tijekom ovih teških trenutaka.
Dok pacijenti jo nisu u stanju ponovno govoriti, važno je da mogu komunicirati na druge načine. U početku, svatko tko je bio podvrgnut laringektomiji, mora komunicirati putem pisane riječi, različitih gesta, ili pokazivanjem na slike, riječi ili slova. Pacijenti se služe papirićima, računalom, knjigama itd.
Nakon približno tjedan dana o d parcijalne laringektomije , većina pacijenata može razgovarati na uobičajen način. Nakon totalne laringektomije, pacijenti moraju naučiti razgovarati na nov način. Fonolog se nalazi s pacijentom prije zahvata kako bi mu objasnio metode kojima se koristi.
Jedan od novih načina govora je ezofagealni govor – korištenje forsiranog zraka u jednjak kao bi se proizveo glas. Glas može nastati i u umjetnom grkljanu. Neke osobe ovise o mehaničkom grkljanu samo dok ne nauče samostalno govoriti, dok ga neki koriste umjesto ezofagealnog govora, a neki se služe s oba načina.
Fonolog uči pacijenta kako prisiliti zrak u vrh jednjaka te ga potom ponovno istisnuti. Taj udar zraka, sličan podrigivanju uzrokuje vibraciju stijenki ždrijela, stvarajući nov oblik govora koji se oblikuje u ustima.
Kod nekih pacijenata, zrak za ezofagealni govor dolazi kroz traheoezofagealnu pukotinu. Kirurg učini mali otvor između jednjaka i dušnika. Plastičan ili silikonski zalistak se usadi u taj otvor kroz stomu. Zalistak spriječava ulaženje hrane u dušnik. Kada se stoma zatvori, zrak iz pluća se usmjerava u jednjak kroz zalistak. Zrak proizvodi zvuk vibriranjem stijenki ždrijela. Riječi se oblikuju u ustima.
Vježba i strpljenje su potrebni kako bi osoba ovladala ezofagealnim govorom pa tako i nisu svi jednako uspješni.
Mehanički grkljan se može koristiti dok osoba ne ovlada ezofagealnim govorom ili u slučaju da ga ne mogu savladati. Uređaj može biti napajan baterijama (electrolarynx) ili zrakom (pneumatski grkljan). Fonolog može pomoći pacijentu pri izboru umjetnog grkljana.
Važnost popratne skrbi
Regularno praćenje vrlo je važno nakon liječenja raka grkljana. Liječnik će pažljivo provjeravati zdravstveno stanje pacijenta kako bi bio siguran da se karcinom nije pononvno pojavio. Pregledi uključuju preglede stome, vrata i grla. S vremena na vrijeme, liječnik čini kompletan pregled koji uključuje pretrage krvi i urina te RTG snimke. Osobe liječene radioterapijom ili parcijalnom laringektomijom podvrgavaju se laringoskopiji.
Osobe koje su bile liječene zbog raka grkljana imaju povišen rizik od nastanka novok raka u ustima, grlu ili drugim dijelovima glave i vrata. Ovo se posebice odnosi na osobe koje puše. Većina liječnika oštro iziskuju od svojih pacijenata da prestanu pušiti kako bi smanjili rizik od ponovnog nastanka raka te umanjili druge poteškoće, poput kašlja.
Pružanje emocionalne podrške
Život s ozbiljnom bolešću, poput raka, pun je izazova. Osim što se moraju nositi s fizičkim i medicinskim izazovima, osobe s rakom suočavaju se s mnogim brigama i osjećajima koji otežavaju život. Oni mogu osjetiti potrebu za pomoći u suočavanju s emocionalnim i praktičnim aspektima svoje bolesti. Često je upravo usmjeravanje pozornosti na emocionalna i psihološka opterećenja života s rakom dio plana liječenja. Podrška zdravstvenog tima (liječnika, medicinskih sestara, fonologa, socijalnih radnika i drugih) i međusobna podrška samih pacijenata, mogu pomoći osobama da se osjećaju manje usamljenima i uzrujanima te da podignu razinu kvalitete života.
Uzroci i prevencija
Karcinom grkljana najčešće se javlja u osoba starijih od 55 godina. U Sjedinjenim Državama, četri je puta češći u muškaraca u odnosu na žene te je češći u crnaca u odnosu na bijelce.
Liječnici ne mogu objasniti zašto neka osoba ima rak grla, a druga ne, no sigurno je da rak nije prenosiva bolest i ne može prijeći s osobe na osobu.
Pušenje cigareta jedan je od poznatih uzroka raka grkljana. Pušači tako imaju veću vjerojatnost da će razviti rak grkljana, taj je rizik još i veći u pušača koji ispijaju velike količine alkohola.
Osobe koje prestanu pušiti mogu u velikome sniziti rizik od razvoja karcinoma grkljana te karcinoma pluća, usta, gušterače, mokraćnog mjehura i jednjaka. Također, prestankom pušenja, oni koji već imaju rak grkljana, mogu sniziti rizik od nastanka raka drugdje u tijelu.
Rad s azbestom može povisiti rizik od razvoja karcinoma grkljana. Radnici koji rade s azbestom trebaju se pridržavati sigurnosih pravila kako bi izbjegli udisanje azbestnih vlakana.
Preveo: Nikola Čupić, dr. med.
Priredio i objavio:
Nikola Kraljik, dr. med.
Izvori informacija
Materijal je prijevod izvornog materijala sa www.cancer.gov a što je u cilju bolje informiranosti građana o malignim bolestima omogućio WIREDinternational nevladina organizacija iz SAD-a koja diljem svijeta pruža potporu u davanju medicinskih informacija liječnicima i stanovništvu i kao takova usko surađuje s Nacionalnim institutom za zdravlje SAD-a vlasnikom autorskih prava materijala.
