Što treba znati o melanomu
Sadržaj
• Uvod
• Što je melanom?
• Koža
• Melanociti i madeži
• Rak
• Melanom
• Znakovi i simptomi melanoma
• Dijagnostika i stadiji
• Liječenje
• Priprema za liječenje
• Metode liječenja
• Kirurgija
• Kemoterapija
• Imunoterapija
• Radioterapija
• Kliničke studije
• Nuspojave liječenja
• Nuspojave kirurškog liječenja
• Nuspojave kemoterapije
• Nuspojave radioterapije
• Prehrana osoba s rakom
• Važnost popratne skrbi
• Oporavak i izgled
• Uzroci, čimbenici rizika i prevencija
• Kako izvesti samopregled
Uvod
Melanom je najzloćudnija vrsta raka kože. U nekim dijelovima svijeta, posebice u zapadnim zemljama, broj se oboljelih od melanoma povećava brže od bilo koje druge vrste raka. U Sjedinjenim Državama se, primjerice, broj oboljelih od raka u posljednjih dvadeset godina povećao više no dvostruko. Druga dva najčešća oblika raka kože – bazeocelularni karcinom i planocelularni karcinom manje su zloćudni od melanoma te nisu obrađeni u ovom tekstu.
Istraživanja u području raka dovela su do stvarnog napretka u borbi protiv raka – boljeg preživljavanja i bolje kvalitete života.
Što je melanom?
Melanom je vrsta raka kože. Nastaje u određenim stanicama kože zvanima melanociti. Kako bi bolje razumjeli što je melanom, važno je dobro poznavati ustroj kože te funkciju i razvoj melanocita, a posebice trenutak kada oni postanu karcinogeni.
Koža
Koža je najveći organ u tijelu. Ona štiti organizam od topline, sunčeva svjetla, ozljeda i infekcija. Sudjeluje u regulaciji tjelesne temperature, skladišti vodu i masti te proizvodi vitamin D. Koža se sastoji od dva glavna sloja: vanjskog epidermisa i unutrašnjeg dermisa.
Epidermis je većim dijelom građen od ravnih, pločastih stanica koje još nazivamo i skvamoznim stanicama. Okruglaste stanice nazvane bazalnim stanicama, leže ispod pločastih stanica u epidermisu. Donji sloj epidermisa također sadrži melanocite.
Dermis sadrži krvne žile, limfne žile, folikule kose i žlijezde. Neke žlijezde luče znoj, koji sudjeluje u regulaciji tjelesne temperature, dok neke luče loj, uljastu tvar koja spriječava isušivanje kože. Znoj i loj do površine kože dopiru kroz sićušne otvore koje se nazivaju pore.
Preuzeto s www.cancer.gov
Melanociti i madeži
Melanociti se nalaze u svim dubljim dijelovima epidermisa. Oni proizvode melanin, pigment koji koži daje njenu prirodnu boju. Kada je koža izložena suncu, melanociti stvaraju više melanina te tako koža dobiva tamniju boju.
Katkada nakupine melanocita, zajedno s okolnim tkivom tvore benigne (nekancerozne) tvorevine koje nazivamo madežima. Liječnici za madeže koriste izraz nevus. Madeži su vrlo česta pojava. Većina ljudi ima između 10 i 40 takovih područja kože koja mogu biti različite boje – ružičaste, maslinaste, smeđe ili boje kože. Madeži mogu biti u razini kože ili izdignuti iznad razine kože. Obično su okrugli ili ovalni te u promjeru manji od olovke. Mogu biti prisutni od rođenja ili se mogu pojaviti kasnije tijekom života – obično do 40. godine. Madeži se uglavnom malo mijenjaju tijekom dužeg razdoblja. Obično nestaju u starijih osoba. Kada se madeži kirurški odstrane, u normalnim se okolnostima više ne pojavljuju.
Rak
Rak je skupina sačinjena od mnogo različitih bolesti. Sve one nastaju u stanicama. Do pojave raka dolazi kada stanice postanu abnormalne i počnu se dijeliti bez nadzora i reda. Normalno se stanice dijele kako bi se proizvelo više stanica kada je to tijelu potrebno. Ovaj proces nas održava zdravima. Ako se stanice nastave dijeliti i kada nisu potrebne nove stanice, oblikuje se nakupina viška tkiva. Ta se nakupina tkiva naziva tumor, a može biti dobroćudan ili zloćudan.
Benigni (dobroćudni) tumori nisu rak. Često se mogu odstraniti i u većini slučajeva, više se ne pojavljuju. Stanice u dobroćudnim tumorima ne šire se u ostale dijelove tijela. Što je najbitnije, dobroćudni su tumori rijetko smrtonosni.
Maligne (zloćudne) tumore nazivamo rak. Stanice u zloćudnim tumorima su abnormalne i dijele se bez nadzora i reda. Te stanice raka mogu invadirati i uništiti okolna tkiva. Također, stanice raka se mogu odvojiti od zloćudnog tumora i ući u krvotok ili limfni sustav (tkiva i organi koji proizvode, skladište i prenose bijele krvne stanice koje se bore protiv infekcija i drugih bolesti). Taj je proces, zvan metastaza, način kojim se rak širi iz izvornog (primarnog) sijela tumora kako bi oblikovao nove (sekundarne) tumore u drugim dijelovima tijela. Rak koji se proširio i dalje je ista bolest te se i dalje isto naziva kao primarni karcinom.
Melanom
Melanom nastaje kada melanociti (pigmentne stanice) postanu maligni. Većina se pigmentnih stanica nalazi u koži; kada melanom nastane u koži, bolest se naziva kutani melanom. Melanom može nastati i u oku pa se tada naziva okularni ili intraokularni melanom. U rijetkim slučajevima, melanomi mogu nastati u moždanim ovojnicama, probavnom traktu, limfnim čvorovima ili u drugim područjima gdje su prisutni melanociti.
Melanomi se mogu pojaviti na svim dijelovima kože. U muškaraca se često nalaze na trupu (području od ramena do kukova), glavi ili na vratu. Kod žena se melanom često razvije na potkoljenicama. Melanom je rijedak u crnaca i osoba tamne puti. Kada se pojavi u tamnoputih ljudi, obično se nalazi na noktima te dlanovima i tabanima. Vjerojatnost za nastanak melanoma povećava se s dobi, no zahvaća sve dobne skupine. Melanom je jedna od najčešćih vrsta karcinoma u mlađih odraslih osoba.
Kada se melanom proširi, stanice raka se mogu pronaći u limfnim čvorovima. Kada je karcinom zahvatio limfne čvorove, stanice raka su se vjerojatno proširile u druge dijelove tijela poput jetre, pluća ili mozga. U takvim su slučajevima stanice raka u drugim tkivima i dalje stanice melanoma, stoga se bolest naziva metastatski melanom, a ne rak jetre, pluća ili mozga.
Znaci i simptomi melanoma
Često je prvi znak melanoma promjena u veličini, obliku, boji ili čvrstoći postojećeg madeža. Većina melanoma ima crno ili crno-plavo područje. Melanomi se također mogu pojaviti u obliku novih, crnih, abnormalnih ili ružnih madeža.
Ako ste zabrinuti zbog nečega na svojoj koži, nemojte se oslanjati na slike kako biste sami postavili dijagnozu. Slike mogu poslužiti kao korisni savjeti, no one ne mogu zamijeniti liječnički pregled.
Koristite se jednostavnom ABCD metodom kako biste znali na što trebate obratiti pozornost:
• Asimetričnost – oblik jedne polovice nije sličan drugoj.
• Border (Granica) – rubovi su često nazubljeni, nepravilni, nejasni; pigment se može širiti u okolno područje
• Color (Boja) – boja je nejednaka. Nijanse crne, smeđe i maslinaste boje mogu biti prisutne. Mogu se vidjeti i područja bijele, sive, crvene, ružičaste i plave boje.
• Dijametar (Promjer ) – prisutnost promjene u veličini, obično povećanje. Melanomi su u promjeru obično širi od olovke (5mm)
Melanomi se izgledom mogu znatno razlikovati. Mnogi pokazuju sve ABCD znakove, no neki mogu pokazivati promjene u samo jednom ili dva ABCD pokazatelja.
Melanom se može rano otkriti kada se prethodno prisutan madež promijeni u maloj mjeri – primjerice stvaranjem novog crnog područja. Od drugih čestih promjena ističe se pojava ljuskica ili svrbež u području madeža. U uznapredovalih melanoma može doći do promjene u strukturi madeža, primjerice, madež može postati tvrd ili kvrgast. Melanomi, međutim, rijetko uzrokuju bol.
Melanom se može izliječiti ako je dijagnosticiran i liječen u vrijeme kada je još uvijek tanak i ne zahvaća dublje dijelove kože. Međutim, ako se melanom ne odstrani u ranom stadiju, karcinom se može proširiti dalje od površine kože te zahvatiti zdravo tkivo. Kada melanom postane debeo i dubok, bolest se širi u druge dijelove tijela i teško se može kontrolirati.
Pregled kože je često dio rutinskog pregleda od strane liječnika ili sestre. Ljudi i sami pregledavaju vlastitu kožu kako bi otkrili eventualne promjene i izrasline. Promjene kože ili madeža treba što ranije prijaviti liječniku ili sestri. Osoba može biti upućena dermatologu – liječniku specijalistu za kožne bolesti.
Osobe koje su imale melanom imaju visoki rizik da razviju novi melanom. Pod istim su rizikom i osobe čiji su rođaci bolovali od melanoma. Osobe s visokim rizikom njihov liječnik treba upozoriti na provođenje redovitih pregleda od strane dermatologa.
Pojedine osobe imaju određene abnormalne madeže, zvane displastični ili atipični madeži, koji imaju tendenciju da se pretvore u melanome. Dok većina osoba ima tek nekoliko takvih displastičnih madeža, neki ih imaju mnogo. Te osobe i njihovi liječnici trebaju redovito pregledavati madeže kako bi pratili promjene.
Displastični su madeži obično vrlo slični melanomu. Liječnici koji su usko specijalizirani za kožne bolesti, najmjerodavniji su u donošenju odluka koje displastične madeže treba pobliže pratiti, a koje odstraniti.
U nekim obiteljima, mnogi članovi imaju velik broj displastičnih madeža, a neki su oboljeli od melanoma. Članovi takvih obitelji imaju visok rizik za pojavu melanoma. Liječnici obično preporučuju redovite preglede, svakih 3 do 6 mjeseci, kako bi se eventualni problemi rano otkrili.
Dijagnostika i stadiji
Ako liječnik posumnja da je neka promjena na koži melanom, pacijent će morati učiniti biopsiju. Biopsija je jedini način kojim se može doći do konačne dijagnoze. Tim postupkom liječnik pokušava odstraniti svo tkivo sumnjiva izgleda. U slučaju da je promjena suviše velika da bi se mogla u potpunosti odstraniti, liječnik odstranjuje samo dio tkiva. Biopsija se može izvesti u liječničkoj ambulanti uz uporabu lokalno djelujećeg anestetika. Potom patolog proučava tkivo pod mikroskopom kako bi isključio prisutnost stanica raka. Ponekad je poželjno da tkivo pregleda više patologa, kako bi utvrdili prisutnost melanoma.
Osobu koja treba obaviti biopsiju mogu zanimati odgovori na slijedeća pitanja:
• Zašto moram učiniti biopsiju?
• Koliko dugo traje uzimanje biopsije? Hoće li me boljeti?
• Hoće li se odstraniti čitav tumor?
• Koje nuspojave mogu očekivati?
• Koliko ću dugo čekati rezultate biopsije?
• Ako imam rak, s kim ću razgovarati o liječenju? Kada?
Ako otkrije melanom, liječnik mora saznati proširenost ili stadij bolesti kako bi odredio plan liječenja. Plan liječenja ovisi o smještaju i debljini tumora, razmjeru zahvaćanja kože te o eventualnoj zahvaćenosti okolnih limfnih čvorova ili drugih dijelova tijela. Ponekad je potrebno odstraniti okolne limfne čvorove kako bi se mogli mikroskopski pregledati. (Takav se zahvat može smatrati i dijelom liječenja, jer se odstranjenjem rakom zahvaćenih limfnih čvorova može zaustaviti širenje bolesti.) Također, liječnik provodi detaljan pregled pacijenta te ovisno o debljini tumora može zatražiti RTG snimku prsnog koša, krvne pretrage, te snimke jetre, kostiju i mozga.
Liječenje
Nakon utvrđivanja dijagnoze i stadija, liječnik razvija plan liječenja prilagođen potrebama svakog pacijenta. Liječenje melanoma ovisi o proširenosti bolesti, dobi bolesnika i njegovom općem zdravstvenom stanju, kao i o drugim činiteljima.
Osobe s melanomom obično liječi tim stručnjaka sastavljen od dermatologa, kirurga, onkologa i plastičnog kirurga. Standardno je liječenje melanoma kirurško; u nekim slučajevima koristi se i kemoterapija, imunoterapija ili radioterapija. Liječnici mogu odlučiti hoće li koristiti jednu ili kombinaciju više metoda liječenja.
Neki pacijenti sudjeluju u kliničkim studijama u kojima se koriste nove metode liječenja. Takve se studije rade kako bi se poboljšalo liječenje raka.
Priprema za liječenje
Mnoge osobe s rakom žele saznati što više o o svojoj bolesti i mogućnostima liječenja kako bi imali ravnopravnu ulogu u donošenju odluka o svome liječenju. Kada se osobi dijagnosticira rak, uznemirenost kao i stres normalne su reakcije. Ovi osjećaji mogu otežati osobi da se sjete svega što bi htjeli upitati svog liječnika. Često je korisno sastaviti popis pitanja. Kako bi upamtili savjete liječnika pacijenti bi trebali uzimati bilješke ili koristiti diktafon. Neki pacijenti žele kraj sebe imati člana obitelji ili prijatelja kada razgovaraju s liječnikom kako bi i oni sudjelovali u razgovoru.
Ovo su neka od pitanja koja mogu zanimati bolesnika prije započimanja liječenja:
• Koja je moja dijagnoza?
• U kojem je stadiju bolest?
• Koje su mogućnosti liječenja? Koju vi preporučujete? Zašto?
• Kolika je vjerojatnost uspješnosti liječenja?
• Kako ćemo znati da je liječenje djelotvorno?
• Koliko će dugo liječenje trajati?
• Što mogu sam učiniti za vrijeme liječenja?
• Koje se nove vrste liječenja istražuju? Da li bi klinička studija bila prikladna za mene?
• Koji su rizici i moguće nuspojave pojedinih vrsta liječenja?
• Kako ću se osjećati nakon operacije?
• Ako budem imao bolove, hoće li se oni moći smanjiti lijekovima?
• Hoće li mi biti potrebne druge vrste liječenja nakon kirurškog zahvata?
• Hoće li mi biti potreban presadak kože ili plastični kirurški zahvat? Hoće li mi ostati ožiljak?
• Hoće li liječenje utjecati na moje normalne aktivnosti? Ako da, koliko dugo?
• Koliko ću često morati ići na preglede?
• Koliko će koštati liječenje?
Pacijenti ne moraju postavitii sva pitanja ili pamtiti sve odgovore od jednom. Imat će više prilika za razgovor s liječnikom kako bi dobili više odgovora.
Metode liječenja
Kirurgija
Kirurški je zahvat (incizija) kojim se odstranjuje melanom standardan postupak liječenja ove bolesti. Nije dovoljno odstraniti samo tumor, već i dio okolnog zdravog tkiva kako bi se na najmanju moguću mjeru dovela mogućnost nepotpunog liječenja.
Širina i dubina okolne kože koja se mora odstraniti ovisi o debljini melanoma i opsegu njegova zahvaćanja kože. U slučajevima kada je melanom vrlo tanak, dovoljna se količina tkiva odstranjuje samom biopsijom te dodatni kirurški zahvat nije potreban. Ako melanom nije u potpunosti odstranjen biopsijom, liječnik odstranjuje preostale dijelove. U većini se slučajeva dodatnim kirurškim zahvatom odstranjuje tkivo normalnog izgleda oko tumora (zvano margina), kako bi bili sigurni da su sve stanice melanoma odstranjene. Takav je postupak neophodan i kod najtanjih melanoma. Kod debelih je melanoma potrebna šira ekscizija kako bi se odstranila veća margina tkiva.
Ako je odstranjeno veće područje tkiva, može se tijekom istog zahvata presaditi dio kože uzet s drugog dijela tijela.
Limfni se čvorovi mogu odstraniti kako bi se spriječilo širenje raka putem limfnog sustava. Ako patolog otkrije stanice melanoma u limfnim čvorovima, to može biti znak zahvaćenosti drugih dijelova tijela.
Kirurgija u načelu nije učinkovita u liječenju melanoma koji su prošireni u ostale dijelove tijela. Kod takvih slučajeva liječnici koriste metode kemoterapije, imunoterapije, radio terapije ili kombinacije tih metoda. Kada se terapija daje nakon kirurškog zahvata (primarne terapije), tada se ona naziva adjuvantna terapija. Cilj je adjuvantne terapije uništavanje preostalih neotkrivenih stanica raka u tijelu.
Kemoterapija
Kemoterapija je uporaba lijekova u svrhu uništavanja stanica raka. U načelu se radi o sustavnoj terapiji, što znači da djeluje na stanice raka širom tijela. U kemoterapiji se jedan ili više lijekova daje pacijentu, bilo uštrcavanjem u krvnu žilu (intravenozno), bilo da pacijent proguta lijek. U oba slučaja lijekovi ulaze u krvotok i šire se tijelom.
Kemoterapija se obično primjenjuje u pravilnim vremenskim razmacima; razdoblje liječenja slijedi razdoblje oporavka, zatim razdoblje liječenja i tako dalje. Pacijent obično prima kemoterapiju kao vanjski bolesnik (u bolnici, liječničkoj ambulanti ili kod kuće). Međutim, ovisno o vrsti lijeka i općem zdravstvenom stanju pacijenta, ponekad je potreban kratak boravak u bolnici.
Jedna je od trenutno istraživanih metoda kemoterapije takozvana perfuzija ekstremiteta. Ona se ispituje u slučajevima kada je melanom prisutan samo na jednoj ruci ili nozi. U ovoj se metodi protok krvi u i iz ekstremiteta privremeno zaustavlja pomoću kompresivnog zavoja. Potom se u krvotok ekstremiteta uštrcava antikancerozni lijek. Na taj način pacijent prima visoke doze lijeka izravno u područje zahvaćeno melanomom. Kako većina antikanceroznog lijeka tada ostaje u jednom ekstremitetu, perfuzija ekstremiteta nije sustavna terapija.
Imunoterapija
Imunoterapija je vrsta liječenja koja bilo izravno ili neizravno koristi imunosni sustav organizma u svrhu borbe protiv raka ili smanjenja nuspojava nekih vrsta liječenja raka. Imunoterapija je sustavna terapija i uključuje uporabu tvari zvanih modulatori imunosnog odgovora. Navedene tvari organizam normalno proizvodi u malim količinama kao odgovor na upalu i bolest. Uporabom modernih laboratorijskih tehnika, znanstvenici mogu proizvesti modulatore imunosnog odgovora u velikim količinama u svrhu liječenja raka. U nekim slučajevima, imunoterapija primjenjena nakon kirurškog zahvata može spriječiti ponovnu pojavu melanoma. Za pacijente s metastatskim melanomom ili one s povišenim rizikom od ponovne pojave melanoma preporučuje se uzimanje alfa-interferona i interleukina-2 .
Radioterapija
U nekim slučajevima radioterapija može ublažiti neke simptome uzrokovane melanomom. Radioterapija predstavlja uporabu visokoenergetskog zračenja u svrhu uništavanja stanica raka. Radioterapija je lokalna terapija; djeluje samo na tretirana područja. Najčešće se radioterapija koristi kako bi se zaustavilo širenje melanoma u mozak, kosti i ostale dijelove tijela.
Kliničke studije
Mnogi ljudi s melanomom sudjeluju u kliničkim studijama. Liječnici provode kliničke studije kako bi spoznali učinke i nuspojave novih vrsta liječenja. U nekim studijama, svi pacijenti primaju novu vrstu liječenja. U drugima, međutim, liječnici uspoređuju različite vrste liječenja pružajući novu terapiju jednoj skupini pacijenata, a standardnu terapiji drugoj skupini; ili mogu uspoređivati različite vrste standardnih načina liječenja. Ovakova su istraživanja dovela do značajnog napretka u liječenju melanoma. Svako novo dostignuće približava znanstvenike eventualnoj kontroli melanoma.
Nuspojave liječenja
Liječnici planiraju liječenje kako bi nuspojave sveli na najmanju moguću razinu, no teško je ograničiti učinke terapije kako bi samo stanice raka bile odstranjene ili uništene. Kako terapija ujedno oštećuje i zdrave stanice i tkiva, često je uzrok nuspojava.
Nuspojave liječenja raka ponajviše ovise o vrsti i opsegu liječenja. Nuspojave ne moraju biti jednake za svakoga i mogu se mijenjati tijekom liječenja. Liječnici i medicinske sestre mogu objasniti moguće nuspojave liječenja te mogu ublažiti simptome nastale tijekom ili nakon liječenja.
Kirurgija
Nuspojave kirurškog liječenja ponajviše ovise o veličini i smještaju tumora te razmjeru zahvata. Iako se pacijenti mogu loše osjećati tijekom nekoliko dana nakon zahvata, ti se simptomi mogu smanjiti lijekovima. Bolesnici trebaju otvoreno razgovarati o svojim bolovima s liječnicima i sestrama. Vrijeme potrebno za oporavak nakon zahvata varira među pacijentima.
Ožiljci mogu zabrinuti neke pacijente. Kako bi spriječili nastanak velikih ožiljaka, liječnici odstranjuju što je moguće manje tkiva a da se pri tome ne povećava vjerojatnost ponovne pojave melanoma. U načelu, ožiljak od zahvata izvedenog kako bi se odstranio melanom u ranom stadiju, obično je mala crta (duga od 2 do 4cm) koja s vremenom nestaje. Koliko će ožiljak biti uočljiv, ovisi o smještaju melanoma, oporavku osobe te o eventualnom nastanku uzdignutih ožiljaka zvanih keloidi. Kada je tumor velik i debeo, odstranjuje se više okolnog tkiva (uključujući mišićno tkivo). Iako presadci kože smanjuju ožiljkavanje kod odstranjenja većih dijelova kože, takvi su ožiljci prilično uočljivi.
Kirurško odstranjivanje limfnih čvorova pazuha ili prepone može oštetiti limfni sustav i usporiti otjecanje limfe u ruci ili nozi. Limfa se može nakupljati u ruci ili nozi i uzrokovati otjecanje (limfedem). Liječnik ili sestra mogu preporučiti vježbe ili druge načine kojima se može smanjiti otjecanje u slučaju da ono stvara smetnje. Također, organizam će se teže boriti protiv infekcija u ekstremitetu čiji su okolni limfni čvorovi odstranjeni te će stoga pacijent morati čuvati ruku ili nogu od ozljeda i opekotina koje mogu uzrokovati upalu. Ako dođe do upale, pacijent se mora odmah obratiti liječniku.
Kemoterapija
Nuspojave kemoterapije u mnogočemu ovise o lijekovima koje osoba uzima. Nadalje, kao i u drugih vrsta liječenja, nuspojave se razlikuju od osobe do osobe. U načelu, antikancerozni lijekovi djeluju na stanice koje se ubrzano dijele. Osim stanica raka, brzo se dijele i krvne stanice, koje se bore protiv upala, pomažu zgrušavanje krvi i prijenos kisika u sve dijelove tijela. Kada su zahvaćene krvne stanice, pacijenti češće imaju razne infekcije, skloniji su krvarenju te se mogu osjećati neuobičajeno slabima i umornima. Stanice u korijenima kose i stanice koje oblažu probavni sustav, također se brzo dijele. Iz tog razloga, osobe mogu gubiti kosu ili imati slab apetit, mučninu, rane u ustima i na usnama te povraćati. Ove nuspojave obično postupno jenjavaju tijekom razdoblja oporavka između perioda liječenja te nakon završetka liječenja.
Imunoterapija
Nuspojave imunoterapije razlikuju se ovisno o vrsti liječenja. Te vrste liječenja mogu uzrokovati simptome slične gripi, poput groznice, bolova u mišićima, slabosti, gubitka apetita, mučnine, povraćanje i proljeva. Također, pacijenti mogu biti skloniji krvarenjima, imati kožne osipe ili otoke. Ovi simptomi mogu biti snažno izraženi, no s prestankom liječenja nestaju.
Radioterapija
Nuspojave radioterapije uvjetovane su količinom primljenog zračenja i dijelom tijela koje se zrači. Nuspojave koje se mogu javiti tijekom liječenja uključuju umor te gubitak kose i dlaka na tretiranom području tijela. Iako su te nuspojave neugodne, liječnik ih obično može spriječiti ili umanjiti. Dobro je znati da te nuspojave u većini slučajeva nestaju.
Prehrana osoba s rakom
Dobra prehrana tijekom liječenja raka osigurava unos dovoljne količine kalorija i bjelančevina kako bi se sprječio gubitak na težini i povratila snaga. Ona obično pomaže ljudima da se osjećaju bolje i imaju više energije.
Neki pacijenti oboljeli od raka imaju poteškoće pri održavanju normalne prehrane jer obično izgube apetit. Također, česte nuspojave liječenja poput mučnine, povraćanja ili rana u ustima mogu otežati hranjenje. Često je okus hrane izmijenjen.
Važnost popratne skrbi
Pacijenti s melanomom imaju povišen rizik od nastanka novih zasebnih melanoma. Neki imaju i povišen rizik od ponovne pojave istog melanoma u okolnoj koži i drugim dijelovima tijela.
Kako bi povećali vjerojatnost da će na vrijeme otkriti novi melanom, pacijenti bi trebali redovito obavljati ugovorene preglede. Od iznimne je važnosti da se redovito pregledavaju osobe koje imaju displastične madeže i obiteljsku povijest melanoma. Također, trebali bi jednom mjesečno pregledavati svoju kožu (imavši na umu ABCD smjernice iz poglavlja „Znakovi i Simptomi Melanoma" te uputa opisanih u „Kako Učiniti Samopregled Kože") te slijediti savjete liječnika o tome kako smanjiti rizik od nastanka novog melanoma. Općeniti podaci o sprječavanju nastanka melanoma opisani su pod naslovom „Uzroci, Čimbenici Rizika i Prevencija".
Oporavak i izgled
Prirodna je zabrinutost za svoju budućnost svake osobe suočene s rakom. Razumijevanje prirode raka može pomoći oboljelima i njihovim obiteljima u planiranju liječenja, predviđanju promjena u načinu života te donošenju odluka vezanih uz kvalitetu života i financije.
Pacijenti oboljeli od raka često svome liječniku postavljaju pitanje: Kakva je moja prognoza? Prognoza je predviđanje budućeg smjera i ishoda bolesti koja ukazuje na mogućnost oporavka. Kada liječnici razgovaraju o prognozi pojedinog pacijenta, oni pokušavaju predvidjeti što će se najvjerojatnije dogoditi s tim pacijentom.
Ponekad ljudi koriste statističke podatke koji su im dostupni kako bi izračunali vlastite šanse za izliječenje. Međutim, statistički podaci opisuju iskustvo dobiveno od velike skupine pacijenata; oni se ne mogu koristiti u svrhu predviđanja što će se dogoditi s pojedinim pacijentom, jer ne postoje dva jednaka pacijenta. Prognozu pacijenta s melanomom mogu uvjetovati razni čimbenici, posebice stadij raka te pacijentovo opće zdravstveno stanje te odgovor na liječenje. Liječnik koji najbolje poznaje pacijentovo stanje, najbolje je pozicioniran kako bi mogao interpretirati statističke podatke i razgovarati o prognozi tog pacijenta.
Kada liječnici razgovaraju o preživljavanju raka, češće koriste riječ remisija nego izliječenje. Iako su mnogi ljudi s melanomom uspješno liječeni, liječnici koriste ovu riječ, jer se rak može ponovno pojaviti.
Uzroci, čimbenici rizika i prevencija
Znanstvenici širom svijeta istražuju melanom. Oni pokušavaju otkriti uzrok bolesti te način njena sprječavanja.
Za sada, uzroci melanoma nisu u potpunosti jasni. Jasno je, međutim, da ta bolest nije zarazna; nitko se ne može zaraziti melanomom od druge osobe.
Proučavanjem uzoraka raka u stanovništvu, znanstvenici su otkrili određene čimbenike rizika koji su češći u osoba koje razviju melanom no u onih koji ne obole od te bolesti. Međutim, važno je znati kako većina osoba s ovim čimbenicima rizika ne razviju melanom, a mnogi koji razviju bolest nemaju niti jedan od ovih čimbenika rizika.
• Obiteljska povijest melanoma – Dva ili više bliskih rođaka koji su oboljeli od melanoma predstavlja čimbenik rizika jer je melanom u nekim slučajevima čest u obiteljima. Oko 10% svih osoba oboljelih od melanoma imaju člana obitelji koji je također obolio od ove bolesti. Ako je melanom prisutan u obitelji, članovi obitelji trebaju biti redovito pregledani od strane liječnika.
• Displastični nevusi – Displastični su madeži skloniji zloćudnoj preobrazbi od običnih madeža. Mnogi ljudi imaju samo nekoliko ovakvih displastičnih madeža; rizik od melanoma je veći u osoba s više ovakvih abnormalnih madeža. Rizik je posebice visok u osoba u čijim su obiteljima prisutni displastični madeži i melanom.
• Povijest melanoma – Osobe koje su liječene od melanoma imaju povišen rizik da razviju novi melanom.
• Oslabljeni imunosni sustav – Osobe čiji je imunosni sustav oslabljen određnim oblicima raka, lijekovima koje su primili nakon presađivanja organa ili AIDS-om imaju povišen rizik od melanoma
• Brojni obični madeži (više od 50) – Kako melanom obično nastaje u melanocitima postojećeg madeža, osobe koje imaju mnogo madeža imaju i povišen rizik od nastanka melanoma.
• Ultraljubičasto (UV) zračenje – Stručnjaci vjeruju da je svjetski trend porasta slučaja melanoma povezan s povećanjem vremena koje ljudi provode izloženi sunčevu svjetlu. Ova je bolest također, česšća u osoba koje žive u krajevima svijeta koji primaju velike količine UV zračenja sa sunca. U Sjedinjenim je Državama primjerice, melanom češći u Texasu u odnosu na Minnesotu, gdje sunčeva svjetlost nije tako intenzivna. UV zrake uzrokuju prerano starenje kože te oštećenja kože koja vode do nastanka melanoma. Umjetni izvori UV svjetla također uzrokuju oštećenja kože i vjerojatno povisuju rizik od nastanka melanoma. Kako bi se spriječio i smanjio rizik od melanoma uzrokovan UV zračenjem, ljudi bi trebali izbjegavati izlaganje podnevnom suncu kada je sjena kraća od visine čovjeka. (od 10 do 15h).
• Teške opekotine od sunčeva svjetla – Osobe koje su imale jednu ili više teških opekotina kao dijete imaju povišen rizik od nastanka melanoma. Iz ovih razloga liječnici savjetuju da se dječja koža zaštiti od sunca u nadi kako bi to moglo spriječiti nastanak melanoma kasnije u njihovom životu. Opekotine od sunčeva svijetla u odraslih također povisuju rizik od melanoma.
• Svijetla put – Melanom se češće javlja u osoba sa svijetlom puti.
Kako izvesti samopregled kože
Vaš vam liječnik ili sestra mogu savjetovati da činite redovite samopreglede kože. Svoju kožu možete fotografirati kako bi mogli uočiti eventualne promjene.
Samopregled kože najbolje je učiniti nakon tuširanja ili kupke. Pregled treba provoditi u dobro osvjetljenoj prostoriji pomoću velikog i jednog ručnog zrcala. Za početak je najbolje upamtiti smještaj, boju i druga obilježja svojih biljega i madeža. Treba provjeriti postoje li ikakve promjene u njihovoj veličini, obliku i boji.
Pregledajte se od glave do pete. Ne zaboravite pregledati sve dijelove kože, uključujući leđa, vlasište te stražnjicu i genitalno područje.
1. Pregledajte prednju i stražnju stranu svoga tijela u zrcalu, zatim podignite ruke i pogledajte lijevu i desnu stranu.
2. Savijte ruke u laktovima i pažljivo pregledajte vaše nokte, dlanove, podlaktice i nadlaktice.
3. Pregledajte stražnje, prednje i postranične dijelove svojih nogu. Također, pogledajte i područje stražnjice te spolne organe.
4. Sjednite i pomno pregledajte vaša stopala, uključujući nokte, tabane i prostor između nožnih prstiju.
5. Pregledajte svoje lice, vrat, uši i vlasište. Poslužite se češljem ili sušilom za kosu kako bi pomaknuli kosu. Možete i zamoliti blisku osobu da vam pregleda vlasište.
Preveo: Nikola Čupić, dr. med.
Priredio i objavio:
Nikola Kraljik, dr. med.
Izvori informacija
Materijal je prijevod izvornog materijala sa www.cancer.gov a što je u cilju bolje informiranosti građana o malignim bolestima omogućio WIREDinternational nevladina organizacija iz SAD-a koja diljem svijeta pruža potporu u davanju medicinskih informacija liječnicima i stanovništvu i kao takova usko surađuje s Nacionalnim institutom za zdravlje SAD-a vlasnikom autorskih prava materijala
Sadržaj
• Uvod
• Što je melanom?
• Koža
• Melanociti i madeži
• Rak
• Melanom
• Znakovi i simptomi melanoma
• Dijagnostika i stadiji
• Liječenje
• Priprema za liječenje
• Metode liječenja
• Kirurgija
• Kemoterapija
• Imunoterapija
• Radioterapija
• Kliničke studije
• Nuspojave liječenja
• Nuspojave kirurškog liječenja
• Nuspojave kemoterapije
• Nuspojave radioterapije
• Prehrana osoba s rakom
• Važnost popratne skrbi
• Oporavak i izgled
• Uzroci, čimbenici rizika i prevencija
• Kako izvesti samopregled
Uvod
Melanom je najzloćudnija vrsta raka kože. U nekim dijelovima svijeta, posebice u zapadnim zemljama, broj se oboljelih od melanoma povećava brže od bilo koje druge vrste raka. U Sjedinjenim Državama se, primjerice, broj oboljelih od raka u posljednjih dvadeset godina povećao više no dvostruko. Druga dva najčešća oblika raka kože – bazeocelularni karcinom i planocelularni karcinom manje su zloćudni od melanoma te nisu obrađeni u ovom tekstu.
Istraživanja u području raka dovela su do stvarnog napretka u borbi protiv raka – boljeg preživljavanja i bolje kvalitete života.
Što je melanom?
Melanom je vrsta raka kože. Nastaje u određenim stanicama kože zvanima melanociti. Kako bi bolje razumjeli što je melanom, važno je dobro poznavati ustroj kože te funkciju i razvoj melanocita, a posebice trenutak kada oni postanu karcinogeni.
Koža
Koža je najveći organ u tijelu. Ona štiti organizam od topline, sunčeva svjetla, ozljeda i infekcija. Sudjeluje u regulaciji tjelesne temperature, skladišti vodu i masti te proizvodi vitamin D. Koža se sastoji od dva glavna sloja: vanjskog epidermisa i unutrašnjeg dermisa.
Epidermis je većim dijelom građen od ravnih, pločastih stanica koje još nazivamo i skvamoznim stanicama. Okruglaste stanice nazvane bazalnim stanicama, leže ispod pločastih stanica u epidermisu. Donji sloj epidermisa također sadrži melanocite.
Dermis sadrži krvne žile, limfne žile, folikule kose i žlijezde. Neke žlijezde luče znoj, koji sudjeluje u regulaciji tjelesne temperature, dok neke luče loj, uljastu tvar koja spriječava isušivanje kože. Znoj i loj do površine kože dopiru kroz sićušne otvore koje se nazivaju pore.
Preuzeto s www.cancer.gov
Melanociti i madeži
Melanociti se nalaze u svim dubljim dijelovima epidermisa. Oni proizvode melanin, pigment koji koži daje njenu prirodnu boju. Kada je koža izložena suncu, melanociti stvaraju više melanina te tako koža dobiva tamniju boju.
Katkada nakupine melanocita, zajedno s okolnim tkivom tvore benigne (nekancerozne) tvorevine koje nazivamo madežima. Liječnici za madeže koriste izraz nevus. Madeži su vrlo česta pojava. Većina ljudi ima između 10 i 40 takovih područja kože koja mogu biti različite boje – ružičaste, maslinaste, smeđe ili boje kože. Madeži mogu biti u razini kože ili izdignuti iznad razine kože. Obično su okrugli ili ovalni te u promjeru manji od olovke. Mogu biti prisutni od rođenja ili se mogu pojaviti kasnije tijekom života – obično do 40. godine. Madeži se uglavnom malo mijenjaju tijekom dužeg razdoblja. Obično nestaju u starijih osoba. Kada se madeži kirurški odstrane, u normalnim se okolnostima više ne pojavljuju.
Rak
Rak je skupina sačinjena od mnogo različitih bolesti. Sve one nastaju u stanicama. Do pojave raka dolazi kada stanice postanu abnormalne i počnu se dijeliti bez nadzora i reda. Normalno se stanice dijele kako bi se proizvelo više stanica kada je to tijelu potrebno. Ovaj proces nas održava zdravima. Ako se stanice nastave dijeliti i kada nisu potrebne nove stanice, oblikuje se nakupina viška tkiva. Ta se nakupina tkiva naziva tumor, a može biti dobroćudan ili zloćudan.
Benigni (dobroćudni) tumori nisu rak. Često se mogu odstraniti i u većini slučajeva, više se ne pojavljuju. Stanice u dobroćudnim tumorima ne šire se u ostale dijelove tijela. Što je najbitnije, dobroćudni su tumori rijetko smrtonosni.
Maligne (zloćudne) tumore nazivamo rak. Stanice u zloćudnim tumorima su abnormalne i dijele se bez nadzora i reda. Te stanice raka mogu invadirati i uništiti okolna tkiva. Također, stanice raka se mogu odvojiti od zloćudnog tumora i ući u krvotok ili limfni sustav (tkiva i organi koji proizvode, skladište i prenose bijele krvne stanice koje se bore protiv infekcija i drugih bolesti). Taj je proces, zvan metastaza, način kojim se rak širi iz izvornog (primarnog) sijela tumora kako bi oblikovao nove (sekundarne) tumore u drugim dijelovima tijela. Rak koji se proširio i dalje je ista bolest te se i dalje isto naziva kao primarni karcinom.
Melanom
Melanom nastaje kada melanociti (pigmentne stanice) postanu maligni. Većina se pigmentnih stanica nalazi u koži; kada melanom nastane u koži, bolest se naziva kutani melanom. Melanom može nastati i u oku pa se tada naziva okularni ili intraokularni melanom. U rijetkim slučajevima, melanomi mogu nastati u moždanim ovojnicama, probavnom traktu, limfnim čvorovima ili u drugim područjima gdje su prisutni melanociti.
Melanomi se mogu pojaviti na svim dijelovima kože. U muškaraca se često nalaze na trupu (području od ramena do kukova), glavi ili na vratu. Kod žena se melanom često razvije na potkoljenicama. Melanom je rijedak u crnaca i osoba tamne puti. Kada se pojavi u tamnoputih ljudi, obično se nalazi na noktima te dlanovima i tabanima. Vjerojatnost za nastanak melanoma povećava se s dobi, no zahvaća sve dobne skupine. Melanom je jedna od najčešćih vrsta karcinoma u mlađih odraslih osoba.
Kada se melanom proširi, stanice raka se mogu pronaći u limfnim čvorovima. Kada je karcinom zahvatio limfne čvorove, stanice raka su se vjerojatno proširile u druge dijelove tijela poput jetre, pluća ili mozga. U takvim su slučajevima stanice raka u drugim tkivima i dalje stanice melanoma, stoga se bolest naziva metastatski melanom, a ne rak jetre, pluća ili mozga.
Znaci i simptomi melanoma
Često je prvi znak melanoma promjena u veličini, obliku, boji ili čvrstoći postojećeg madeža. Većina melanoma ima crno ili crno-plavo područje. Melanomi se također mogu pojaviti u obliku novih, crnih, abnormalnih ili ružnih madeža.
Ako ste zabrinuti zbog nečega na svojoj koži, nemojte se oslanjati na slike kako biste sami postavili dijagnozu. Slike mogu poslužiti kao korisni savjeti, no one ne mogu zamijeniti liječnički pregled.
Koristite se jednostavnom ABCD metodom kako biste znali na što trebate obratiti pozornost:
• Asimetričnost – oblik jedne polovice nije sličan drugoj.
• Border (Granica) – rubovi su često nazubljeni, nepravilni, nejasni; pigment se može širiti u okolno područje
• Color (Boja) – boja je nejednaka. Nijanse crne, smeđe i maslinaste boje mogu biti prisutne. Mogu se vidjeti i područja bijele, sive, crvene, ružičaste i plave boje.
• Dijametar (Promjer ) – prisutnost promjene u veličini, obično povećanje. Melanomi su u promjeru obično širi od olovke (5mm)
Melanomi se izgledom mogu znatno razlikovati. Mnogi pokazuju sve ABCD znakove, no neki mogu pokazivati promjene u samo jednom ili dva ABCD pokazatelja.
Melanom se može rano otkriti kada se prethodno prisutan madež promijeni u maloj mjeri – primjerice stvaranjem novog crnog područja. Od drugih čestih promjena ističe se pojava ljuskica ili svrbež u području madeža. U uznapredovalih melanoma može doći do promjene u strukturi madeža, primjerice, madež može postati tvrd ili kvrgast. Melanomi, međutim, rijetko uzrokuju bol.
Melanom se može izliječiti ako je dijagnosticiran i liječen u vrijeme kada je još uvijek tanak i ne zahvaća dublje dijelove kože. Međutim, ako se melanom ne odstrani u ranom stadiju, karcinom se može proširiti dalje od površine kože te zahvatiti zdravo tkivo. Kada melanom postane debeo i dubok, bolest se širi u druge dijelove tijela i teško se može kontrolirati.
Pregled kože je često dio rutinskog pregleda od strane liječnika ili sestre. Ljudi i sami pregledavaju vlastitu kožu kako bi otkrili eventualne promjene i izrasline. Promjene kože ili madeža treba što ranije prijaviti liječniku ili sestri. Osoba može biti upućena dermatologu – liječniku specijalistu za kožne bolesti.
Osobe koje su imale melanom imaju visoki rizik da razviju novi melanom. Pod istim su rizikom i osobe čiji su rođaci bolovali od melanoma. Osobe s visokim rizikom njihov liječnik treba upozoriti na provođenje redovitih pregleda od strane dermatologa.
Pojedine osobe imaju određene abnormalne madeže, zvane displastični ili atipični madeži, koji imaju tendenciju da se pretvore u melanome. Dok većina osoba ima tek nekoliko takvih displastičnih madeža, neki ih imaju mnogo. Te osobe i njihovi liječnici trebaju redovito pregledavati madeže kako bi pratili promjene.
Displastični su madeži obično vrlo slični melanomu. Liječnici koji su usko specijalizirani za kožne bolesti, najmjerodavniji su u donošenju odluka koje displastične madeže treba pobliže pratiti, a koje odstraniti.
U nekim obiteljima, mnogi članovi imaju velik broj displastičnih madeža, a neki su oboljeli od melanoma. Članovi takvih obitelji imaju visok rizik za pojavu melanoma. Liječnici obično preporučuju redovite preglede, svakih 3 do 6 mjeseci, kako bi se eventualni problemi rano otkrili.
Dijagnostika i stadiji
Ako liječnik posumnja da je neka promjena na koži melanom, pacijent će morati učiniti biopsiju. Biopsija je jedini način kojim se može doći do konačne dijagnoze. Tim postupkom liječnik pokušava odstraniti svo tkivo sumnjiva izgleda. U slučaju da je promjena suviše velika da bi se mogla u potpunosti odstraniti, liječnik odstranjuje samo dio tkiva. Biopsija se može izvesti u liječničkoj ambulanti uz uporabu lokalno djelujećeg anestetika. Potom patolog proučava tkivo pod mikroskopom kako bi isključio prisutnost stanica raka. Ponekad je poželjno da tkivo pregleda više patologa, kako bi utvrdili prisutnost melanoma.
Osobu koja treba obaviti biopsiju mogu zanimati odgovori na slijedeća pitanja:
• Zašto moram učiniti biopsiju?
• Koliko dugo traje uzimanje biopsije? Hoće li me boljeti?
• Hoće li se odstraniti čitav tumor?
• Koje nuspojave mogu očekivati?
• Koliko ću dugo čekati rezultate biopsije?
• Ako imam rak, s kim ću razgovarati o liječenju? Kada?
Ako otkrije melanom, liječnik mora saznati proširenost ili stadij bolesti kako bi odredio plan liječenja. Plan liječenja ovisi o smještaju i debljini tumora, razmjeru zahvaćanja kože te o eventualnoj zahvaćenosti okolnih limfnih čvorova ili drugih dijelova tijela. Ponekad je potrebno odstraniti okolne limfne čvorove kako bi se mogli mikroskopski pregledati. (Takav se zahvat može smatrati i dijelom liječenja, jer se odstranjenjem rakom zahvaćenih limfnih čvorova može zaustaviti širenje bolesti.) Također, liječnik provodi detaljan pregled pacijenta te ovisno o debljini tumora može zatražiti RTG snimku prsnog koša, krvne pretrage, te snimke jetre, kostiju i mozga.
Liječenje
Nakon utvrđivanja dijagnoze i stadija, liječnik razvija plan liječenja prilagođen potrebama svakog pacijenta. Liječenje melanoma ovisi o proširenosti bolesti, dobi bolesnika i njegovom općem zdravstvenom stanju, kao i o drugim činiteljima.
Osobe s melanomom obično liječi tim stručnjaka sastavljen od dermatologa, kirurga, onkologa i plastičnog kirurga. Standardno je liječenje melanoma kirurško; u nekim slučajevima koristi se i kemoterapija, imunoterapija ili radioterapija. Liječnici mogu odlučiti hoće li koristiti jednu ili kombinaciju više metoda liječenja.
Neki pacijenti sudjeluju u kliničkim studijama u kojima se koriste nove metode liječenja. Takve se studije rade kako bi se poboljšalo liječenje raka.
Priprema za liječenje
Mnoge osobe s rakom žele saznati što više o o svojoj bolesti i mogućnostima liječenja kako bi imali ravnopravnu ulogu u donošenju odluka o svome liječenju. Kada se osobi dijagnosticira rak, uznemirenost kao i stres normalne su reakcije. Ovi osjećaji mogu otežati osobi da se sjete svega što bi htjeli upitati svog liječnika. Često je korisno sastaviti popis pitanja. Kako bi upamtili savjete liječnika pacijenti bi trebali uzimati bilješke ili koristiti diktafon. Neki pacijenti žele kraj sebe imati člana obitelji ili prijatelja kada razgovaraju s liječnikom kako bi i oni sudjelovali u razgovoru.
Ovo su neka od pitanja koja mogu zanimati bolesnika prije započimanja liječenja:
• Koja je moja dijagnoza?
• U kojem je stadiju bolest?
• Koje su mogućnosti liječenja? Koju vi preporučujete? Zašto?
• Kolika je vjerojatnost uspješnosti liječenja?
• Kako ćemo znati da je liječenje djelotvorno?
• Koliko će dugo liječenje trajati?
• Što mogu sam učiniti za vrijeme liječenja?
• Koje se nove vrste liječenja istražuju? Da li bi klinička studija bila prikladna za mene?
• Koji su rizici i moguće nuspojave pojedinih vrsta liječenja?
• Kako ću se osjećati nakon operacije?
• Ako budem imao bolove, hoće li se oni moći smanjiti lijekovima?
• Hoće li mi biti potrebne druge vrste liječenja nakon kirurškog zahvata?
• Hoće li mi biti potreban presadak kože ili plastični kirurški zahvat? Hoće li mi ostati ožiljak?
• Hoće li liječenje utjecati na moje normalne aktivnosti? Ako da, koliko dugo?
• Koliko ću često morati ići na preglede?
• Koliko će koštati liječenje?
Pacijenti ne moraju postavitii sva pitanja ili pamtiti sve odgovore od jednom. Imat će više prilika za razgovor s liječnikom kako bi dobili više odgovora.
Metode liječenja
Kirurgija
Kirurški je zahvat (incizija) kojim se odstranjuje melanom standardan postupak liječenja ove bolesti. Nije dovoljno odstraniti samo tumor, već i dio okolnog zdravog tkiva kako bi se na najmanju moguću mjeru dovela mogućnost nepotpunog liječenja.
Širina i dubina okolne kože koja se mora odstraniti ovisi o debljini melanoma i opsegu njegova zahvaćanja kože. U slučajevima kada je melanom vrlo tanak, dovoljna se količina tkiva odstranjuje samom biopsijom te dodatni kirurški zahvat nije potreban. Ako melanom nije u potpunosti odstranjen biopsijom, liječnik odstranjuje preostale dijelove. U većini se slučajeva dodatnim kirurškim zahvatom odstranjuje tkivo normalnog izgleda oko tumora (zvano margina), kako bi bili sigurni da su sve stanice melanoma odstranjene. Takav je postupak neophodan i kod najtanjih melanoma. Kod debelih je melanoma potrebna šira ekscizija kako bi se odstranila veća margina tkiva.
Ako je odstranjeno veće područje tkiva, može se tijekom istog zahvata presaditi dio kože uzet s drugog dijela tijela.
Limfni se čvorovi mogu odstraniti kako bi se spriječilo širenje raka putem limfnog sustava. Ako patolog otkrije stanice melanoma u limfnim čvorovima, to može biti znak zahvaćenosti drugih dijelova tijela.
Kirurgija u načelu nije učinkovita u liječenju melanoma koji su prošireni u ostale dijelove tijela. Kod takvih slučajeva liječnici koriste metode kemoterapije, imunoterapije, radio terapije ili kombinacije tih metoda. Kada se terapija daje nakon kirurškog zahvata (primarne terapije), tada se ona naziva adjuvantna terapija. Cilj je adjuvantne terapije uništavanje preostalih neotkrivenih stanica raka u tijelu.
Kemoterapija
Kemoterapija je uporaba lijekova u svrhu uništavanja stanica raka. U načelu se radi o sustavnoj terapiji, što znači da djeluje na stanice raka širom tijela. U kemoterapiji se jedan ili više lijekova daje pacijentu, bilo uštrcavanjem u krvnu žilu (intravenozno), bilo da pacijent proguta lijek. U oba slučaja lijekovi ulaze u krvotok i šire se tijelom.
Kemoterapija se obično primjenjuje u pravilnim vremenskim razmacima; razdoblje liječenja slijedi razdoblje oporavka, zatim razdoblje liječenja i tako dalje. Pacijent obično prima kemoterapiju kao vanjski bolesnik (u bolnici, liječničkoj ambulanti ili kod kuće). Međutim, ovisno o vrsti lijeka i općem zdravstvenom stanju pacijenta, ponekad je potreban kratak boravak u bolnici.
Jedna je od trenutno istraživanih metoda kemoterapije takozvana perfuzija ekstremiteta. Ona se ispituje u slučajevima kada je melanom prisutan samo na jednoj ruci ili nozi. U ovoj se metodi protok krvi u i iz ekstremiteta privremeno zaustavlja pomoću kompresivnog zavoja. Potom se u krvotok ekstremiteta uštrcava antikancerozni lijek. Na taj način pacijent prima visoke doze lijeka izravno u područje zahvaćeno melanomom. Kako većina antikanceroznog lijeka tada ostaje u jednom ekstremitetu, perfuzija ekstremiteta nije sustavna terapija.
Imunoterapija
Imunoterapija je vrsta liječenja koja bilo izravno ili neizravno koristi imunosni sustav organizma u svrhu borbe protiv raka ili smanjenja nuspojava nekih vrsta liječenja raka. Imunoterapija je sustavna terapija i uključuje uporabu tvari zvanih modulatori imunosnog odgovora. Navedene tvari organizam normalno proizvodi u malim količinama kao odgovor na upalu i bolest. Uporabom modernih laboratorijskih tehnika, znanstvenici mogu proizvesti modulatore imunosnog odgovora u velikim količinama u svrhu liječenja raka. U nekim slučajevima, imunoterapija primjenjena nakon kirurškog zahvata može spriječiti ponovnu pojavu melanoma. Za pacijente s metastatskim melanomom ili one s povišenim rizikom od ponovne pojave melanoma preporučuje se uzimanje alfa-interferona i interleukina-2 .
Radioterapija
U nekim slučajevima radioterapija može ublažiti neke simptome uzrokovane melanomom. Radioterapija predstavlja uporabu visokoenergetskog zračenja u svrhu uništavanja stanica raka. Radioterapija je lokalna terapija; djeluje samo na tretirana područja. Najčešće se radioterapija koristi kako bi se zaustavilo širenje melanoma u mozak, kosti i ostale dijelove tijela.
Kliničke studije
Mnogi ljudi s melanomom sudjeluju u kliničkim studijama. Liječnici provode kliničke studije kako bi spoznali učinke i nuspojave novih vrsta liječenja. U nekim studijama, svi pacijenti primaju novu vrstu liječenja. U drugima, međutim, liječnici uspoređuju različite vrste liječenja pružajući novu terapiju jednoj skupini pacijenata, a standardnu terapiji drugoj skupini; ili mogu uspoređivati različite vrste standardnih načina liječenja. Ovakova su istraživanja dovela do značajnog napretka u liječenju melanoma. Svako novo dostignuće približava znanstvenike eventualnoj kontroli melanoma.
Nuspojave liječenja
Liječnici planiraju liječenje kako bi nuspojave sveli na najmanju moguću razinu, no teško je ograničiti učinke terapije kako bi samo stanice raka bile odstranjene ili uništene. Kako terapija ujedno oštećuje i zdrave stanice i tkiva, često je uzrok nuspojava.
Nuspojave liječenja raka ponajviše ovise o vrsti i opsegu liječenja. Nuspojave ne moraju biti jednake za svakoga i mogu se mijenjati tijekom liječenja. Liječnici i medicinske sestre mogu objasniti moguće nuspojave liječenja te mogu ublažiti simptome nastale tijekom ili nakon liječenja.
Kirurgija
Nuspojave kirurškog liječenja ponajviše ovise o veličini i smještaju tumora te razmjeru zahvata. Iako se pacijenti mogu loše osjećati tijekom nekoliko dana nakon zahvata, ti se simptomi mogu smanjiti lijekovima. Bolesnici trebaju otvoreno razgovarati o svojim bolovima s liječnicima i sestrama. Vrijeme potrebno za oporavak nakon zahvata varira među pacijentima.
Ožiljci mogu zabrinuti neke pacijente. Kako bi spriječili nastanak velikih ožiljaka, liječnici odstranjuju što je moguće manje tkiva a da se pri tome ne povećava vjerojatnost ponovne pojave melanoma. U načelu, ožiljak od zahvata izvedenog kako bi se odstranio melanom u ranom stadiju, obično je mala crta (duga od 2 do 4cm) koja s vremenom nestaje. Koliko će ožiljak biti uočljiv, ovisi o smještaju melanoma, oporavku osobe te o eventualnom nastanku uzdignutih ožiljaka zvanih keloidi. Kada je tumor velik i debeo, odstranjuje se više okolnog tkiva (uključujući mišićno tkivo). Iako presadci kože smanjuju ožiljkavanje kod odstranjenja većih dijelova kože, takvi su ožiljci prilično uočljivi.
Kirurško odstranjivanje limfnih čvorova pazuha ili prepone može oštetiti limfni sustav i usporiti otjecanje limfe u ruci ili nozi. Limfa se može nakupljati u ruci ili nozi i uzrokovati otjecanje (limfedem). Liječnik ili sestra mogu preporučiti vježbe ili druge načine kojima se može smanjiti otjecanje u slučaju da ono stvara smetnje. Također, organizam će se teže boriti protiv infekcija u ekstremitetu čiji su okolni limfni čvorovi odstranjeni te će stoga pacijent morati čuvati ruku ili nogu od ozljeda i opekotina koje mogu uzrokovati upalu. Ako dođe do upale, pacijent se mora odmah obratiti liječniku.
Kemoterapija
Nuspojave kemoterapije u mnogočemu ovise o lijekovima koje osoba uzima. Nadalje, kao i u drugih vrsta liječenja, nuspojave se razlikuju od osobe do osobe. U načelu, antikancerozni lijekovi djeluju na stanice koje se ubrzano dijele. Osim stanica raka, brzo se dijele i krvne stanice, koje se bore protiv upala, pomažu zgrušavanje krvi i prijenos kisika u sve dijelove tijela. Kada su zahvaćene krvne stanice, pacijenti češće imaju razne infekcije, skloniji su krvarenju te se mogu osjećati neuobičajeno slabima i umornima. Stanice u korijenima kose i stanice koje oblažu probavni sustav, također se brzo dijele. Iz tog razloga, osobe mogu gubiti kosu ili imati slab apetit, mučninu, rane u ustima i na usnama te povraćati. Ove nuspojave obično postupno jenjavaju tijekom razdoblja oporavka između perioda liječenja te nakon završetka liječenja.
Imunoterapija
Nuspojave imunoterapije razlikuju se ovisno o vrsti liječenja. Te vrste liječenja mogu uzrokovati simptome slične gripi, poput groznice, bolova u mišićima, slabosti, gubitka apetita, mučnine, povraćanje i proljeva. Također, pacijenti mogu biti skloniji krvarenjima, imati kožne osipe ili otoke. Ovi simptomi mogu biti snažno izraženi, no s prestankom liječenja nestaju.
Radioterapija
Nuspojave radioterapije uvjetovane su količinom primljenog zračenja i dijelom tijela koje se zrači. Nuspojave koje se mogu javiti tijekom liječenja uključuju umor te gubitak kose i dlaka na tretiranom području tijela. Iako su te nuspojave neugodne, liječnik ih obično može spriječiti ili umanjiti. Dobro je znati da te nuspojave u većini slučajeva nestaju.
Prehrana osoba s rakom
Dobra prehrana tijekom liječenja raka osigurava unos dovoljne količine kalorija i bjelančevina kako bi se sprječio gubitak na težini i povratila snaga. Ona obično pomaže ljudima da se osjećaju bolje i imaju više energije.
Neki pacijenti oboljeli od raka imaju poteškoće pri održavanju normalne prehrane jer obično izgube apetit. Također, česte nuspojave liječenja poput mučnine, povraćanja ili rana u ustima mogu otežati hranjenje. Često je okus hrane izmijenjen.
Važnost popratne skrbi
Pacijenti s melanomom imaju povišen rizik od nastanka novih zasebnih melanoma. Neki imaju i povišen rizik od ponovne pojave istog melanoma u okolnoj koži i drugim dijelovima tijela.
Kako bi povećali vjerojatnost da će na vrijeme otkriti novi melanom, pacijenti bi trebali redovito obavljati ugovorene preglede. Od iznimne je važnosti da se redovito pregledavaju osobe koje imaju displastične madeže i obiteljsku povijest melanoma. Također, trebali bi jednom mjesečno pregledavati svoju kožu (imavši na umu ABCD smjernice iz poglavlja „Znakovi i Simptomi Melanoma" te uputa opisanih u „Kako Učiniti Samopregled Kože") te slijediti savjete liječnika o tome kako smanjiti rizik od nastanka novog melanoma. Općeniti podaci o sprječavanju nastanka melanoma opisani su pod naslovom „Uzroci, Čimbenici Rizika i Prevencija".
Oporavak i izgled
Prirodna je zabrinutost za svoju budućnost svake osobe suočene s rakom. Razumijevanje prirode raka može pomoći oboljelima i njihovim obiteljima u planiranju liječenja, predviđanju promjena u načinu života te donošenju odluka vezanih uz kvalitetu života i financije.
Pacijenti oboljeli od raka često svome liječniku postavljaju pitanje: Kakva je moja prognoza? Prognoza je predviđanje budućeg smjera i ishoda bolesti koja ukazuje na mogućnost oporavka. Kada liječnici razgovaraju o prognozi pojedinog pacijenta, oni pokušavaju predvidjeti što će se najvjerojatnije dogoditi s tim pacijentom.
Ponekad ljudi koriste statističke podatke koji su im dostupni kako bi izračunali vlastite šanse za izliječenje. Međutim, statistički podaci opisuju iskustvo dobiveno od velike skupine pacijenata; oni se ne mogu koristiti u svrhu predviđanja što će se dogoditi s pojedinim pacijentom, jer ne postoje dva jednaka pacijenta. Prognozu pacijenta s melanomom mogu uvjetovati razni čimbenici, posebice stadij raka te pacijentovo opće zdravstveno stanje te odgovor na liječenje. Liječnik koji najbolje poznaje pacijentovo stanje, najbolje je pozicioniran kako bi mogao interpretirati statističke podatke i razgovarati o prognozi tog pacijenta.
Kada liječnici razgovaraju o preživljavanju raka, češće koriste riječ remisija nego izliječenje. Iako su mnogi ljudi s melanomom uspješno liječeni, liječnici koriste ovu riječ, jer se rak može ponovno pojaviti.
Uzroci, čimbenici rizika i prevencija
Znanstvenici širom svijeta istražuju melanom. Oni pokušavaju otkriti uzrok bolesti te način njena sprječavanja.
Za sada, uzroci melanoma nisu u potpunosti jasni. Jasno je, međutim, da ta bolest nije zarazna; nitko se ne može zaraziti melanomom od druge osobe.
Proučavanjem uzoraka raka u stanovništvu, znanstvenici su otkrili određene čimbenike rizika koji su češći u osoba koje razviju melanom no u onih koji ne obole od te bolesti. Međutim, važno je znati kako većina osoba s ovim čimbenicima rizika ne razviju melanom, a mnogi koji razviju bolest nemaju niti jedan od ovih čimbenika rizika.
• Obiteljska povijest melanoma – Dva ili više bliskih rođaka koji su oboljeli od melanoma predstavlja čimbenik rizika jer je melanom u nekim slučajevima čest u obiteljima. Oko 10% svih osoba oboljelih od melanoma imaju člana obitelji koji je također obolio od ove bolesti. Ako je melanom prisutan u obitelji, članovi obitelji trebaju biti redovito pregledani od strane liječnika.
• Displastični nevusi – Displastični su madeži skloniji zloćudnoj preobrazbi od običnih madeža. Mnogi ljudi imaju samo nekoliko ovakvih displastičnih madeža; rizik od melanoma je veći u osoba s više ovakvih abnormalnih madeža. Rizik je posebice visok u osoba u čijim su obiteljima prisutni displastični madeži i melanom.
• Povijest melanoma – Osobe koje su liječene od melanoma imaju povišen rizik da razviju novi melanom.
• Oslabljeni imunosni sustav – Osobe čiji je imunosni sustav oslabljen određnim oblicima raka, lijekovima koje su primili nakon presađivanja organa ili AIDS-om imaju povišen rizik od melanoma
• Brojni obični madeži (više od 50) – Kako melanom obično nastaje u melanocitima postojećeg madeža, osobe koje imaju mnogo madeža imaju i povišen rizik od nastanka melanoma.
• Ultraljubičasto (UV) zračenje – Stručnjaci vjeruju da je svjetski trend porasta slučaja melanoma povezan s povećanjem vremena koje ljudi provode izloženi sunčevu svjetlu. Ova je bolest također, česšća u osoba koje žive u krajevima svijeta koji primaju velike količine UV zračenja sa sunca. U Sjedinjenim je Državama primjerice, melanom češći u Texasu u odnosu na Minnesotu, gdje sunčeva svjetlost nije tako intenzivna. UV zrake uzrokuju prerano starenje kože te oštećenja kože koja vode do nastanka melanoma. Umjetni izvori UV svjetla također uzrokuju oštećenja kože i vjerojatno povisuju rizik od nastanka melanoma. Kako bi se spriječio i smanjio rizik od melanoma uzrokovan UV zračenjem, ljudi bi trebali izbjegavati izlaganje podnevnom suncu kada je sjena kraća od visine čovjeka. (od 10 do 15h).
• Teške opekotine od sunčeva svjetla – Osobe koje su imale jednu ili više teških opekotina kao dijete imaju povišen rizik od nastanka melanoma. Iz ovih razloga liječnici savjetuju da se dječja koža zaštiti od sunca u nadi kako bi to moglo spriječiti nastanak melanoma kasnije u njihovom životu. Opekotine od sunčeva svijetla u odraslih također povisuju rizik od melanoma.
• Svijetla put – Melanom se češće javlja u osoba sa svijetlom puti.
Kako izvesti samopregled kože
Vaš vam liječnik ili sestra mogu savjetovati da činite redovite samopreglede kože. Svoju kožu možete fotografirati kako bi mogli uočiti eventualne promjene.
Samopregled kože najbolje je učiniti nakon tuširanja ili kupke. Pregled treba provoditi u dobro osvjetljenoj prostoriji pomoću velikog i jednog ručnog zrcala. Za početak je najbolje upamtiti smještaj, boju i druga obilježja svojih biljega i madeža. Treba provjeriti postoje li ikakve promjene u njihovoj veličini, obliku i boji.
Pregledajte se od glave do pete. Ne zaboravite pregledati sve dijelove kože, uključujući leđa, vlasište te stražnjicu i genitalno područje.
1. Pregledajte prednju i stražnju stranu svoga tijela u zrcalu, zatim podignite ruke i pogledajte lijevu i desnu stranu.
2. Savijte ruke u laktovima i pažljivo pregledajte vaše nokte, dlanove, podlaktice i nadlaktice.
3. Pregledajte stražnje, prednje i postranične dijelove svojih nogu. Također, pogledajte i područje stražnjice te spolne organe.
4. Sjednite i pomno pregledajte vaša stopala, uključujući nokte, tabane i prostor između nožnih prstiju.
5. Pregledajte svoje lice, vrat, uši i vlasište. Poslužite se češljem ili sušilom za kosu kako bi pomaknuli kosu. Možete i zamoliti blisku osobu da vam pregleda vlasište.
Preveo: Nikola Čupić, dr. med.
Priredio i objavio:
Nikola Kraljik, dr. med.
Izvori informacija
Materijal je prijevod izvornog materijala sa www.cancer.gov a što je u cilju bolje informiranosti građana o malignim bolestima omogućio WIREDinternational nevladina organizacija iz SAD-a koja diljem svijeta pruža potporu u davanju medicinskih informacija liječnicima i stanovništvu i kao takova usko surađuje s Nacionalnim institutom za zdravlje SAD-a vlasnikom autorskih prava materijala
