Što treba znati o raku pluća


Sadržaj

• Uvod
• Proces nastanka raka pluća
• Pluća
• Rak pluća
• Čimbenici rizika za rak pluća
• Prepoznavanje simptoma
• Dijagnostika raka pluća
• Stadiji bolesti
• Liječenje raka pluća
• Liječenje non mikrocelularnog raka pluća
• Liječenje mikrocelularnog raka pluća
• Nuspojave liječenja
• Važnost popratne njege
• Pružanje emocionalne podrške
• Pitanja za vašeg liječnika


Uvod
Dijagnostika raka pluća nosi mnoga pitanja i traži jasne, razumljive odgovore. U daljnjem tekstu navedeni su podaci o nekim uzrocima i načinima prevencije raka pluća te su opisani simptomi, otkrivanje i liječenje ove bolesti. Ove važne informacije mogu pacijentima i njihovim obiteljima olakšati svladavanje izazova s kojima su suočeni.

Znanstvena istraživanja dovela su do napretka u borbi protiv raka i naše se znanje povećava. Znanstvenici nastavljaju otkrivati bolje načine prevencije, otkrivanja, dijagnostike i liječenja raka pluća.


Proces nastanka raka pluća
Sve vrste raka razvijaju se u našim stanicama, osnovnim životnim jedinicama organizma. Kako bismo bolje razumjeli rak, važno je znati način kojim normalne stanice postaju kancerozne.
Naše tijelo se sastoji od mnogo vrsta stanica. Stanice rastu, dijele se i prema potrebi stvaraju nove stanice kako bi se očuvalo zdravlje i funkcija organizma. Međutim, taj se proces ponekad ne odvija svojim pravilnim tijekom, stanice se nastavljaju dijeliti i kada nove stanice nisu potrebne. Nakupljanjem viška stanica oblikuje se tumor. Tumori mgu biti dobroćudni (benigni) ili zloćudni (maligni).
Benigni (dobroćudni) tumori nisu karcinomi. Često se mogu odstraniti i u većini slučajeva, više se ne pojavljuju. Stanice u dobroćudnim tumorima ne šire se u ostale dijelove tijela. Što je najbitnije, dobroćudni tumori su rijetko smrtonosni.
Maligni (zloćudni) tumori jesu karcinomi. Stanice u zloćudnim tumorima su abnormalne i dijele se bez nadzora i reda. Te stanice raka mogu invadirati i uništiti okolna tkiva. Također, stanice raka se mogu odvojiti od zloćudnog tumora i ući u krvotok ili limfni sustav (tkiva i organi koji proizvode, skladište i prenose bijele krvne stanice koje se bore protiv infekcija i drugih bolesti). Taj je proces, zvan metastaza, način kojim se rak širi iz izvornog (primarnog) sijela tumora kako bi oblikovao nove (sekundarne) tumore u drugim dijelovima tijela.

Pluća
Pluća, parni spužvasti organi čunjastog oblika, dio su dišnog sustava. Desno se pluće sastoji od tri režnja; malo je veće od lijevog pluća koje ima dva režnja. Pri udisaju, pluća zaprimaju kisik koji je potreban stanicama za život i održavanje njihovih fizioloških funkcija. Pri izdisaju, pluća se rješavaju ugljičnog dioksida koji je otpadni proizvod tjelesnih stanica.



Rak pluća

Vrste raka koje nastaju u plućima dijelimo na dva glavna tipa : non-mikrocelularni rak pluća i mikrocelularni rak pluća, ovisno o mikroskopskom izgledu stanica. Svaki tip raka pluća raste i širi se na različit način te se i liječi drukčije.
Non-mikrocelularni rak pluća učestaliji je od mikrocelularnog raka pluća te u pravilu raste i širi se sporije. Tri su glavna tipa non-mikrocelularnog raka pluća. Njihovi nazivi odgovaraju vrsti stanica od kojih nastaju: karcinom pločastih stanica (epidermoidni karcinom), adenokarcinom te karcinom velikih stanica.
Mikrocelularni rak pluća manje je učestao od non-mikrocelularnog raka pluća. Raste brže i češće se širi u ostale organe u tijelu.

Čimbenici rizika za rak pluća
Znanstvenici su otkrili nekoliko uzroka raka pluća – većina ih je vezana uz uporabu duhana
• Cigarete. Pušenje cigareta uzrokuje rak pluća. Štetni sastojci, zvani karcinogeni, u duhanskom dimu oštećuju stanice pluća. Tijekom vremena, oštećene stanice mogu postati kancerozne. Vjerojatnost da će pušač razviti rak pluća uvjetovana je životnoj dobi u kojoj je počeo pušiti, trajanjem pušačkog staža, brojem dnevno popušenih cigareta te intenzitetom udisanja duhanskog dima. Prestanak pušenja znatno smanjuje rizik za razvoj raka pluća.
• Cigare i lule. Osobe koje puše cigare i lule imaju veći rizik za razvoj raka pluća u odnosu na nepušače. Broj godina tijekom kojih osoba puši, broj dnevno popušenih lula ili cigara te intenzitet udisanja utječu na rizik za razvoj raka pluća. Čak i pušači lula i cigara koji ne udišu dim imaju povišen rizik za razvoj raka pluća, usta i ostalih vrsta raka.
• Pasivno pušenje. Vjerojatnost za razvoj raka pluća povećava se pri izloženosti okolišnom duhanskom dimu – boravkom u prostorijama u kojima druga osoba puši. Izloženost okolišnom duhanskom dimu naziva se pasivno pušenje.
• Radon. Radon je bezbojan radioaktivan plin bez okusa i mirisa koji je u prirodi prisutan u tlu i stijenama. Uzrokuje oštećenja pluća i može dovesti do razvoja raka pluća. Osobe koje rade u rudnicima mogu biti izloženi radonu, a radon se može naći i u stambenim zgradama. Pušenje dodatno povećava rizik za razvoj raka pluća u osoba koje su već u rizičnoj skupini zbog izloženosti radonu.
• Azbest. Azbest je naziv za skupinu minerala koji se u prirodi nalaze u obliku vlakana te se koriste u određenim granama industrije. Azbestna se vlakna lako lome u čestice koje mogu lebdjeti u zraku te prijanjaju uz odjeću. Kada se čestice udahnu mogu se smjestiti u pluća, pritom oštećuju stanice i povećavaju rizik za razvoj raka pluća. Studije su pokazale da radnici izloženi velikim količinama azbesta imaju 3 do 4 puta povećan rizik za razvoj raka pluća u odnosu na radnike koji nisu izloženi azbestu. Ova je izloženost promatrana u industrijskim granama poput brodogradnje i eksploatacije azbesta. Rizik za razvoj raka pluća još je veći među radnicima koji rade s azbestom i puše. Radnici koji rade s azbestom trebali bi koristiti zaštitnu opremu koju im moraju osigurati njihovi poslodavci te bi se trebali pridržavati predviđenih sigurnosnih procedura.
• Zagađenje zraka. Znanstvenici su otkrili vezu između raka pluća i izloženosti određenim aeropolutantima poput nusproizvoda nastalih sagorijevanjem dizelskih i drugih fosilnih goriva. Međutim, ova povezanost nije jasno određena te se provode daljnja istraživanja.
• Plućne bolesti. Određene plućne bolesti, poput tuberkuloze, povećavaju vjerojatnost da osoba razvije rak pluća. Rak pluća ima tendenciju razvoja u dijelovima pluća koja su ožiljkasto promijenjena zbog tuberkuloze.
• Osobna povijest. Osoba koja je već bolovala od raka pluća ima veću vjerojatnost da ponovno razvije rak pluća u odnosu na osobu koja nije oboljela od iste bolesti. Prestanak pušenja nakon dijagnosticiranog raka plućamože spriječiti razvoj sekundarnog raka pluća.

Znanstvenici nastavljaju s istraživanjima uzroka karcinoma pluća i načina prevencije. Danas je poznato da je najbolji način prevencije karcinoma pluća prestanak pušenja ili nepušenje. Što prije osoba prestane pušiti, to bolje. Čak i ako ste dugogodišnji pušač, nikada nije kasno početi koristiti blagodati nepušenja.


Najbolji način sprječavanja karcinoma pluća jest prestati ili nikada niti započeti pušiti

Prepoznavanje simptoma
Najčešći znakovi i simptomi karcinoma pluća su:
• Kašalj koji ne prestaje i s vremenom se pogoršava
• Stalna bol u prsima
• Iskašljavanje krvi
• Osjećaj nedostatka zraka, promuklost ili zvižduci pri disanju
• Ponavljajuće upale pluća ili bronhitisi
• Otečenost vrata i lica
• Gubitak teka ili mršavljenje
• Umor
Uzrok ovih simptoma može biti karcinom pluća ili druga stanja. Važno je posavjetovati se s liječnikom.

Dijagnostika karcinoma pluća
Kako bi se otkrio uzrok simptoma, liječnik procjenjuje osobnu medicinsku povijest pacijenta, pušački staž, izloženost okolišnim ili profesionalnim čimbenicima te eventualnu obiteljsku povijest karcinoma. Liječnik, također, provodi detaljan pregled pacijenta i može tražiti RTG pretragu prsnog koša ili druge pretrage. Kod sumnje na karcinom pluća, citološka analiza sputuma (mikroskopski pregled stanica dobivenih iz duboko iskašljanog uzorka sluzi iz pluća) jednostavna je pretraga koja može biti korisna u otkrivanju karcinoma pluća. Kako bi potvrdio prisutnost karcinoma pluća, liječnik mora proučiti tkivo pluća. Biopsija – uzimanje malog uzorka tkiva za mikroskopski pregled od strane patologa – može ukazati da osoba ima karcinom. Tkivo se može uzeti pomoću nekoliko zahvata:
• Bronhoskopija. Liječnik uvodi bronhoskop (tanku osvijetljenu cijev) u usta ili nos te dobiva uvid u dišne puteve. Pomoću ove cijevi liječnik može prikupiti stanice ili male uzorke tkiva.
• Aspiracija iglom. Igla se uvodi kroz prsa u tumor kako bi se uzeo uzorak tkiva.
• Torakocenteza. Koristeći iglu, liječnik uzima uzorak tekućine koja okružuje pluća kako bi provjerio prisutnost stanica karcinoma.
• Torakotomija. Ponekad je potrebno kirurški otvoriti prsni koš kako bi se dijagnosticirao karcinom pluća. Ovaj se opširni kirurški zahvat izvodi u bolnici.

Stadiji bolesti
Ako se dijagnosticira karcinom, liječnik će pokušati odrediti stadij (ili proširenost) bolesti, kako bi otkrio je li se karcinom proširio i u slučaju da je, u koje dijelove tijela. Karcinom pluća često se širi u mozak ili kosti. Poznavanje stadija bolesti pomaže u planiranju liječenja. Koristi se nekoliko testova u svrhu određivanja opsega proširenosti karcinoma:
• CT (računalna tomografija). Računalo spojeno s rentgenskim uređajem stvara serije detaljiziranih slika područja unutar tijela.
• MR ( magnetna rezonanca). Moćan magnet spojen s računalom stvara detaljizirane slike područja unutar tijela.
• Radionuklidne pretrage. Korištenjem radionuklida moguće je otkriti da li se karcinom proširio u ostale organe, primjerice u jetru. Pacijent proguta ili primi injekciju blago radioaktivnih tvari kako bi se pomoću posebnog uređaja očitala radioaktivnost u određenim organima radi otkrivanja abnormalnih područja.
• Medijastinoskopija/medijastinotomija. Medijastinoskopijom se može otkriti prisutnost proširenosti karcinoma u prsnim limfnim čvorovima. Pomoću osvijetljenog instrumenta liječnik dobiva mogućnost uvida u središnje područje prsnog koša (medijastinuma) i okolne limfne čvorove. Pri medijastinoskopiji malo ulazno mjesto nalazi se na vratu, dok se ono u slučaju medijastinotomije izvodi na prsima. U oba zahvata, instrument se koristi i u svrhu uzimanja uzorka tkiva. Pacijent prima opću anesteziju.

Liječenje karcinoma pluća
Način liječenja karcinom pluća uvjetovan je brojnim čimbenicima, uključujući vrsu karcinoma (non-mikrocelularni ili mikrocelularni karcinom), njegovu veličinu, smještaj, proširenost te opće zdravstveno stanje pacijenta. Brojni različiti načini liječenja mogu se koristiti u liječenju karcinoma pluća i/ili u svrhu poboljšanja kvalitete života i smanjenja simptoma.
• Kirurško odstranjenje karcinoma. Odabir vrste kirurškog zahvata koji se izvodi određen je smještajem tumora u plućima. Zahvat kojim se odstranjuje samo mali dio pluća naziva se segmentalna resekcija. Kada kirurg odstranjuje čitav režanj pluća radi se o lobektomiji. Pneumonektomija predstavlja odstranjenje čitavog plućnog krila. Neki tumori su inoperabilni (ne mogu se kirurški odstraniti) uslijed njihove veličine ii smještaja, a pojedini pacijenti ne mogu biti operirani zbog drugih zdravstvenih razloga.
• Kemoterapija je uporaba antikanceroznih lijekova u svrhu uništavanja kanceroznih stanica širom tijela. Čak i nakon odstranjenja karcinoma iz pluća, stanice raka mogu i dalje biti prisutne u okolnim tkivima i drugdje u tijelu.
• Radioterapija, uključuje uporabu visoko-energetskog zračenja u svrhu uništavanja stanica raka. Radioterapija je usmjerena na ograničeno područje i djeluje na kancerozne stanice samo u tom području. Radioterapija se može koristiti prije kirurškog zahvata kako bi se smanjio tumor, ili nakon kirurškog zahvata u svrhu ograničenja stanica raka na tretiranom području. Liječnici često koriste radioterapiju u kombinaciji s kemoterapijom kao primarni tretman umjesto kirurškog zahvata. Radioterapija se također koristi u svrhu smanjenja simptoma poput osjećaja kratkoće daha. Izvor radijacije u liječenju karcinoma pluća najčešće je poseban uređaj (vanjska radijacija), no kao izvor se ponekad koristi implantat (mali spremnik radioaktivnog materijala) koji se aplicira izravno ili blizu tumora (unutarnja radijacija).
• Fotodinamska terapija (PDT), vrsta laserske terapije koja uključuje uporabu posebnih tvari koje se injiciraju u krvotok kako bi se apsorbirale u stanice širom tijela. Ta tvar brzo izlazi iz normalnih stanica, no ostaje u stanicama raka tijekom duljeg vremena. Laserska zraka usmjerena na karcinom aktivira djelatnu tvar , koja potom uništava stanice raka koje su istu apsorbirale. Fotodinamska terapija može se koristiti u svrhu smanjenja simptoma raka pluća – primjerice, kako bi se kontroliralo krvarenje ili smanjile poteškoće pri disanju uzrokovane zatvorenim dišnim putovima kada se karcinom ne može kirurški odstraniti. Fotodinamska se terapija, također, može upotrijebiti u liječenju vrlo malih tumora u pacijenata kod kojih nisu indicirani drugi načini liječenja.

Klinička istraživanja (znanstvene studije) s ciljem procjene novih načina liječenja karcinoma moguć su izbor mnogim pacijentima oboljelih od raka pluća. U nekim istraživanjima, svi pacijenti primaju novu vrstu liječenja. U drugima, liječnici uspoređuju različite vrste liječenja pružajući novu terapiju jednoj skupini pacijenata, a standardnu terapiju drugoj skupini. Tijekom istraživanja liječnici otkrivaju nove i potencijalno učinkovitije načine liječenja karcinoma pluća.

Liječenje non-mikrocelularnog karcinoma pluća
Pacijenti s non-mikrocelularnim karcinomom pluća mogu se liječiti na više načina. Izbor terapije ovisi uglavnom o veličini, smještaju i proširenosti tumora. Kirurški zahvat najčešći je način liječenja ove vrste raka pluća. Kriokirurgija, zahvat pri kojem se smrzava i uništava tkivo karcinoma, može se koristiti u kontroliranju simptoma u kasnijim stadijima non-mikrocelularnog karcinoma pluća. Radioterapija i kemoterapija mogu se također koristiti u svrhu usporavanja napredovanja bolesti i smanjenja simptoma.
Liječenje mikrocelularnog karcinoma pluća
Plućni karcinom malih stanica širi se brzo. U većini slučajeva, u trenutku kada se bolest dijagnosticira stanice raka su se već proširile širom tijela. Kako bi djelovali na stanice raka širom tijela, liječnici gotovo uvijek koriste kemoterapiju. U liječenje je također uključena radioterapija usmjerena na tumor u plućima ili na tumore u drugim dijelovima tijela (primjerice u mozgu). Nekim pacijentima je radioterapija usmjerena na mozak čak i u slučaju kada u mozgu tumor nije pronađen. Ovaj način liječenja, zvan profilaktična kranijalna iradijacija (PCI), primjenjuje se kako bi se spriječilo oblikovanje tumora u mozgu. Kirurški zahvati su dio plana liječenja za mali broj pacijenata s mikrocelularnim karcinomom pluća.

Nuspojave liječenja
Nuspojave liječenja karcinoma pluća ovise o vrsti liječenja i različite su kod svakog pacijenta. Nuspojave su najčešće samo privremene. Liječnici i medicinske sestre mogu opisati nuspojave liječenja i ukazati na moguće načine olakšavanja simptoma koji se mogu javiti nakon liječenja.
• Kirurški je zahvat kod liječenja karcinoma pluća opsežna operacija. Nakon zahvata na plućima, zrak i tekućina nakupljaju se u prsnom košu. Pacijenti često trebaju pomoć pri okretanju, kašlju i dubokom disanju. Ove aktivnosti su važne za oporavak jer pomažu u širenju preostalog plućnog tkiva i izbacivanju viška zraka i tekućine. Bol ili slabost u prnom košu i ruci te osjećaj nedostatka zraka česte su popratne pojave kirurškog zahvata na plućima. Pacijentima su potrebni tjedni i mjeseci kako bi povratili svoju energiju i snagu.
• Kemoterapija jednako djeluje na normalne i kancerozne stanice. Nuspojave većinom ovise o posebnim lijekovima i dozama (količini lijeka). Uobičajene nuspojave kemoterapije su mučnina i povraćanje, gubitak kose, oštećenja sluznice usta te umor.
• Radioterapija, poput kemoterapije, jednako djeluje na normalne i kancerozne stanice. Nuspojave radioterapije ovise uglavnom o području tijela koje se tretira te o dozi zračenja. Uobičajene su nuspojave radioterapije suho, bolno grlo; otežano gutanje; umor; kožne promjene tretiranog područja i gubitak teka. Kod pacijenata koji primaju terapiju usmjerenu na mozak mogu se javiti glavobolje, kožne promjene, umor, mučnina i povraćanje, gubitak kose ili poteškoće s pamćenjem i misaonim procesima.
• Fotodinamska terapija čini kožu i oči osjetljivima na svjetlost tijekom 6 tjedana. U slučaju da su pacijenti primorani boraviti na otvorenom, moraju nositi zaštitnu odjeću, uključujući naočale. Od ostalih privremenih nuspojava fotodinamske terapije mogu se javiti: kašalj, otežano gutanje i bolno disanje te osjećaj kratkog daha. pacijenti se moraju posavjetovati sa svojim liječnikom u slučaju da im koža postane crvena ili otečena.
Liječnici i medicinske sestre mogu opisati nuspojave liječenja i ukazati na moguće načine olakšavanja simptoma koji se mogu javiti nakon liječenja

Važnost popratne njege
Popratna je njega nakon liječenja karcinoma pluća iznimno važna. Redoviti pregledi jamče otkrivanje promjena zdravstvenog stanja, a u slučaju recidiva ili pojave novog karcinoma liječenje može biti pravovremeno započeto. I u razdoblju između ugovorenih pregleda, osobe koje su bolovale od raka pluća trebaju prijaviti svome liječniku svaku promjenu zdravstvenog stanja.

Pružanje emocionalne podrške
Život s ozbiljnom bolešću, poput raka, pun je izazova. Osim što se moraju nositi s fizičkim i medicinskim izazovima, osobe s rakom suočavaju se s mnogim brigama i osjećajima koji otežavaju život. Oni mogu osjetiti potrebu za pomoći u suočavanju s emocionalnim i praktičnim aspektima svoje bolesti. Često je upravo usmjeravanje pozornosti na emocionalna i psihološka opterećenja života s rakom dio plana liječenja. Podrška zdravstvenog tima (liječnika, medicinskih sestara, socijalnih radnika i drugih) i međusobna podrška samih pacijenata, mogu pomoći osobama da se osjećaju manje usamljenima i uzrujanima te da podignu razinu kvalitete života.

Pitanja za vašeg liječnika

Dijagnostika
• Koje su pretrage potrebne kako bi se dijagnosticirao rak pluća? Jesu li bolne?
• Koliko je dugo potrebno čekati rezultate pretraga?
• Koju vrstu raka pluća imam?

Liječenje
• Koja vrsta liječenja mi se preporučuju?
• Koje su kliničke studije prikladne za moju vrstu raka?
• Hoću li morati boraviti u bolnici kako bi mi bilo pruženo liječenje? Koliko dugo?
• U kojoj mjeri će se promijeniti moje uobičajene aktivnosti?

Nuspojave
• Koje nuspojave mogu očekivati? Koliko dugo će one trajati?
• Koje nuspojave moram prijaviti? Koga ću o njima obavijestiti?

Popratna njega
• Nakon liječenja, kako često ću morati na preglede? Koja mi je vrsta popratne njege potrebna?
• Hoću li ikada biti u mogućnosti nastaviti sa svojim uobičajenim aktivnostima?

Podrška
• Tko će biti uključen u moje liječenje i rehabilitaciju? Koja je uloga pojedinog člana tima?
• Kakvo je vaše iskustvo u njezi pacijenata s rakom pluća?
• Postoje li udruge i osobe s kojima mogu razgovarati i od kojih mogu dobiti informacije o raku, posebice raku pluća?


Preveo: Nikola Čupić, dr. med.
Priredio i objavio:
Nikola Kraljik, dr. med.

Izvori informacija
Materijal je prijevod izvornog materijala sa www.cancer.gov a što je u cilju bolje informiranosti građana o malignim bolestima omogućio WIREDinternational nevladina organizacija iz SAD-a koja diljem svijeta pruža potporu u davanju medicinskih informacija liječnicima i stanovništvu i kao takova usko surađuje s Nacionalnim institutom za zdravlje SAD-a vlasnikom autorskih prava materijala.