ŠTO JE TO RAK?

Pod ovim pojmom podrazumijevamo više od 100 raznih oboljenja. Pogađa osnovnu građevnu jedinicu tijela, stanicu. Rak se pojavljuje kada stanice postanu abnormalne u svom funkcioniranju, te se dijele bez granica i reda.
Poput svih ostalih tjelesnih organa, želudac je izgrađen od mnogo raznih tipova stanica. Normalno, stanice se dijele s ciljem nastanka novih, jedino kada su potrebne organizmu. Ovaj redoviti proces pomaže u održavanju zdravlja.
Ako se stanice nastave dijeliti i kada to nije potrebno, formira se masa tkiva. Ova masa suvišnog tkiva, nazvana izraslina ili tumor, može biti benigna i maligna.
Benigni tumor nisu rak. Obično se mogu ukloniti i u većini slučajeva, ne pojavljuju se opet. Najbitnije, stanice benignih tumora ne šire se u druge dijelove tijela. Rijetko su prijetnja životu.
Maligni tumori su rak. Njihove stanice mogu napasti i oštetiti tkiva i organe u blizini tumora. Također, stanice raka mogu krvlju ili limfom dospjeti u druge dijelove tijela. Tako se rak širi iz primarnog tumora i formira nove tumore drugdje u tijelu. Ovakvim širenjem nastaju metastaze primarnog tumora.
Rak želuca može nastati u bilo kojem dijelu želuca i širiti se u druge organe, npr. stjenkom želuca u jednjak ili dvanaesnik.
Može proći i kroz stjenku želuca i zahvatiti limfne čvorove, jetra, gušteraču i debelo crijevo. Također može zahvatiti udaljene organe poput pluća, limfnih čvorova iznad ključne kosti i jajnika.
Kada se rak proširi u drugi dio tijela, novi tumor sadržava istu vrstu abnormalnih stanica i ima isto ime kao i primarni tumor. Npr. ako se rak želuca proširi na jetra, stanice ovoga raka jednake su onima u želucu (nije rak jetra).
Ako rak želuca metastazira u jajnik, tumor se naziva Krukenbergov tumor. On je metastatski rak želuca.
SIMPTOMI

Rak želuca teško je rano otkriti. Obično nema simptoma u ranim stadijima i, u mnogim slučajevima, rak se proširio prije nego je otkriven. Kada se pojave simptomi, često su tako nevažni da osoba na njih ne obraća pažnju.

Ovo su neki od simptoma:
Loša probava i pečenje (žgaravica)
Osjećaj nelagode ili boli u abdomenu
Mučnina i povraćanje
Proljev ili opstipacija
Nadutost nakon obroka
Gubitak apetita
Slabost i umor
Krvarenje(povraćanje krvi ili krv u stolici)
Bilo koji od ovih simptoma može biti uzrokovan rakom ili drugim, manje ozbiljnim zdravstvenim problemima, poput želučane viroze ili čira. Zbog bilo kojeg od ovih simptoma potrebno je posjetiti liječnika.


DIJAGNOZA

Da bi otkrio uzrok simptoma, liječnik se raspituje o pacijentovim prijašnjim bolestima, fizički ga pregledava, a može zatražiti i laboratorijske pretrage. Pacijentu se može učiniti jedna ili sve slijedeće pretrage:
Test na krv u stolici- provjera da li postoji skrivena krv u stolici jer rak želuca ponekad uzrokuje krvarenje koje se ne može vidjeti golim okom. Ipak, i druga stanja mogu uzrokovati krvarenja, tako da krv u stolici ne znači nužno da osoba ima rak.
Rendgenska snimka jednjaka i želuca, nakon što je pacijent popio barijevu kašu, gustu tekućinu poput krede. Ona ocrtava unutrašnjost ovih organa i omogućuje liječniku da uoči tumor ili druge abnormalnosti.
Endoskopija-pregled jednjaka i želuca pomoću tanke cijevi- gastroskopa, koja se provodi kroz usta i jednjak do želuca. Pacijentovo grlo je pod djelovanjem lokalnog anestetika zbog uklanjanja nelagodnosti postupka i nadražaja na povraćanje, mogu dobiti i neki od lijekova za smirenje. Kroz gastroskop liječnik može vidjeti direktno unutrašnjost želuca. Ako se pronađe abnormalnost, liječnik može uzeti uzorak tkiva pomoću gastroskopa. Uzorak će pod mikroskopom pregledati patolog u potrazi za zloćudnim stanicama. Ovaj postupak- uklanjanje tkiva i pregledavanje pod mikroskopom- zove se biopsija. To je jedini sigurni način da se utvrdi da li postoje zloćudne stanice.

STADIJ BOLESTI

Ako patolog pronađe zloćudne stanice u uzorku, pacijentov liječnik mora znati stadij bolesti. Ispitivanje stadija pomaže liječniku da otkrije da li se rak proširio, a ako je, koje je dijelove zahvatio. Zato što se može proširiti na jetra, gušteraču i druge organe u blizini, kao npr. pluća, liječnik može zatražiti CT, ultrazvuk, ili druge testove da provjeri ova područja.

LIJEČENJE

Liječnik razvija plan liječenja prema potrebama svakog pacijenta. Liječenje ovisi o veličini, lokaciji i proširenosti tumora, stadiju bolesti, općem zdravstvenom stanju i dr. Kada se pacijentu dijagnosticira rak, šok i stres su normalne reakcije, a liječnik je najprikladnija osoba za odgovoriti na brojna pacijentova pitanja.
Učinkovitost liječenja je teško predvidjeti jer ne postoje dva ista pacijenta- liječenje i odgovor na njega uvelike variraju. Ponekad je dobro zatražiti i drugo mišljenje npr. onkologa, radiologa, kirurga.

METODE LIJEČENJA

Karcinom želuca teško je liječiti, osim ako je otkriven u ranom stadiju(prije nego se počeo širiti). Nažalost, obično se otkrije u uznapredovanom stadiju.
Liječenje može biti kirurško, kemoterapija i/ili radioterapija. Novi pristupi liječenju, poput biološke terapije i unaprijeđenih načina korištenja ustaljenih metoda se proučavaju u kliničkim studijama.
Pacijent može biti liječen jednom metodom ili njihovim kombinacijama.
Kirurški zahvat najčešći je tip liječenja raka želuca. Operacija se zove gastrektomija. Kirurg uklanja dio ili cijeli želudac, kao i nešto tkiva iz okolice, jer se rak može proširiti limfnim sustavom ako zahvati limfne čvorove. Uklonjene čvorove patolog može provjeriti na zloćudne stanice, a ukoliko ih pronađe, moguće je da se rak proširio i u druge dijelove tijela.
Kemoterapija je upotreba lijekova koji uništavaju zloćudne stanice. Ovaj tip terapije naziva se sistemska terapija jer lijek ulazi u krv i putuje tijelom. Znanstvenici proučavaju učinke davanja lijekova prije operacije, ili kao nadomjesnu terapiju nakon operacije s ciljem uništavanja preostalih zloćudnih stanica. Kombinacija kemoterapije i radioterapije također se proučava. Testira se i liječenje kod kojeg se lijekovi stavljaju direktno u abdomen(intraperitonealna terapija).
Većina ovakvih lijekova daje se injekcijama, samo neki se uzimaju oralnim putem. Liječnik može upotrijebiti jedan lijek ili kombinaciju. Terapija se uzima u ciklusima- period terapije, period oporavka i ponovo.
Radioterapija je upotreba zraka visoke energije s namjerom da unište zloćudne stanice i zaustave rast tumora. To je lokalna terapija koja se ponekad provodi nakon kirurškog zahvata da se unište stanice koje su možda ostale u tom području. Provode se studije o tome da li je od pomoći provoditi radioterapiju tijekom operacije(intraoperativna radioterapija). Može se provoditi s ciljem smanjenja boli. Provodi se u bolnici 5 dana u tjednu i traje 5-6 tjedana.
Biološka terapija (imunoterapija) oblik je liječenja koji pomaže imuni sustav u napadu i uništenju zloćudnih stanica, a može pomoći i u oporavku od nekih nuspojava liječenja.

KLINIČKE STUDIJE

Liječnici provode ovakve studije da bi otkrili da li je novi pristup siguran i učinkovit i da bi odgovorili na neka znanstvena pitanja. Pacijenti koji sudjeluju u ovakvim studijama često su prvi koji dobivaju određenu terapiju nakon laboratorijskih istraživanja. Liječnici mogu usporediti učinke raznih terapija, a pacijenti koji sudjeluju, uvelike doprinose medicinskoj znanosti i mogu prvi imati koristi od unaprijeđene metode liječenja.

NUSPOJAVE LIJEČENJA

Teško je ograničiti učinke terapije tako da se samo zloćudne stanice uklone i unište. Zbog toga što stradaju i zdrave stanice i tkiva, liječenje može uzrokovati neugodne nuspojave. One se razlikuju od osobe do osobe i od terapije do terapije. Liječnici pokušavaju planirati liječenje tako da nuspojave svedu na minimum.
Kirurški zahvat- gastrektomija je opsežna operacija, zahtijeva da se nakon zahvata aktivnosti ograniče i na taj način omogući cijeljenje. Prvih par dana nakon operacije, pacijent se hrani intravenski, a uskoro većina pacijenata može uzimati tekuću, zatim mekanu, pa krutu hranu.
Oni, kojima je uklonjen cijeli želudac, ne mogu apsorbirati vitamin B12 potreban za zdravu krv i živce, pa primaju redovito injekcije ovog vitamina. Također, neki pacijenti se moraju držati posebne dijete nekoliko tjedana ili mjeseci, neki drugi trajno.
Neki pacijenti mogu osjetiti grčeve, mučninu, proljev i vrtoglavicu poslije jela zbog prebrzog ulaska hrane i tekućine u dvanaesnik. Ova grupa simptoma naziva se dumping sindrom. Zbog toga liječnici savjetuju uzimanje više manjih obroka, izbjegavanje šećera, ne pijenje tekućine za vrijeme obroka, te hranu bogatu proteinima. Simptomi obično nestanu nakon 3-12 mjeseci, ali mogu biti i trajni.
Kemoterapija- nuspojave ovise o lijeku koji pacijent uzima, a variraju od osobe do osobe. Ovi lijekovi utječu na stanice koje se brzo dijele, pa tako i na krvne stanice, te su pacijenti skloniji infekcijama, krvarenju, slabosti. Može doći i do gubitka apetita, mučnine, povraćanja, ispadanja kose ili infekcije usne šupljine. Nuspojave obično nestaju postupno tijekom oporavka između liječenja, ili nakon što prestane liječenje.
Radioterapija- nuspojave mogu biti mučnina, povraćanje i proljev. Liječnik može prepisati lijek ili predložiti dijetu da bi olakšao ove tegobe. Koža u području tretiranom terapijom može postati crvena, suha, osjetljiva i napeta. Pacijenti često postanu umorni tijekom terapije, posebno u zadnjim tjednima liječenja.
Biološka terapija- nuspojave variraju ovisno o tipu terapije, pa može doći do simptoma koji nalikuju gripi, poput mučnine, povraćanja, vrućice, zimice, slabosti. Ponekad se razvije sklonost krvarenju. Kod većih komplikacija potrebna je hospitalizacija.

PREHRANA PACIJENATA

Rak često uzrokuje manjak apetita, mučninu, povraćanje, infekcije usne šupljine, mogu osjećati tegobe nakon uzimanja obroka, ili im se može promijeniti okus hrane. Liječnici, medicinske sestre ili dietisti mogu dati korisne savjete o pravilnoj prehrani tijekom i poslije liječenja.

,
PODRŠKA OBOLJELIMA

Liječnici, medicinske sestre i drugi članovi liječničkog tima mogu odgovoriti na brojna pitanja koja zabrinjavaju pacijenta. Prijatelji i rođaci mogu imati veliku ulogu u davanju podrške oboljelima. Također pomaže i razgovor s drugim oboljelima; najčešće u grupama gdje međusobno izmjenjuju saznanja i pružaju si podršku.

UZROCI NASTANKA RAKA ŽELUCA

Najčešće se pojavljuje nakon 55 godine života. Češći je kod muškaraca i kod crnačke populacije. Zatim, učestaliji je u Japanu, Koreji, dijelovima istočne Europe, Latinskoj Americi i, na kraju, SAD-u. Jedan od mogućih uzroka može biti konzumiranje hrane pripremane sušenjem, dimljenjem, usoljavanjem ili kiseljenjem. S druge strane, friška hrana, voće, povrće, mogu zaštititi od ove bolesti. Neke studije pokazuju da bakterija Helicobacter pylori, koja može uzrokovati želučane upale i čir, može biti bitan faktor rizika. Ugrožene su i osobe koje boluju od perniciozne anemije, aklorhidrije ili atrofije želuca, a neki znanstvenici i pušenje navode kao rizičan faktor.


Preveo i priredio:
Nikola Kraljik, dr. med.
Izvori informacija
Materijal je prijevod izvornog materijala sa www.cancer.gov a što je u cilju što bolje informiranosti građana o malignim bolestima omogućio WIREDinternational nevladina organizacija iz SAD-a koja diljem svijeta pruža potporu u davanju medicinskih informacija liječnicima i stanovništvu i kao takova usko surađuje s Nacionalnim institutom za zdravlje SAD-a vlasnikom autorskih prava materijala.