RAK DEBELOG CRIJEVA
Sadržaj:
• Uvod
• Rak kao bolest
• Kolon i rektum
• Rak debelog crijeva
• Najrizičnija skupina
• Kako smanjiti rizik pojave raka
• Otkrivanje raka u ranoj fazi
• Karakteristični simptomi
• Dijagnosticiranje raka debelog crijeva
• Faze raka debelog crijeva
• Liječenje
• Nuspojave
• Važnost odgovarajuće njege nakon liječenja
• Emocionalna podrška
• Što možete pitati svog liječnika
• Izvori informacija
Uvod
Dijagnosticiranje raka debelog crijeva poteže mnoga pitanja koja zahtijevaju jasne i razumljive odgovore. Nadamo se da će vam u tome pomoći ovaj tekst koji sadrži informacije o simptomima, otkrivanju i liječenju kako bi znali što više o mogućim uzrocima i načinima sprječavanja raka debelog crijeva. Ta saznanja mogu oboljelima i njihovim obiteljima olakšati borbu protiv ove bolesti.
Rak debelog crijeva je jedan od najčešćih u Sjedinjenim Državama. Od njega obolijevaju i muškarci i žene, i to najčešće stariji od 50 godina.
Istraživanja raka mnogo su pridonijela u borbi protiv raka debelog crijeva. Danas manje ljudi umire od te bolesti i poboljšana im je kvaliteta života zbog dostupnost najnovijih i zasad najvjerodostojnijih informacija o raku, a koje se mogu naći i na Internetu.
Rak kao bolest
Rak djeluje na stanice, osnovne građevne jedinice organizma. Da bi razumjeli rak, treba znati što se događa kada normalne stanice postanu kancerogene.
U organizmu postoji mnogo različitih vrsti stanica. One rastu, dijele se i tako stvaraju nove stanice i to je potrebno da bi organizam normalno funkcionirao. Ponekad se stanice nastave dijeliti i kad to više nije potrebno. Mnogo nepotrebnih stanica čini tumor, a oni mogu biti benigni ili maligni.
BENIGNI TUMORI nisu rak. Mogu se odstraniti i u većini slučajeva se ne vraćaju. Stanice se kod benignih tumora ne šire na druge dijelove tijela. Oni najčešće nisu opasni po život.
MALIGNI TUMORI jesu rak. U malignim tumorima stanice se nekontrolirano dijele, pa tako mogu uništiti okolna tkiva. Stanice raka mogu iz malignog tumora ući u krvotok ili limfni sustav (tkiva i organi koji proizvode i čuvaju stanice koje se bore protiv infekcija i bolesti).Taj proces naziva se metastaza i pokazuje kako se rak širi od primarnog tumora i stvara nove, sekundarne tumore u drugim dijelovima tijela.
Kolon i rektum
Kolon i rektum su dijelovi probavnog sustava zaduženog za uzimanje hranjivih tvari iz hrane i zadržavanje otpadnih tvari dok ne izađu iz organizma. Kolon i rektum zajedno čine dugačku cijev koja se naziva debelo crijevo. Kolon zauzima prvih 1,5 - 2m debelog crijeva, a rektum 20 - 25 cm zadnjeg dijela debelog crijeva.
1.Slika prikazuje kolon i rektum
( preuzeto s www.cancer.gov )
Rak debelog crijeva
Rak debelog crijeva ne mora nužno zahvatiti oba organa. Može zahvatiti samo kolon ili samo rektum.
Najrizičnija skupina
Točni uzroci raka debelog crijeva nisu poznati, ali istraživanja su pokazala da postoje određeni faktori koji mogu povećati mogućnost pojave raka debelog crijeva.
DOB. Rak debelog crijeva učestaliji je kod starijih ljudi, pogotovo kod starijih od 50 godina, ali može se pojaviti i ranije, u rijetkim slučajevima čak i u pubertetu..
PREHRANA. Rak debelog crijeva vjerojatniji je kod ljudi koji uzimaju visokokaloričnu hranu bogatu mastima, a siromašnu vlaknima. Još uvijek se vrše istraživanja koja bi pokazala kako ti i ostali prehrambeni faktori utječu na razvoj raka debelog crijeva.
POLIPI. Polipi su benigne izrasline na unutrašnjoj stjenci debelog crijeva. Dosta su uobičajeni kod osoba starijih od 50 godina, a neke vrste polipa povećavaju rizik nastanka raka debelog crijeva. U rijetkim slučajevima, a to je nasljedno, u debelom crijevu razvijaju se stotine polipa koji će, ako se ne liječe, vjerojatno uzrokovati pojavu raka debelog crijeva.
OSOBNA POVIJEST BOLESTI. Ženama koje su imale rak jajnika, maternice ili dojke povećan je rizik nastanka raka debelog crijeva, a također se može pojaviti i drugi put kod osoba koje su već imale rak debelog crijeva.
OBITELJSKA POVIJEST BOLESTI. Nastanak raka debelog crijeva vjerojatniji je kod osoba čiji su bliski rođaci (roditelji, braća, sestre, djeca) imali ili imaju rak debelog crijeva, pogotovo ako su ga imali u mladosti. Vjerojatnost pojavljivanja raka je veća ako više članova obitelji ima rak debelog crijeva.
GNOJNA UPALA DEBELOG CRIJEVA povećava mogućnost nastanka raka debelog crijeva.
Ovi faktori ne jamče pojavu raka debelog crijeva, ali povećavaju vjerojatnost njegovog nastanka. Bilo bi dobro o njima razgovarati s liječnikom jer on može predložiti način kako smanjiti vjerojatnost pojave raka debelog crijeva i isplanirati raspored kontrolnih pregleda.
Kako smanjiti rizik pojave raka
Danas se sve više provode istraživanja o uzrocima i prevenciji raka debelog crijeva, a ona pokazuju da se ta bolest postupno razvija iz benignih polipa. Otkrivanje u ranoj fazi i uklanjanje polipa može pomoći u sprječavanju raka debelog crijeva. U istraživanjima se ispituje utjecaj prestanka pušenja; uzimanja prehrambenih dodataka, aspirina i sličnih lijekova; smanjenja konzumacije alkohola i povećane tjelesne aktivnosti na prevenciju raka debelog crijeva. Neki stručnjaci smatraju da niskokalorična prehrana siromašna mastima, a bogata vlaknima ima utjecaj u prevenciji raka debelog crijeva.
Otkriveno je da promjene na određenim genima (osnovne jedinice nasljeđivanja) povećavaju rizik pojave raka debelog crijeva. Osobama koje u obitelji imaju nekoliko oboljelih od raka debelog crijeva može pomoći razgovor s genetičkim savjetnikom koji će napraviti test u kojem se vidi je li došlo do kakve genske promjene koja bi povećala vjerojatnost nastanka raka debelog crijeva. Ako je došlo do takve promjene to ne mora značiti da će se pojaviti rak debelog crijeva, ali bi u tom slučaju bilo dobro razgovarati s liječnikom o načinima prevencije i ranog otkrivanja te bolesti.
Otkrivanje raka u ranoj fazi
Osobe sa bilo kojim faktorom rizika raka debelog crijeva trebale bi se savjetovati s liječnikom o tome kada treba početi dolaziti na preglede, koje testove i koliko često treba provesti. Liječnik će predložiti jedan ili više navedenih testova koji se rabe za otkrivanje polipa, raka ili drugih nepravilnosti čak i ako osoba koja se testira nema nikakve simptome.
TEST SKRIVENE KRVI U STOLICI provjerava stolicu jer se ponekad u njoj mogu naći male količine krvi, jer rak ili polipi mogu krvariti.
SIGMOIDOSKOPIJA je pregled rektuma i donjeg dijela kolona sigmoidoskopom.
KOLONOSKOPIJA je pregled rektuma i cijelog kolona pomoću kolonoskopa.
SERIJA RENDGENSKIH SNIMAKA DEBELOG CRIJEVA. Pacijentu se stavi klistir koji sadrži otopinu barija i koji na slici stvara obrise kolona i rektuma.
RUČNI PREGLED REKTUMA ( DIGITOREKTALNI PREGLED). Liječnik rukom traži abnormalna područja u rektumu.
Karakteristični simptomi
Uobičajeni simptomi koji upućuju na rak debelog crijeva su:
• Promjena u radu crijeva
• Proljev, zatvor
• Krv u stolici
• Oskudnije stolice nego inače
• Osjećaj nelagode u trbuhu (česti bolovi, nadutost, grčevi)
• Gubitak težine
• Učestali umor
• Povraćanje
Ove pojave nisu nužno uzrokovane rakom debelog crijeva, stoga je važno savjetovati se s liječnikom.
Dijagnosticiranje raka debelog crijeva
Liječnik će proučiti pacijentovu povijest bolesti, obaviti pregled, te naručiti jedan ili više testova kako bi otkrio uzrok simptoma.
Rendgenska snimka debelog crijeva može otkriti polipe ili neke druge promjene.
Sigmoidoskopija omogućuje uvid u unutrašnjost rektuma i donjeg dijela kolona i uzimanje uzorka polipa ili drugog abnormalnog tkiva radi proučavanja pod mikroskopom.
Kolonoskopija omogućuje pregled unutrašnjosti rektuma i cijelog kolona i uzimanje uzorka polipa i drugih abnormalnih tkiva radi pregleda pod mikroskopom.
Polipektomija je uzimanje uzorka polipa tijekom sigmoidoskopije ili kolonoskopije.
Biopsija je uzimanje uzorka tkiva za pregled pod mikroskopom koji obavlja patolog i na temelju toga postavlja dijagnozu.
Faze raka debelog crijeva
Ako je pacijentu utvrđeno da ima rak, liječnik treba utvrditi u kojoj je fazi bolest. Utvrđivanjem faze pokušava se odrediti je li se rak proširio, a ako jest, u koje dijelove tijela. Mogu se provesti dodatni testovi kako bi se utvrdilo u kojoj je bolest fazi. Liječniku je to važno kako bi mogao isplanirati liječenje.
Faze raka debelog crijeva:
• 0 - rana faza raka. Nalazimo ga samo u najdubljim dijelovima kolona i rektuma.
• I - rak zauzima unutrašnje stjenke debelog crijeva
• II - rak se proširuje na okolno tkivo, ali ne u limfne čvorove (dijelove imunološkog sustava)
• III - rak se proširuje na obližnje limfne čvorove, ali ne i u ostale dijelove tijela.
• IV - rak se proširuje u ostale dijelove tijela, obično na jetra i/ili pluća.
• Povratni - bolest se ponovno pojavljuje nakon liječenja. Može se vratiti u debelo crijevo ili neki drugi dio tijela.
Liječenje
Liječenje najviše ovisi o veličini, položaju i fazi u kojoj je tumor, te o općem stanju pacijenta. U liječenju sudjeluje više specijalista - kirurzi, onkolozi i drugi. Koristi se nekoliko vrsti liječenja, a ponekad se one i kombiniraju.
OPERACIJA. Najčešće se rak debelog crijeva uklanja kirurškim putem. Kirurg uklanja tumor zajedno sa dijelom zdravog kolona ili rektuma. U većini slučajeva kirurg može ponovo spojiti zdrave dijelove kolona i rektuma, a kad ne može potrebna je privremena ili trajna kolostomija. Kolostomija je kirurški zahvat kroz zid trbušne šupljine u kolon, a omogućava otpadnim tvarima izlazak iz organizma drugim putem. Nakon kolostomije pacijenti nose vrećicu u koju se skupljaju otpadne tvari iz organizma. Nekim bolesnicima potrebna je privremena kolostomija dok se kolon i rektum ne oporave od operacije. Oko 15% bolesnika s rakom debelog crijeva treba trajnu kolostomiju.
KEMOTERAPIJA je uporaba lijekova koji djeluju protiv stanica raka. Kemoterapija se koristi za uništavanje stanica raka koje ponekad ostanu u tijelu nakon operacije, za suzbijanje rasta tumora i za olakšavanje simptoma bolesti. Lijekovi koji se koriste u kemoterapiji krvotokom putuju kroz organizam. Većina lijekova daje se injekcijom direktno u venu ili kroz cjevčicu koja se stavi u venu i tamo ostane dokle god je potrebno. Neki lijekovi se uzimaju u obliku tableta.
RADIOTERAPIJA uništava stanice raka rendgenskim zrakama velikih energija. Radioterapija utječe na samo one stanice raka koje su izložene zračenju. Najčešće se koristi kod bolesnika s rakom rektuma. Radioterapija se koristi prije operacije (da bi smanjili tumor te ga lakše uklonili) ili poslije operacije (da bi uništili stanice raka koje su možda ostale).Radioterapija se također koristi za olakšavanje simptoma. Zračenje može biti vanjsko (iz stroja) ili unutrašnje (mala količina radioaktivnog materijala smještena izravno u tumoru ili u njegovoj blizini).
IMUNOTERAPIJA se u borbi protiv raka služi imunološkim sustavom organizma. Imunološki sustav nastoji uništiti stanice raka u organizmu. Imunoterapija se koristi za poticanje i poboljšavanje prirodne uloge imunološkog sustava. Daje se nakon operacije posebno ili u kombinaciji s kemoterapijom ili radioterapijom.
KLINIČKA ISTRAŽIVANJA kojima se procjenjuju nove metode liječenja raka debelog crijeva su prikladna rješenja za mnoge pacijente. U nekim istraživanjima svi bolesnici uzimaju novi lijek, a u nekima drugima uspoređuju se različite terapije tako da jedna grupa uzima novi lijek koji se ispituje, a druga grupa uzima uobičajeni lijek.
Istraživanja raka dovela su do velikog napretka u liječenju raka debelog crijeva. Pronađeni su novi načini liječenja koji su možda učinkovitiji od standardne terapije Na Internet stranici http://www.cancer.gov mogu se naći mnoge informacije o raku, kliničkim istraživanjima, prevenciji raka, dijagnozama, liječenju, utjecaju gena na rak, itd.
Nuspojave
Nuspojave liječenja raka ovise o vrsti liječenja i variraju od osobe do osobe. Najčešće su nuspojave privremene. Pacijenti trebaju reći liječniku kakve nuspojave imaju da bi im mogli olakšati simptome koji se pojavljuju tijekom i nakon liječenja.
Operacija uzrokuje kratkotrajne bolove na mjestu koje je bilo operirano, te privremeni zatvor ili proljev. Moguća je i iritacija kože oko operiranog područja.
Kemoterapija utječe na normalne stanice kao i na stanice raka. Nuspojave uvelike ovise o vrsti lijekova i o dozi. Uobičajene nuspojave su mučnina, povraćanje, opadanje kose, rane u ustima, proljev i nesvjestica. Ne tako često pojavljuju se infekcije i krvarenja.
Radioterapija također utječe na normalne stanice jednako kao i na bolesne. Nuspojave radioterapije najviše ovise o dozi liječenja i o dijelu tijela koji je tome izložen. Uobičajene su nesvjestica, promjene na koži izloženog dijela tijela, mučnina, gubitak apetita i proljev. Ponekad radioterapija može izazvati krvarenje iz rektuma.
Imunoterapija izaziva različite nuspojave za različite vrste liječenja. Često uzrokuje drhtavicu, vrućicu, slabost i mučninu.
Važnost odgovarajuće njege nakon liječenja
Njega nakon terapije je vrlo važna. Redovitim kontrolama mogu se uočiti promjene zdravlja da bi se što prije moglo početi s liječenjem ako se rak vrati ili se razvije novi. Kontrole uključuju fizički pregled, test na krv u stolici, kolonoskopiju, rendgensku snimku pluća i laboratorijske testove. Ako se kod osobe koja je imala rak debelog crijeva pojave zdravstveni problemi u razdoblju između dvije kontrole, treba se što prije javiti liječniku.
Emocionalna podrška
Nije lako živjeti s ozbiljnom bolesti poput raka. Osim zdravstvenih problema oboljeli od raka imaju mnogo briga koje otežavaju život. Neki ljudi trebaju pomoć kad je riječ o prihvaćanju činjenice da su bolesni. Čak se i dio terapije sastoji u olakšavanju tereta koji oboljeli od raka nose znajući da imaju rak. Potpora zdravstvenih radnika, obitelji i drugih ljudi oboljelih od raka pomaže oboljelima da prebrode bolest i poboljšaju kvalitetu života.
Što možete pitati svog liječnika
Da bi pacijent mogao što bolje razumjeti svoje stanje i donijeti pravilnu odluku o svom zdravlju treba pitati liječnika sve što ga zanima. Na primjer:
• Koji se testovi koriste u dijagnosticiranju raka debelog crijeva?
• Kada ću saznati rezultate testova?
• Prijeti li mojoj djeci ili rođacima veći rizik pojave raka debelog crijeva?
• U kojoj je fazi moj rak?
• Koje je preporučljivo liječenje?
• Kojem specijalistu trebam otići?
• Koje bi kliničko istraživanje bilo prikladno za mene?
• Što će se dogoditi ako ne dobijem preporučenu terapiju?
• Hoću li tijekom terapije morati boraviti u bolnici? koliko dugo?
• Koliko će se promijeniti moj način života tijekom terapije?
• Koliko puta nakon liječenja moram doći na kontrolu?
• Što nakon terapije?
• Kakve nuspojave mogu očekivati? koliko dugo će trajati?
• Tko će sve igrati ulogu u mom liječenju i oporavku i kakvu?
• Jeste li imali iskustva s pacijentima s rakom debelog crijeva?
• Ima li na ovom području nekoga s istim problemima s kim mogu razgovarati?
• Gdje mogu dobiti informacije o raku debelog crijeva?
Izvori informacija
Materijal je prijevod izvornog materijala sa www.cancer.gov a što je u cilju što bolje informiranosti građana o malignim bolestima omogućio WIREDinternational nevladina organizacija iz SAD-a koja diljem svijeta pruža potporu u davanju medicinskih informacija liječnicima i stanovništvu i kao takova usko surađuje s Nacionalnim institutom za zdravlje SAD-a vlasnikom autorskih prava materijala.
Sadržaj:
• Uvod
• Rak kao bolest
• Kolon i rektum
• Rak debelog crijeva
• Najrizičnija skupina
• Kako smanjiti rizik pojave raka
• Otkrivanje raka u ranoj fazi
• Karakteristični simptomi
• Dijagnosticiranje raka debelog crijeva
• Faze raka debelog crijeva
• Liječenje
• Nuspojave
• Važnost odgovarajuće njege nakon liječenja
• Emocionalna podrška
• Što možete pitati svog liječnika
• Izvori informacija
Uvod
Dijagnosticiranje raka debelog crijeva poteže mnoga pitanja koja zahtijevaju jasne i razumljive odgovore. Nadamo se da će vam u tome pomoći ovaj tekst koji sadrži informacije o simptomima, otkrivanju i liječenju kako bi znali što više o mogućim uzrocima i načinima sprječavanja raka debelog crijeva. Ta saznanja mogu oboljelima i njihovim obiteljima olakšati borbu protiv ove bolesti.
Rak debelog crijeva je jedan od najčešćih u Sjedinjenim Državama. Od njega obolijevaju i muškarci i žene, i to najčešće stariji od 50 godina.
Istraživanja raka mnogo su pridonijela u borbi protiv raka debelog crijeva. Danas manje ljudi umire od te bolesti i poboljšana im je kvaliteta života zbog dostupnost najnovijih i zasad najvjerodostojnijih informacija o raku, a koje se mogu naći i na Internetu.
Rak kao bolest
Rak djeluje na stanice, osnovne građevne jedinice organizma. Da bi razumjeli rak, treba znati što se događa kada normalne stanice postanu kancerogene.
U organizmu postoji mnogo različitih vrsti stanica. One rastu, dijele se i tako stvaraju nove stanice i to je potrebno da bi organizam normalno funkcionirao. Ponekad se stanice nastave dijeliti i kad to više nije potrebno. Mnogo nepotrebnih stanica čini tumor, a oni mogu biti benigni ili maligni.
BENIGNI TUMORI nisu rak. Mogu se odstraniti i u većini slučajeva se ne vraćaju. Stanice se kod benignih tumora ne šire na druge dijelove tijela. Oni najčešće nisu opasni po život.
MALIGNI TUMORI jesu rak. U malignim tumorima stanice se nekontrolirano dijele, pa tako mogu uništiti okolna tkiva. Stanice raka mogu iz malignog tumora ući u krvotok ili limfni sustav (tkiva i organi koji proizvode i čuvaju stanice koje se bore protiv infekcija i bolesti).Taj proces naziva se metastaza i pokazuje kako se rak širi od primarnog tumora i stvara nove, sekundarne tumore u drugim dijelovima tijela.
Kolon i rektum
Kolon i rektum su dijelovi probavnog sustava zaduženog za uzimanje hranjivih tvari iz hrane i zadržavanje otpadnih tvari dok ne izađu iz organizma. Kolon i rektum zajedno čine dugačku cijev koja se naziva debelo crijevo. Kolon zauzima prvih 1,5 - 2m debelog crijeva, a rektum 20 - 25 cm zadnjeg dijela debelog crijeva.
1.Slika prikazuje kolon i rektum
( preuzeto s www.cancer.gov )
Rak debelog crijeva
Rak debelog crijeva ne mora nužno zahvatiti oba organa. Može zahvatiti samo kolon ili samo rektum.
Najrizičnija skupina
Točni uzroci raka debelog crijeva nisu poznati, ali istraživanja su pokazala da postoje određeni faktori koji mogu povećati mogućnost pojave raka debelog crijeva.
DOB. Rak debelog crijeva učestaliji je kod starijih ljudi, pogotovo kod starijih od 50 godina, ali može se pojaviti i ranije, u rijetkim slučajevima čak i u pubertetu..
PREHRANA. Rak debelog crijeva vjerojatniji je kod ljudi koji uzimaju visokokaloričnu hranu bogatu mastima, a siromašnu vlaknima. Još uvijek se vrše istraživanja koja bi pokazala kako ti i ostali prehrambeni faktori utječu na razvoj raka debelog crijeva.
POLIPI. Polipi su benigne izrasline na unutrašnjoj stjenci debelog crijeva. Dosta su uobičajeni kod osoba starijih od 50 godina, a neke vrste polipa povećavaju rizik nastanka raka debelog crijeva. U rijetkim slučajevima, a to je nasljedno, u debelom crijevu razvijaju se stotine polipa koji će, ako se ne liječe, vjerojatno uzrokovati pojavu raka debelog crijeva.
OSOBNA POVIJEST BOLESTI. Ženama koje su imale rak jajnika, maternice ili dojke povećan je rizik nastanka raka debelog crijeva, a također se može pojaviti i drugi put kod osoba koje su već imale rak debelog crijeva.
OBITELJSKA POVIJEST BOLESTI. Nastanak raka debelog crijeva vjerojatniji je kod osoba čiji su bliski rođaci (roditelji, braća, sestre, djeca) imali ili imaju rak debelog crijeva, pogotovo ako su ga imali u mladosti. Vjerojatnost pojavljivanja raka je veća ako više članova obitelji ima rak debelog crijeva.
GNOJNA UPALA DEBELOG CRIJEVA povećava mogućnost nastanka raka debelog crijeva.
Ovi faktori ne jamče pojavu raka debelog crijeva, ali povećavaju vjerojatnost njegovog nastanka. Bilo bi dobro o njima razgovarati s liječnikom jer on može predložiti način kako smanjiti vjerojatnost pojave raka debelog crijeva i isplanirati raspored kontrolnih pregleda.
Kako smanjiti rizik pojave raka
Danas se sve više provode istraživanja o uzrocima i prevenciji raka debelog crijeva, a ona pokazuju da se ta bolest postupno razvija iz benignih polipa. Otkrivanje u ranoj fazi i uklanjanje polipa može pomoći u sprječavanju raka debelog crijeva. U istraživanjima se ispituje utjecaj prestanka pušenja; uzimanja prehrambenih dodataka, aspirina i sličnih lijekova; smanjenja konzumacije alkohola i povećane tjelesne aktivnosti na prevenciju raka debelog crijeva. Neki stručnjaci smatraju da niskokalorična prehrana siromašna mastima, a bogata vlaknima ima utjecaj u prevenciji raka debelog crijeva.
Otkriveno je da promjene na određenim genima (osnovne jedinice nasljeđivanja) povećavaju rizik pojave raka debelog crijeva. Osobama koje u obitelji imaju nekoliko oboljelih od raka debelog crijeva može pomoći razgovor s genetičkim savjetnikom koji će napraviti test u kojem se vidi je li došlo do kakve genske promjene koja bi povećala vjerojatnost nastanka raka debelog crijeva. Ako je došlo do takve promjene to ne mora značiti da će se pojaviti rak debelog crijeva, ali bi u tom slučaju bilo dobro razgovarati s liječnikom o načinima prevencije i ranog otkrivanja te bolesti.
Otkrivanje raka u ranoj fazi
Osobe sa bilo kojim faktorom rizika raka debelog crijeva trebale bi se savjetovati s liječnikom o tome kada treba početi dolaziti na preglede, koje testove i koliko često treba provesti. Liječnik će predložiti jedan ili više navedenih testova koji se rabe za otkrivanje polipa, raka ili drugih nepravilnosti čak i ako osoba koja se testira nema nikakve simptome.
TEST SKRIVENE KRVI U STOLICI provjerava stolicu jer se ponekad u njoj mogu naći male količine krvi, jer rak ili polipi mogu krvariti.
SIGMOIDOSKOPIJA je pregled rektuma i donjeg dijela kolona sigmoidoskopom.
KOLONOSKOPIJA je pregled rektuma i cijelog kolona pomoću kolonoskopa.
SERIJA RENDGENSKIH SNIMAKA DEBELOG CRIJEVA. Pacijentu se stavi klistir koji sadrži otopinu barija i koji na slici stvara obrise kolona i rektuma.
RUČNI PREGLED REKTUMA ( DIGITOREKTALNI PREGLED). Liječnik rukom traži abnormalna područja u rektumu.
Karakteristični simptomi
Uobičajeni simptomi koji upućuju na rak debelog crijeva su:
• Promjena u radu crijeva
• Proljev, zatvor
• Krv u stolici
• Oskudnije stolice nego inače
• Osjećaj nelagode u trbuhu (česti bolovi, nadutost, grčevi)
• Gubitak težine
• Učestali umor
• Povraćanje
Ove pojave nisu nužno uzrokovane rakom debelog crijeva, stoga je važno savjetovati se s liječnikom.
Dijagnosticiranje raka debelog crijeva
Liječnik će proučiti pacijentovu povijest bolesti, obaviti pregled, te naručiti jedan ili više testova kako bi otkrio uzrok simptoma.
Rendgenska snimka debelog crijeva može otkriti polipe ili neke druge promjene.
Sigmoidoskopija omogućuje uvid u unutrašnjost rektuma i donjeg dijela kolona i uzimanje uzorka polipa ili drugog abnormalnog tkiva radi proučavanja pod mikroskopom.
Kolonoskopija omogućuje pregled unutrašnjosti rektuma i cijelog kolona i uzimanje uzorka polipa i drugih abnormalnih tkiva radi pregleda pod mikroskopom.
Polipektomija je uzimanje uzorka polipa tijekom sigmoidoskopije ili kolonoskopije.
Biopsija je uzimanje uzorka tkiva za pregled pod mikroskopom koji obavlja patolog i na temelju toga postavlja dijagnozu.
Faze raka debelog crijeva
Ako je pacijentu utvrđeno da ima rak, liječnik treba utvrditi u kojoj je fazi bolest. Utvrđivanjem faze pokušava se odrediti je li se rak proširio, a ako jest, u koje dijelove tijela. Mogu se provesti dodatni testovi kako bi se utvrdilo u kojoj je bolest fazi. Liječniku je to važno kako bi mogao isplanirati liječenje.
Faze raka debelog crijeva:
• 0 - rana faza raka. Nalazimo ga samo u najdubljim dijelovima kolona i rektuma.
• I - rak zauzima unutrašnje stjenke debelog crijeva
• II - rak se proširuje na okolno tkivo, ali ne u limfne čvorove (dijelove imunološkog sustava)
• III - rak se proširuje na obližnje limfne čvorove, ali ne i u ostale dijelove tijela.
• IV - rak se proširuje u ostale dijelove tijela, obično na jetra i/ili pluća.
• Povratni - bolest se ponovno pojavljuje nakon liječenja. Može se vratiti u debelo crijevo ili neki drugi dio tijela.
Liječenje
Liječenje najviše ovisi o veličini, položaju i fazi u kojoj je tumor, te o općem stanju pacijenta. U liječenju sudjeluje više specijalista - kirurzi, onkolozi i drugi. Koristi se nekoliko vrsti liječenja, a ponekad se one i kombiniraju.
OPERACIJA. Najčešće se rak debelog crijeva uklanja kirurškim putem. Kirurg uklanja tumor zajedno sa dijelom zdravog kolona ili rektuma. U većini slučajeva kirurg može ponovo spojiti zdrave dijelove kolona i rektuma, a kad ne može potrebna je privremena ili trajna kolostomija. Kolostomija je kirurški zahvat kroz zid trbušne šupljine u kolon, a omogućava otpadnim tvarima izlazak iz organizma drugim putem. Nakon kolostomije pacijenti nose vrećicu u koju se skupljaju otpadne tvari iz organizma. Nekim bolesnicima potrebna je privremena kolostomija dok se kolon i rektum ne oporave od operacije. Oko 15% bolesnika s rakom debelog crijeva treba trajnu kolostomiju.
KEMOTERAPIJA je uporaba lijekova koji djeluju protiv stanica raka. Kemoterapija se koristi za uništavanje stanica raka koje ponekad ostanu u tijelu nakon operacije, za suzbijanje rasta tumora i za olakšavanje simptoma bolesti. Lijekovi koji se koriste u kemoterapiji krvotokom putuju kroz organizam. Većina lijekova daje se injekcijom direktno u venu ili kroz cjevčicu koja se stavi u venu i tamo ostane dokle god je potrebno. Neki lijekovi se uzimaju u obliku tableta.
RADIOTERAPIJA uništava stanice raka rendgenskim zrakama velikih energija. Radioterapija utječe na samo one stanice raka koje su izložene zračenju. Najčešće se koristi kod bolesnika s rakom rektuma. Radioterapija se koristi prije operacije (da bi smanjili tumor te ga lakše uklonili) ili poslije operacije (da bi uništili stanice raka koje su možda ostale).Radioterapija se također koristi za olakšavanje simptoma. Zračenje može biti vanjsko (iz stroja) ili unutrašnje (mala količina radioaktivnog materijala smještena izravno u tumoru ili u njegovoj blizini).
IMUNOTERAPIJA se u borbi protiv raka služi imunološkim sustavom organizma. Imunološki sustav nastoji uništiti stanice raka u organizmu. Imunoterapija se koristi za poticanje i poboljšavanje prirodne uloge imunološkog sustava. Daje se nakon operacije posebno ili u kombinaciji s kemoterapijom ili radioterapijom.
KLINIČKA ISTRAŽIVANJA kojima se procjenjuju nove metode liječenja raka debelog crijeva su prikladna rješenja za mnoge pacijente. U nekim istraživanjima svi bolesnici uzimaju novi lijek, a u nekima drugima uspoređuju se različite terapije tako da jedna grupa uzima novi lijek koji se ispituje, a druga grupa uzima uobičajeni lijek.
Istraživanja raka dovela su do velikog napretka u liječenju raka debelog crijeva. Pronađeni su novi načini liječenja koji su možda učinkovitiji od standardne terapije Na Internet stranici http://www.cancer.gov mogu se naći mnoge informacije o raku, kliničkim istraživanjima, prevenciji raka, dijagnozama, liječenju, utjecaju gena na rak, itd.
Nuspojave
Nuspojave liječenja raka ovise o vrsti liječenja i variraju od osobe do osobe. Najčešće su nuspojave privremene. Pacijenti trebaju reći liječniku kakve nuspojave imaju da bi im mogli olakšati simptome koji se pojavljuju tijekom i nakon liječenja.
Operacija uzrokuje kratkotrajne bolove na mjestu koje je bilo operirano, te privremeni zatvor ili proljev. Moguća je i iritacija kože oko operiranog područja.
Kemoterapija utječe na normalne stanice kao i na stanice raka. Nuspojave uvelike ovise o vrsti lijekova i o dozi. Uobičajene nuspojave su mučnina, povraćanje, opadanje kose, rane u ustima, proljev i nesvjestica. Ne tako često pojavljuju se infekcije i krvarenja.
Radioterapija također utječe na normalne stanice jednako kao i na bolesne. Nuspojave radioterapije najviše ovise o dozi liječenja i o dijelu tijela koji je tome izložen. Uobičajene su nesvjestica, promjene na koži izloženog dijela tijela, mučnina, gubitak apetita i proljev. Ponekad radioterapija može izazvati krvarenje iz rektuma.
Imunoterapija izaziva različite nuspojave za različite vrste liječenja. Često uzrokuje drhtavicu, vrućicu, slabost i mučninu.
Važnost odgovarajuće njege nakon liječenja
Njega nakon terapije je vrlo važna. Redovitim kontrolama mogu se uočiti promjene zdravlja da bi se što prije moglo početi s liječenjem ako se rak vrati ili se razvije novi. Kontrole uključuju fizički pregled, test na krv u stolici, kolonoskopiju, rendgensku snimku pluća i laboratorijske testove. Ako se kod osobe koja je imala rak debelog crijeva pojave zdravstveni problemi u razdoblju između dvije kontrole, treba se što prije javiti liječniku.
Emocionalna podrška
Nije lako živjeti s ozbiljnom bolesti poput raka. Osim zdravstvenih problema oboljeli od raka imaju mnogo briga koje otežavaju život. Neki ljudi trebaju pomoć kad je riječ o prihvaćanju činjenice da su bolesni. Čak se i dio terapije sastoji u olakšavanju tereta koji oboljeli od raka nose znajući da imaju rak. Potpora zdravstvenih radnika, obitelji i drugih ljudi oboljelih od raka pomaže oboljelima da prebrode bolest i poboljšaju kvalitetu života.
Što možete pitati svog liječnika
Da bi pacijent mogao što bolje razumjeti svoje stanje i donijeti pravilnu odluku o svom zdravlju treba pitati liječnika sve što ga zanima. Na primjer:
• Koji se testovi koriste u dijagnosticiranju raka debelog crijeva?
• Kada ću saznati rezultate testova?
• Prijeti li mojoj djeci ili rođacima veći rizik pojave raka debelog crijeva?
• U kojoj je fazi moj rak?
• Koje je preporučljivo liječenje?
• Kojem specijalistu trebam otići?
• Koje bi kliničko istraživanje bilo prikladno za mene?
• Što će se dogoditi ako ne dobijem preporučenu terapiju?
• Hoću li tijekom terapije morati boraviti u bolnici? koliko dugo?
• Koliko će se promijeniti moj način života tijekom terapije?
• Koliko puta nakon liječenja moram doći na kontrolu?
• Što nakon terapije?
• Kakve nuspojave mogu očekivati? koliko dugo će trajati?
• Tko će sve igrati ulogu u mom liječenju i oporavku i kakvu?
• Jeste li imali iskustva s pacijentima s rakom debelog crijeva?
• Ima li na ovom području nekoga s istim problemima s kim mogu razgovarati?
• Gdje mogu dobiti informacije o raku debelog crijeva?
Izvori informacija
Materijal je prijevod izvornog materijala sa www.cancer.gov a što je u cilju što bolje informiranosti građana o malignim bolestima omogućio WIREDinternational nevladina organizacija iz SAD-a koja diljem svijeta pruža potporu u davanju medicinskih informacija liječnicima i stanovništvu i kao takova usko surađuje s Nacionalnim institutom za zdravlje SAD-a vlasnikom autorskih prava materijala.
