ŠTO TREBATE ZNATI O KARCINOMU DOJKE
UVOD
Karcinom dojke drugi je po redu tip raka u žena u SAD-u. Svake godine kod više od 180000 žena dijagnosticira se rak dojke. Pogađa i više od 1000 muškaraca u SAD-u godišnje. Istraživanja su do sada poboljšala liječenje, kvalitetu života i smanjila smrtnost.
DOJKE
Svaka dojka ima 15-20 odjeljaka nazvanih režnjevi, a unutar svakog od njih je mnogo manjih režnjića koji završavaju stotinama sitnih proširenja koja mogu proizvoditi mlijeko. Režnjevi, režnjići i završna proširenja povezani su tankim cjevčicama nazvanim duktusi, a vode sve do bradavice u centru tamnog područja kože nazvanog areola.
Režnjiće i duktuse okružuje masno tkivo. U dojkama nema mišića, ali nalaze se ispod svake dojke i prekrivaju rebra.
Svaka dojka sadrži krvne i limfne žile. Limfne žile sadržavaju bezbojnu tekućinu nazvanu limfa, i vode do malih okruglih organa nazvanih limfni čvorovi. Nakupine ovakvih čvorića u blizini dojke, nalaze se u pazušnoj jami(axilli), iznad ključne kosti, i u prsima. Nalaze se i na mnogim drugim mjestima u tijelu.
RAZUMIJEVANJE PROCESA NASTANKA RAKA
Rak je skupina više od 100 raznih oboljenja. Pogađa osnovnu građevnu jedinicu tijela, stanicu. Rak se pojavljuje kada stanice počnu abnormalno funkcionirati i dijele se bez granice i reda. Formira se masa tkiva, koja se naziva izraslina ili tumor, a može biti benigna i maligna. Benigni tumori nisu rak, a njihove stanice ne šire se u druge dijelove tijela. Rijetko su prijetnja životu.
Maligni tumori su rak. Iz primarnog tumora, stanice mogu krvlju i limfom dospjeti u druge dijelova tijela. Ovakvim širenjem nastaju metastaze primarnog tumora.
Kada rak dojke metastazira, zloćudne stanice se mogu naći u pazušnim limfnim čvorovima. Znači, rak se proširio i u druge limfne čvorove, kosti, jetra ili pluća. Takav tumor sadržava isti tip zloćudnih stanica kao i primarni tumor i naziva se metastatskim tumorom dojke.
RAK DOJKE: TKO JE UGROŽEN?
Studije pokazuju da je rizik od raka dojke veći što je žena starija, rijetko se pojavljuje prije 35 godine, a rizik je posebno visok nakon 60 godine.
Slijedeća stanja povećavaju rizik:
Žene koje su već imale rak dojke
Ako je netko u obitelji imao rak dojke, posebno u mlađoj dobi
Postojanje dijagnoze atipična hiperplazija ili lobularni karcinom in situ
Promjene u određenim genima
Veća izloženost estrogenu-npr. u žena koje su ranije dobile menstruaciju, kasnije ušle u menopauzu(nakon 55 god), nikada nisu rađale, ili su primale zamjensku hormonsku terapiju dugo vremena.
Žene koje su kasnije rodile(nakon 30 god)
Grudi koje su građene od mnogo režnjića i duktusa i manje masnog tkiva
Ako su grudi bile izložene radioterapiji prije 30 godine, osobito zbog Hodgkinovog limfoma
Uzimanje alkohola
OTKRIVANJE RAKA DOJKE
Žena može zauzeti aktivnu ulogu u samom otkrivanju raka redovnim odlaskom na klinički pregled dojki i mamografiju. Neke žene upražnjavaju i samopregled. Mamogram ima bitnu ulogu u otkrivanju raka prije pojave simptoma. To je posebna vrsta X-zraka. Njime se mogu otkriti i mali depoziti kalcija u dojci. Tzv. mikrokalcifikati mogu biti rani znak raka. Ovisno o rezultatima, liječnik može tražiti biopsiju. Većina liječnika preporučuje ženama iznad 40 godina mamografiju svakih 1-2 godine.
Promjene na dojkama mogu se pojaviti tijekom menstrualnog ciklusa, trudnoće, menopauze, uzimanje kontracepcijskih pilula ili drugih hormona.
PREPOZNAVANJE SIMPTOMA
Raniji stadiji karcinoma dojke obično ne uzrokuju bol. Najčešće uopće nema simptoma, ali kako karcinom raste, mogu se uočiti promjene:
Oteklina dojke, okolnog područja ili pazušne jame
Promjena veličine ili oblika dojke
Promjene bradavice , kao npr. uvlačenje unutra
Koža dojke može naličit na narančinu koru
Promjene izgleda ili osjeta dojke, areole ili bradavice (toplina, oteklina, crvenilo)
Zbog bilo kojeg od ovih simptoma potrebno je što prije posjetiti liječnika, zbog što ranijeg prepoznavanja i liječenja.
DIJAGNOSTICIRANJE RAKA DOJKE
Važan je temeljit fizički pregled i anamneza. Ukoliko liječnik napipa promjenu, može odrediti veličinu, konzistenciju, te pomičnost. Zatim se rade mamografija, ultrasonografija( ultrazvuk ) - uporabom visokofrekventnih zvučnih valova može se otkriti da li tvorba sadrži tekućinu (cista) ili je solidna masa (koja može i ne mora biti rak).
BIOPSIJA
Potrebno je uzeti uzorak tekućine ili tkiva da bi se došlo do dijagnoze. U tu svrhu rade se:
Aspiracija pomoću igle, kojom se uzima uzorak tekućine i/ili stanica
Biopsija iglom - specijalnim tehnikama ukloni se tkivo iglom iz suspektnog područja na mamogramu, koje se ne može napipati. To tkivo upućuje se patologu na provjeru.
Kirurška biopsija- kirurg uzme uzorak tkiva suspektnog područja ili mase. Također može ukloniti cijelu masu uključujući i područje okolnog zdravog tkiva. Uzorak pregleda patolog.
KADA JE RAK OTKRIVEN
Najčešći tip je duktalni karcinom. Kada je rak otkriven, patolog može reći kojeg je porijekla i da li je invazivan. Laboratorijski testovi, npr. testovi na receptore hormona (estrogen i progesteron) mogu pomoći u određivanju da li hormoni pogoduju rastu tumora. Ako pogoduju, provodi se hormonska terapija kojom zloćudne stanice bivaju lišene estrogena.
Mogu se raditi genske provjere, pa zatim pregled kostiju, jetra ili pluća u slučaju proširenja.
PLANIRANJE LIJEČENJA
Sa liječenjem se obično započinje nekoliko tjedana nakon dijagnoze. Svoja mišljenja o terapiji mogu dati i onkolog, plastični kirurg, radiolog.
Terapija može biti lokalna ili sistemska. Kirurški zahvat i radioterapija su lokalne, dok su kemoterapija, hormonska terapija i biološka terapija sistemske.
Kirurško liječenje najčešći je način tretiranja raka dojke, a postoji nekoliko tipova zahvata:
Operacija kojom se uklanja tumor, ali ne i dojka, naziva se poštedna terapija. Limfektomija i segmentalna mastektomija tipovi su ovakve operacije. Nakon zahvata, većina žena podvrgne se radioterapiji koja uništava preostale zloćudne stanice.
Operacija gdje se uklanja dojka je mastektomija. Rekonstrukcija dojke često se provodi za vrijeme ili nakon operacije.
U većini slučajeva, kirurg također uklanja limfne čvorove pazušne jame, da se utvrdi jesu li zloćudne stanice invadirale limfni sustav
Kod limfektomije kirurg uklanja tumor i nešto zdravog okolnog tkiva. Često se uklanjaju i pazušni limfni čvorovi.
Kod segmentalne mastektomije, kirurg uklanja tumor i šire područje okolnog normalnog tkiva. Ponekad se ukloni i dio tkiva između tumora i prsnog mišića, a također i pazušni limfni čvorovi.
Kod totalne mastektomije uklanja se cijela dojka i limfni čvorovi pazušne jame.
Kod modificirane radikalne mastektomije uklanja se cijela dojka, većina limfnih čvorova pazušne jame i često i tkivo koje prekriva prsne mišiće. Manji od dva prsna mišića može se također ukloniti.
Kod radikalne mastektomije (Halstedova radikalna mastektomija) kirurg uklanja dojku, oba prsna mišića, pazušne limfne čvorove i nešto masnog tkiva i kože. Ova se operacija danas rijetko izvodi.
Rekonstrukcija dojke(zahvat kojim se ponovo izgrađuje dojka), često se napravi nakon mastektomije.
Radioterapija- visokoenergetske zrake uništavaju zloćudne stanice. Može se raditi o vanjskoj radioterapiji pomoću uređaja ili o unutarnjoj, gdje se u dojku stavljaju plastične cjevčice koje sadržavaju radioaktivni materijal.
Vanjska radioterapija provodi se 5 dana u tjednu kroz period od nekoliko tjedana. Kod unutarnje je pacijent hospitaliziran.
Ponekad se radioterapija primjenjuje nakon kirurškog zahvata, osobito nakon poštednog.
Prije zahvata može se primijeniti sama ili u kombinaciji sa kemoterapijom i hormonskom terapijom sa svrhom uništavanja zloćudnih stanica i smanjenja tumora. Provodi se u slučajevima kada je tumor velik i teško ga je ukloniti.
Kemoterapija je upotreba lijekova sa svrhom uništenja zloćudnih stanica. Često se radi o kombinaciji lijekova koji se uzimaju u obliku pilula ili injekcija.
Hormonska terapija uskraćuje zloćudnim stanicama hormone koji su im potrebni za rast. Može se raditi o lijekovima koji mijenjaju učinak hormona ili o operaciji kojom se uklanjaju jajnici.
Biološka terapija oblik je liječenja koji jaca prirodnu obranu organizma od raka. Npr. Herceptin je monoklonalno protutijelo koje pogađa stanice raka dojke koje sadržavaju protein-receptor za ljudski epidermalni faktor rasta. Blokirajući receptor, usporava se i zaustavlja rast ovih stanica.
IZBOR LIJEČENJA
Ovisi o dobi, menopauzi, općem zdravstvenom stanju, veličini i lokalizaciji tumora, stadiju, laboratorijskim nalazima, veličini dojke. Određivanje stadija bazira se na veličini tumora i tome da li se proširio.
Stadij 0- neinvazivni karcinom ili karcinom in situ(lobularni, duktalni)
Stadiji I i II rani su stadiji kod kojih se tumor proširio i zahvatio okolno tkivo. Pazušni čvorovi mogu i ne moraju biti zahvaćeni. Kao terapija koristi se kirurški zahvat nakon čega slijedi radioterapija. Obično se uklanjaju i limfni čvorovi. Nakon zahvata može se primijeniti i kemoterapija i/ili hormonska terapija sto se naziva adjuvantno liječenje.
Stadij III- tumor je velik i proširio se u pazušne limfne čvorove. Terapija je lokalna(kirurško odstranjivanje i/ili radioterapija). Sistemska terapija je kemoterapija, hormonska ili oboje.
Stadij IV je metastatski tumor koji se proširio i u druge dijelove tijela. Provode se kemoterapija i/ili hormonska terapija kojima se uništavaju zloćudne stanice i kontrolira bolest. Može se izvesti zahvat ili radioterapija zbog ograničavanja tumora u dojci.
Tumor se može ponovo pojaviti unatoč liječenju ako zaostanu zloćudne stanice negdje u tijelu. Većina ih se pojavljuje 2-3 godine nakon liječenja, ali može se pojaviti i nakon više godina.
NUSPOJAVE LIJECENJA
Teško je zaštititi normalne stanice od negativnih utjecaja liječenja. Zbog toga nastaju nuspojave.
Kirurški zahvat uzrokuje bol u kratkom razdoblju u području zahvata. Postoji rizik od infekcije, krvarenja, reakcija na anesteziju. Zbog ozljede živaca, žena može osjećati bockanje u prsima, ispod ruke, u ramenu. Ove nuspojave obično nestanu kroz nekoliko tjedana ili mjeseci. Zbog uklanjanja pazušnih limfnih čvorova može doći do nakupljanja tekućine u ruci i otekline.
Radioterapija može uzrokovati umor, te isušenje, crvenilo i svrbež kože iznad tretiranog područja.
Kemoterapija- kako ovakvi lijekovi utječu na stanice koje se brzo dijele, uzrokuju i oštećenja krvnih stanica, pa su pacijentice sklonije infekcijama, krvarenju, ozljedama, slabosti i umoru. Mogu biti pogođene i stanice probavnog sustava i vlasišta, pa dolazi do gubitka kose, smanjenja apetita, mučnine i povraćanja, proljeva te infekcije usne šupljine. Neki lijekovi mogu oštetiti jajnike, pa može doći do simptoma menopauze, kod žena starijih od 35 i do neplodnosti.
Hormonska terapija- najčešće korišten lijek je Tamoxifen. Može uzrokovati nalete vrućine, vaginalnu iritaciju, mučninu i neredovite cikluse; ozbiljnije nuspojave su rijetke.
Biološka terapija- osip i otekline nisu rijetki u području injiciranja lijeka. Mogu se pojaviti i simptomi nalik gripi. Herceptin može uzrokovati oštećenje srca, pluća, pa je potrebno nadzirati pacijenticu.
REKONSTRUKCIJA DOJKE
Nakon mastektomije neke žene odluče nositi protezu, dok se druge odluče za rekonstrukciju, koja se učini u vrijeme mastektomije ili poslije. Zahvat se izvodi pomoću implantata ili tkiva s drugog dijela tijela, što ovisi o dobi, te vrsti operacije koja se učinila.
REHABILITACIJA
Oporavak je drukčiji od osobe do osobe, a ovisi o raširenosti tumora, vrsti liječenja.
Bitno je vježbati ruku i rame i vratiti snagu tog područja, te umanjiti bol i napetost u vratu i leđima i oteknuće ruke.
Nakon zahvata bitni su redoviti pregledi, a treba obratiti na bilo kakve fizičke tegobe, npr. bol, gubitak težine ili apetita, promjene menstrualnog ciklusa, zamućenje vida i sl., te obavijestiti liječnika.
POTPORA ŽENAMA OBOLJELIM OD KARCINOMA DOJKE
Promjene koje donosi ovakva dijagnoza mogu pacijentici biti teške za podnijeti. Važnu ulogu u pružanju potpore imaju prijatelji i rođaci, zatim liječnici, medicinske sestre i drugi članovi liječničkog tima, koji mogu dati odgovore na brojna pitanja. Uvelike doprinosi i razgovor s grupom oboljelih od ove bolesti.
ZNANSTVENE STUDIJE
Ovakve studije kojima se dobrovoljno pristupa, česte su, a uključuju nove ili poboljšane načine detekcije, prevencije, dijagnoze i liječenja. Osobe koje sudjeluju u ovakvim studijama, prve imaju priliku osjetiti pozitivan učinak novih pristupa.
UZROCI I PREVENCIJA
Najnovije studije sugeriraju da redovito vježbanje može umanjiti rizik kod mlađih žena. Ispituju se i načini prevencije promjenama u prehrani. Postoji genetska povezanost- ako je u obitelji bilo slučajeva oboljenja.
Znanstvenici rade na istraživanju lijekova koji bi mogli spriječiti nastanak raka dojke kao npr. tamoxifena i raloxifena.
DETEKCIJA I DIJAGNOSTICIRANJE
Danas je mamogam najučinkovitije oružje u detekciji karcinoma dojke. Istražuju se i druge mogućnosti, poput magnetske rezonancije, ultrasonografije i pozitronske emisijske tomografije radi dobivanja detaljnijih slika. Proučavaju se i tumorski markeri koji se mogu pronaći u krvi i urinu ili iscjetku iz bradavice, ali do sada niti jedan od testova nije pouzdan u otkrivanju tumora.
LIJEČENJE
Studijama liječnici pokušavaju pronaći nove, učinkovitije načine liječenja. Rezultati studija uspoređuju se s rezultatima standardnog pristupa. Istražuju se i načini reduciranja nuspojava, poboljšanja kvalitete života i smanjenja boli. Traže se i načini pomaganja krvnim stanicama u oporavku, da bi se mogle primijeniti više doze kemoterapije, koristi se i biološka terapija, te presađivanje koštane srži.
Preveo i priredio:
Nikola Kraljik, dr. med.
Izvori informacija
Materijal je prijevod izvornog materijala sa www.cancer.gov a što je u cilju što bolje informiranosti građana o malignim bolestima omogućio WIREDinternational nevladina organizacija iz SAD-a koja diljem svijeta pruža potporu u davanju medicinskih informacija liječnicima i stanovništvu i kao takova usko surađuje s Nacionalnim institutom za zdravlje SAD-a vlasnikom autorskih prava materijala.
UVOD
Karcinom dojke drugi je po redu tip raka u žena u SAD-u. Svake godine kod više od 180000 žena dijagnosticira se rak dojke. Pogađa i više od 1000 muškaraca u SAD-u godišnje. Istraživanja su do sada poboljšala liječenje, kvalitetu života i smanjila smrtnost.
DOJKE
Svaka dojka ima 15-20 odjeljaka nazvanih režnjevi, a unutar svakog od njih je mnogo manjih režnjića koji završavaju stotinama sitnih proširenja koja mogu proizvoditi mlijeko. Režnjevi, režnjići i završna proširenja povezani su tankim cjevčicama nazvanim duktusi, a vode sve do bradavice u centru tamnog područja kože nazvanog areola.
Režnjiće i duktuse okružuje masno tkivo. U dojkama nema mišića, ali nalaze se ispod svake dojke i prekrivaju rebra.
Svaka dojka sadrži krvne i limfne žile. Limfne žile sadržavaju bezbojnu tekućinu nazvanu limfa, i vode do malih okruglih organa nazvanih limfni čvorovi. Nakupine ovakvih čvorića u blizini dojke, nalaze se u pazušnoj jami(axilli), iznad ključne kosti, i u prsima. Nalaze se i na mnogim drugim mjestima u tijelu.
RAZUMIJEVANJE PROCESA NASTANKA RAKA
Rak je skupina više od 100 raznih oboljenja. Pogađa osnovnu građevnu jedinicu tijela, stanicu. Rak se pojavljuje kada stanice počnu abnormalno funkcionirati i dijele se bez granice i reda. Formira se masa tkiva, koja se naziva izraslina ili tumor, a može biti benigna i maligna. Benigni tumori nisu rak, a njihove stanice ne šire se u druge dijelove tijela. Rijetko su prijetnja životu.
Maligni tumori su rak. Iz primarnog tumora, stanice mogu krvlju i limfom dospjeti u druge dijelova tijela. Ovakvim širenjem nastaju metastaze primarnog tumora.
Kada rak dojke metastazira, zloćudne stanice se mogu naći u pazušnim limfnim čvorovima. Znači, rak se proširio i u druge limfne čvorove, kosti, jetra ili pluća. Takav tumor sadržava isti tip zloćudnih stanica kao i primarni tumor i naziva se metastatskim tumorom dojke.
RAK DOJKE: TKO JE UGROŽEN?
Studije pokazuju da je rizik od raka dojke veći što je žena starija, rijetko se pojavljuje prije 35 godine, a rizik je posebno visok nakon 60 godine.
Slijedeća stanja povećavaju rizik:
Žene koje su već imale rak dojke
Ako je netko u obitelji imao rak dojke, posebno u mlađoj dobi
Postojanje dijagnoze atipična hiperplazija ili lobularni karcinom in situ
Promjene u određenim genima
Veća izloženost estrogenu-npr. u žena koje su ranije dobile menstruaciju, kasnije ušle u menopauzu(nakon 55 god), nikada nisu rađale, ili su primale zamjensku hormonsku terapiju dugo vremena.
Žene koje su kasnije rodile(nakon 30 god)
Grudi koje su građene od mnogo režnjića i duktusa i manje masnog tkiva
Ako su grudi bile izložene radioterapiji prije 30 godine, osobito zbog Hodgkinovog limfoma
Uzimanje alkohola
OTKRIVANJE RAKA DOJKE
Žena može zauzeti aktivnu ulogu u samom otkrivanju raka redovnim odlaskom na klinički pregled dojki i mamografiju. Neke žene upražnjavaju i samopregled. Mamogram ima bitnu ulogu u otkrivanju raka prije pojave simptoma. To je posebna vrsta X-zraka. Njime se mogu otkriti i mali depoziti kalcija u dojci. Tzv. mikrokalcifikati mogu biti rani znak raka. Ovisno o rezultatima, liječnik može tražiti biopsiju. Većina liječnika preporučuje ženama iznad 40 godina mamografiju svakih 1-2 godine.
Promjene na dojkama mogu se pojaviti tijekom menstrualnog ciklusa, trudnoće, menopauze, uzimanje kontracepcijskih pilula ili drugih hormona.
PREPOZNAVANJE SIMPTOMA
Raniji stadiji karcinoma dojke obično ne uzrokuju bol. Najčešće uopće nema simptoma, ali kako karcinom raste, mogu se uočiti promjene:
Oteklina dojke, okolnog područja ili pazušne jame
Promjena veličine ili oblika dojke
Promjene bradavice , kao npr. uvlačenje unutra
Koža dojke može naličit na narančinu koru
Promjene izgleda ili osjeta dojke, areole ili bradavice (toplina, oteklina, crvenilo)
Zbog bilo kojeg od ovih simptoma potrebno je što prije posjetiti liječnika, zbog što ranijeg prepoznavanja i liječenja.
DIJAGNOSTICIRANJE RAKA DOJKE
Važan je temeljit fizički pregled i anamneza. Ukoliko liječnik napipa promjenu, može odrediti veličinu, konzistenciju, te pomičnost. Zatim se rade mamografija, ultrasonografija( ultrazvuk ) - uporabom visokofrekventnih zvučnih valova može se otkriti da li tvorba sadrži tekućinu (cista) ili je solidna masa (koja može i ne mora biti rak).
BIOPSIJA
Potrebno je uzeti uzorak tekućine ili tkiva da bi se došlo do dijagnoze. U tu svrhu rade se:
Aspiracija pomoću igle, kojom se uzima uzorak tekućine i/ili stanica
Biopsija iglom - specijalnim tehnikama ukloni se tkivo iglom iz suspektnog područja na mamogramu, koje se ne može napipati. To tkivo upućuje se patologu na provjeru.
Kirurška biopsija- kirurg uzme uzorak tkiva suspektnog područja ili mase. Također može ukloniti cijelu masu uključujući i područje okolnog zdravog tkiva. Uzorak pregleda patolog.
KADA JE RAK OTKRIVEN
Najčešći tip je duktalni karcinom. Kada je rak otkriven, patolog može reći kojeg je porijekla i da li je invazivan. Laboratorijski testovi, npr. testovi na receptore hormona (estrogen i progesteron) mogu pomoći u određivanju da li hormoni pogoduju rastu tumora. Ako pogoduju, provodi se hormonska terapija kojom zloćudne stanice bivaju lišene estrogena.
Mogu se raditi genske provjere, pa zatim pregled kostiju, jetra ili pluća u slučaju proširenja.
PLANIRANJE LIJEČENJA
Sa liječenjem se obično započinje nekoliko tjedana nakon dijagnoze. Svoja mišljenja o terapiji mogu dati i onkolog, plastični kirurg, radiolog.
Terapija može biti lokalna ili sistemska. Kirurški zahvat i radioterapija su lokalne, dok su kemoterapija, hormonska terapija i biološka terapija sistemske.
Kirurško liječenje najčešći je način tretiranja raka dojke, a postoji nekoliko tipova zahvata:
Operacija kojom se uklanja tumor, ali ne i dojka, naziva se poštedna terapija. Limfektomija i segmentalna mastektomija tipovi su ovakve operacije. Nakon zahvata, većina žena podvrgne se radioterapiji koja uništava preostale zloćudne stanice.
Operacija gdje se uklanja dojka je mastektomija. Rekonstrukcija dojke često se provodi za vrijeme ili nakon operacije.
U većini slučajeva, kirurg također uklanja limfne čvorove pazušne jame, da se utvrdi jesu li zloćudne stanice invadirale limfni sustav
Kod limfektomije kirurg uklanja tumor i nešto zdravog okolnog tkiva. Često se uklanjaju i pazušni limfni čvorovi.
Kod segmentalne mastektomije, kirurg uklanja tumor i šire područje okolnog normalnog tkiva. Ponekad se ukloni i dio tkiva između tumora i prsnog mišića, a također i pazušni limfni čvorovi.
Kod totalne mastektomije uklanja se cijela dojka i limfni čvorovi pazušne jame.
Kod modificirane radikalne mastektomije uklanja se cijela dojka, većina limfnih čvorova pazušne jame i često i tkivo koje prekriva prsne mišiće. Manji od dva prsna mišića može se također ukloniti.
Kod radikalne mastektomije (Halstedova radikalna mastektomija) kirurg uklanja dojku, oba prsna mišića, pazušne limfne čvorove i nešto masnog tkiva i kože. Ova se operacija danas rijetko izvodi.
Rekonstrukcija dojke(zahvat kojim se ponovo izgrađuje dojka), često se napravi nakon mastektomije.
Radioterapija- visokoenergetske zrake uništavaju zloćudne stanice. Može se raditi o vanjskoj radioterapiji pomoću uređaja ili o unutarnjoj, gdje se u dojku stavljaju plastične cjevčice koje sadržavaju radioaktivni materijal.
Vanjska radioterapija provodi se 5 dana u tjednu kroz period od nekoliko tjedana. Kod unutarnje je pacijent hospitaliziran.
Ponekad se radioterapija primjenjuje nakon kirurškog zahvata, osobito nakon poštednog.
Prije zahvata može se primijeniti sama ili u kombinaciji sa kemoterapijom i hormonskom terapijom sa svrhom uništavanja zloćudnih stanica i smanjenja tumora. Provodi se u slučajevima kada je tumor velik i teško ga je ukloniti.
Kemoterapija je upotreba lijekova sa svrhom uništenja zloćudnih stanica. Često se radi o kombinaciji lijekova koji se uzimaju u obliku pilula ili injekcija.
Hormonska terapija uskraćuje zloćudnim stanicama hormone koji su im potrebni za rast. Može se raditi o lijekovima koji mijenjaju učinak hormona ili o operaciji kojom se uklanjaju jajnici.
Biološka terapija oblik je liječenja koji jaca prirodnu obranu organizma od raka. Npr. Herceptin je monoklonalno protutijelo koje pogađa stanice raka dojke koje sadržavaju protein-receptor za ljudski epidermalni faktor rasta. Blokirajući receptor, usporava se i zaustavlja rast ovih stanica.
IZBOR LIJEČENJA
Ovisi o dobi, menopauzi, općem zdravstvenom stanju, veličini i lokalizaciji tumora, stadiju, laboratorijskim nalazima, veličini dojke. Određivanje stadija bazira se na veličini tumora i tome da li se proširio.
Stadij 0- neinvazivni karcinom ili karcinom in situ(lobularni, duktalni)
Stadiji I i II rani su stadiji kod kojih se tumor proširio i zahvatio okolno tkivo. Pazušni čvorovi mogu i ne moraju biti zahvaćeni. Kao terapija koristi se kirurški zahvat nakon čega slijedi radioterapija. Obično se uklanjaju i limfni čvorovi. Nakon zahvata može se primijeniti i kemoterapija i/ili hormonska terapija sto se naziva adjuvantno liječenje.
Stadij III- tumor je velik i proširio se u pazušne limfne čvorove. Terapija je lokalna(kirurško odstranjivanje i/ili radioterapija). Sistemska terapija je kemoterapija, hormonska ili oboje.
Stadij IV je metastatski tumor koji se proširio i u druge dijelove tijela. Provode se kemoterapija i/ili hormonska terapija kojima se uništavaju zloćudne stanice i kontrolira bolest. Može se izvesti zahvat ili radioterapija zbog ograničavanja tumora u dojci.
Tumor se može ponovo pojaviti unatoč liječenju ako zaostanu zloćudne stanice negdje u tijelu. Većina ih se pojavljuje 2-3 godine nakon liječenja, ali može se pojaviti i nakon više godina.
NUSPOJAVE LIJECENJA
Teško je zaštititi normalne stanice od negativnih utjecaja liječenja. Zbog toga nastaju nuspojave.
Kirurški zahvat uzrokuje bol u kratkom razdoblju u području zahvata. Postoji rizik od infekcije, krvarenja, reakcija na anesteziju. Zbog ozljede živaca, žena može osjećati bockanje u prsima, ispod ruke, u ramenu. Ove nuspojave obično nestanu kroz nekoliko tjedana ili mjeseci. Zbog uklanjanja pazušnih limfnih čvorova može doći do nakupljanja tekućine u ruci i otekline.
Radioterapija može uzrokovati umor, te isušenje, crvenilo i svrbež kože iznad tretiranog područja.
Kemoterapija- kako ovakvi lijekovi utječu na stanice koje se brzo dijele, uzrokuju i oštećenja krvnih stanica, pa su pacijentice sklonije infekcijama, krvarenju, ozljedama, slabosti i umoru. Mogu biti pogođene i stanice probavnog sustava i vlasišta, pa dolazi do gubitka kose, smanjenja apetita, mučnine i povraćanja, proljeva te infekcije usne šupljine. Neki lijekovi mogu oštetiti jajnike, pa može doći do simptoma menopauze, kod žena starijih od 35 i do neplodnosti.
Hormonska terapija- najčešće korišten lijek je Tamoxifen. Može uzrokovati nalete vrućine, vaginalnu iritaciju, mučninu i neredovite cikluse; ozbiljnije nuspojave su rijetke.
Biološka terapija- osip i otekline nisu rijetki u području injiciranja lijeka. Mogu se pojaviti i simptomi nalik gripi. Herceptin može uzrokovati oštećenje srca, pluća, pa je potrebno nadzirati pacijenticu.
REKONSTRUKCIJA DOJKE
Nakon mastektomije neke žene odluče nositi protezu, dok se druge odluče za rekonstrukciju, koja se učini u vrijeme mastektomije ili poslije. Zahvat se izvodi pomoću implantata ili tkiva s drugog dijela tijela, što ovisi o dobi, te vrsti operacije koja se učinila.
REHABILITACIJA
Oporavak je drukčiji od osobe do osobe, a ovisi o raširenosti tumora, vrsti liječenja.
Bitno je vježbati ruku i rame i vratiti snagu tog područja, te umanjiti bol i napetost u vratu i leđima i oteknuće ruke.
Nakon zahvata bitni su redoviti pregledi, a treba obratiti na bilo kakve fizičke tegobe, npr. bol, gubitak težine ili apetita, promjene menstrualnog ciklusa, zamućenje vida i sl., te obavijestiti liječnika.
POTPORA ŽENAMA OBOLJELIM OD KARCINOMA DOJKE
Promjene koje donosi ovakva dijagnoza mogu pacijentici biti teške za podnijeti. Važnu ulogu u pružanju potpore imaju prijatelji i rođaci, zatim liječnici, medicinske sestre i drugi članovi liječničkog tima, koji mogu dati odgovore na brojna pitanja. Uvelike doprinosi i razgovor s grupom oboljelih od ove bolesti.
ZNANSTVENE STUDIJE
Ovakve studije kojima se dobrovoljno pristupa, česte su, a uključuju nove ili poboljšane načine detekcije, prevencije, dijagnoze i liječenja. Osobe koje sudjeluju u ovakvim studijama, prve imaju priliku osjetiti pozitivan učinak novih pristupa.
UZROCI I PREVENCIJA
Najnovije studije sugeriraju da redovito vježbanje može umanjiti rizik kod mlađih žena. Ispituju se i načini prevencije promjenama u prehrani. Postoji genetska povezanost- ako je u obitelji bilo slučajeva oboljenja.
Znanstvenici rade na istraživanju lijekova koji bi mogli spriječiti nastanak raka dojke kao npr. tamoxifena i raloxifena.
DETEKCIJA I DIJAGNOSTICIRANJE
Danas je mamogam najučinkovitije oružje u detekciji karcinoma dojke. Istražuju se i druge mogućnosti, poput magnetske rezonancije, ultrasonografije i pozitronske emisijske tomografije radi dobivanja detaljnijih slika. Proučavaju se i tumorski markeri koji se mogu pronaći u krvi i urinu ili iscjetku iz bradavice, ali do sada niti jedan od testova nije pouzdan u otkrivanju tumora.
LIJEČENJE
Studijama liječnici pokušavaju pronaći nove, učinkovitije načine liječenja. Rezultati studija uspoređuju se s rezultatima standardnog pristupa. Istražuju se i načini reduciranja nuspojava, poboljšanja kvalitete života i smanjenja boli. Traže se i načini pomaganja krvnim stanicama u oporavku, da bi se mogle primijeniti više doze kemoterapije, koristi se i biološka terapija, te presađivanje koštane srži.
Preveo i priredio:
Nikola Kraljik, dr. med.
Izvori informacija
Materijal je prijevod izvornog materijala sa www.cancer.gov a što je u cilju što bolje informiranosti građana o malignim bolestima omogućio WIREDinternational nevladina organizacija iz SAD-a koja diljem svijeta pruža potporu u davanju medicinskih informacija liječnicima i stanovništvu i kao takova usko surađuje s Nacionalnim institutom za zdravlje SAD-a vlasnikom autorskih prava materijala.
