RAZVOJ KARCINOMA PROSTATE

Karcinom započinje u stanici, koja je osnovna jedinica organizma. Normalno, stanice rastu, vrše svoje funkcije, dijele se (tako formirajući nove stanice) i na kraju umiru. Taj proces održava tijelo zdravim. Ponekad, ipak, stanice ne umru nego se nastavljaju dijeliti i stvarati nove stanice koje tijelo ne treba. Tako nastaje masa tkiva, odnosno tumor.
Tumori mogu biti benigni (dobroćudni) ili maligni (zloćudni).
- Benigni tumori se obično mogu odstraniti i u većini slučajeva se više ne pojavljuju. Stanice benignih tumora se ne šire u druge dijelove tijela (ne metastaziraju). I, što je najvažnije, benigni tumori prostate ne ugrožavaju život.
Benigna hiperplazija prostate je abnormalan rast benignih stanica prostate.
Prostata postaje veća, vrši pritisak na mokraćni mjehur i mokraćnu cijev i ometa normalan protok urina. Polovina muškaraca u SAD-u između 60 i 70 godina, i čak 90 % između 70 i 90 godina, imaju simptome benigne hiperplazije prostate. Kod nekih su simptomi toliko jaki da je potrebno liječenje.

- Kod malignih tumora (karcinoma) stanice se abnormalne, dijele se bez kontrole i reda i ne umiru. Mogu prodrijeti i oštetiti susjedna tkiva i organe. Također se mogu odvojiti i ući u krvotok i/ili limfni sustav. Tako se karcinom širi od primarnog sijela tumora (metastazira) i formira sekundarne karcinome u drugim organima.
Kada se karcinom prostate širi (metastazira) izvan prostate, zloćudne stanice (stanice karcinoma) se mogu naći u obližnjim (lokalnim) limfnim čvorovima. Ako su one tamo prisutne, to znači da su možda proširile i na druge dijelove tijela druge limfne čvorove i druge organe, kao što su kosti, mokraćni mjehur ili rektum. Sekundarni karcinomi su građeni od iste vrste abnormalnih stanica i imaju isti naziv kao i primarni karcinom. Na primjer, ako karcinom prostate metastazira u kosti, tumorske stanice u novom tumoru su stanice karcinoma prostate, i takav karcinom se naziva metastatskim karcinomom prostate, a ne karcinomom kosti.

RIZIČNI ČIMBENICI

Uzroci nastanka karcinoma prostate nisu potpuno jasni. Znanstvenici proučavaju čimbenike koji mogu povećati rizik, a to su:
dob (u SAD-u većina oboljelih je starija od 55 godina, a prosječna dob bolesnika u vrijeme dijagnosticiranja bolesti je 70 godina)
karcinom prostate u obitelji (rizik od razvoja karcinoma prostate je puno veći ako ga imaju otac ili brat)
rasa ( karcinom je puno češći kod crnaca nego kod bijelaca, a rijedak kod Azijata)
prehrana (rizik povećava hrana bogata životinjskom mašću, a smanjuje prehrana bogata voćem i povrćem)
Iako su neka istraživanja pokazala da vazektomija povećava vjerojatnost razvoja karcinoma prostate, većina se s tim ne slaže. Za sada ima malo dokaza da benigna hiperplazija prostate, pretilost, smanjena tjelesna aktivnost, pušenje, izlaganje zračenju ili seksualno prenosivi virusi povećavaju rizik od razvoja karcinoma prostate.

RANO OTKRIVANJE KARCINOMA PROSTATE

Muškarac koji ima neki od rizičnih faktora (iako nema simptome), može upitati liječnika koje testove može napraviti i koliko često. Liječnik može predložiti jedan od dolje navedenih testova. Oni služe za otkrivanje abnormalnosti prostate, ali se pomoću njih ne može razlikovati karcinom od neke druge, blaže abnormalnosti. Na temelju rezultata testa liječnik donosi odluku o eventualnim daljnjim pretragama za karcinom prostate.
Testovi:
Digitorektalni pregled: liječnik navuče gumenu rukavicu, namaže kažiprst lubrikantom, uvede ga u rektum i opipa prostatu preko stjenke rektuma.
Krvni test na prostata specifični antigen (PSA): mjerenje razine PSA u uzorku krvi. Razina PSA može biti povišena u osoba koje imaju karcinom prostate, benignu hiperplaziju prostate ili infekciju prostate.

PREPOZNAVANJE SIMPTOMA

U ranom stadiju karcinoma prostate obično nema simptoma.
Karcinom prostate može uzrokovati:
potrebu za čestim mokrenjem, posebno noću
zadržavanje urina ili otežan početak mokrenja
nemogućnost mokrenja
slab ili isprekidan mlaz urina
bolno mokrenje ili peckanje prilikom mokrenja
probleme s postizanjem erekcije
bolnu ejakulaciju
krv u mokraći ili spermi
čestu bol ili ukočenost u donjem dijelu leđa, kukova ili bedra
Ove simptome mogu uzrokovati, osim karcinoma prostate, i druga, manje opasna stanja, kao što je benigna hiperplazija prostate ili infekcija. Osoba koja ima ovakve simptome se treba javiti svom liječniku ili urologu (liječniku specijalistu za genitourinarni sustav).

DIJAGNOZA

Ako osoba ima simptome ili rezultate pretraga koji upućuju na karcinom prostate, liječnik će ga upitati za osobnu i obiteljsku povijest bolesti, napraviti fizikalni pregled i naručiti laboratorijske testove. To uključuje digitorektalni pregled, pretragu urina i krvi. U nekim slučajevima liječnik može provjeriti i razinu prostatične kisele fosfataze (PAP) u krvi (posebno ako je visoka razina PSA).
Ostale pretrage:
transrektalni ultrazvuk (ultrazvučni valovi se odašilju pomoću sonde koja se
uvede u rektum, odbijaju se o stjenke prostate, reflektirani valovi se koriste za stvaranje slike)
intravenska pijelografija (niz rentgenskih snimaka urinarnog trakta)
cistoskopija (pregled mokraćne cijevi i mjehura)

BIOPSIJA

Ako rezultati pretraga upućuju na mogućnost postojanja karcinoma prostate, tada se mora izvršiti biopsija. Tijekom biopsije liječnik uzima uzorke tkiva prostate pomoću igle za biopsiju. Patolog mikroskopom pregledava uzorke tkiva i traži zloćudne stanice. Ako ih pronađe, obično otkrije i u kojem je tumor stupnju. Stupanj tumora govori koliko se tumorsko tkivo razlikuje od normalnog tkiva prostate i koliko će karcinom brzo rasti. Jedan od načina stupnjevanja karcinoma prostate je stupnjevanje po Gleasonu u rasponu od 2 (dobro diferencirani karcinom) do 10 (vrlo slabo diferencirani karcinom). U drugoj vrsti stupnjevanja se koriste oznake od G1 do G4. Tumori s većim brojem ili oznakom imaju veću vjerojatnost brzog rasta i širenja.

Osoba koja mora na biopsiju može pitati liječnika:
Koliko postupak traje? Hoću li biti budan? Hoće li boljeti?
Da li postoji rizik? Kolike su šanse da dobijem infekciju ili krvarenje nakon biopsije?
Kada ću znati rezultate?
Ako imam karcinom tko će razgovarati sa mnom o liječenju i kada?
Ako fizikalni pregled i rezultati pretraga ne upućuju na karcinom prostate, liječnik može preporučiti lijekove za ublažavanje simptoma izazvanih povećanjem prostate. Drugi način uklanjanja simptoma je operacija. Obično se radi transuretralna resekcija prostate. Kroz mokraćnu cijev se uvede instrument kojim će se odstraniti tkivo prostate, koje zbog pritiska na gornji dio mokraćne cijevi, ometa mokrenje.
STADIJI KARCINOMA PROSTATE

Stadij govori o tome da li se i koliko karcinom proširio, i u koje dijelove organizma. O stadiju karcinoma ovisi odabir terapije.
Stadiji karcinoma prostate se označavaju rimskim brojevima (I IV) ili velikim slovima (A-D).
Stadij I ili stadij A: karcinom se ne palpira pri digitorektalnom pregledu,
može se slučajno otkriti prilikom operacije (obično
benigne hiperplazije prostate), nema dokaza da se
proširio izvan prostate
Stadij II ili stadij B: karcinom zahvaća veći dio prostate, može se osjetiti za
vrijeme digitorektalnog pregleda, ili se otkrije prilikom biopsije koja je napravljena zbog visoke razine prostata specifičnog antigena, nema dokaza da se proširio izvan
prostate
Stadij III ili stadij C: karcinom se proširio iz prostate na okolna tkiva
Stadij IV ili stadij D: karcinom se proširio na limfne čvorove ili druge dijelove
tijela

LIJEČENJE

Liječnik pravi plan liječenja za svaku osobu. Odabir terapije karcinoma prostate ovisi o stadiju i stupnju karcinoma, dobi, općem stanju bolesnika i eventualnim nuspojavama.
Pitanja za liječnika prije početka terapije:
U kojem je stadiju karcinom?
Kojeg je stupnja?
Koji su mogući načini liječenja? Da li je praćenje karcinoma dobar izbor za mene?
Koji se novi načini liječenja istražuju?
Koliki je uspjeh svakog načina liječenja?
Koji su rizici i nuspojave svakog načina liječenja?
Hoće li liječenje utjecati na moj seksualni život?
Hoću li imati problema s mokraćnim sustavom?
Hoću li imati crijevnih tegoba, kao što su proljev ili rektalno krvarenje?
Hoću li morati mijenjati životne navike? Ako da, koliko dugo?
NAČINI LIJEČENJA

Oblici terapije su: praćenje bolesti, kirurški zahvat, zračenje i hormonska terapija. Kod nekih bolesnika kombinira se više oblika terapije.
Praćenje bolesti se koristi kao način liječenja kod osoba koje imaju rani stadij karcinoma koji sporo raste, te kod starijih osoba ili onih s teškim zdravstvenim stanjem. Kod tih osoba su rizici i eventualne nuspojave veći od koristi.

Operacija je čest oblik terapije za rani stadij karcinoma. Odstranjuje se cijela prostata (radikalna prostatektomija) ili samo njen dio. U nekim slučajevima liječnik može koristiti novu tehniku kod koje se mogu sačuvati živci koji kontroliraju erekciju (ali samo ako tumor nije prevelik ili se ne nalazi vrlo blizu živaca).
Vrste operacija:
radikalna retropubična prostatektomija: odstranjuje se čitava prostata i okolni limfni čvorovi kroz rez na abdomenu
radikalna perinealna prostatektomija: odstranjuje se čitava prostata kroz rez između skrotuma i anusa (okolni limfni čvorovi se ponekad izvade kroz poseban rez na abdomenu)
transuretralna resekcija prostate: odstranjuje se dio prostate pomoću instrumenta uvedenog u mokraćnu cijev (uglavnom se koristi za uklanjanje tkiva koje ometa protok mokraće)
Ponekad liječnik prvo odstrani limfne čvorove. Tada, ako u njima nema zloćudnih stanica, odstrani i prostatu; a ako su stanice karcinoma prisutne u limfnim čvorovima onda se obično prostata ne vadi, nego se koristi neki drugi način liječenja.
Pitanja koja bolesnik može pitati prije operacije:
Koju vrstu operacije ću imati?
Kako ću se osjećati nakon operacije?
Ako budem imao bolove, kako ćete mi pomoći?
Koliko dugo ću biti u bolnici?
Kada se mogu vratiti svojim normalnim aktivnostima?
Hoću li imati neke trajne posljedice?
Kolike su šanse za potpuni oporavak?
Kod zračenja (radioterapije) se koriste X zrake (rendgenske) za ubijanje zloćudnih stanica. Zračenje je lokalno, pa djeluje samo na stanice koje su u ozračenom dijelu tijela. U ranom stadiju karcinoma, zračenje se može vršiti umjesto kirurškog zahvata ili nakon njega, za uništenje preostalih zloćudnih stanica. U poodmaklom stadiju koristi se za ublažavanje boli ili nekih drugih simptoma.
Zračenje može biti unutrašnje (brahiterapija) ili vanjsko. Unutrašnje zračenje se koristi kod manjih tumora.
Hormonska terapija se naziva sistemskom terapijom, jer zahvaća sve stanice karcinoma u tijelu. Zbog nje zloćudne stanice karcinoma prostate ne dolaze do muških hormona koji su im potrebni za rast. Koristi se kod osoba kod kojih se karcinom proširio, ali i za prevenciju recidiva (povratka karcinoma) nakon kirurškog zahvata ili zračenja.
Oblici hormonske terapije:
Orhidektomija: odstranjenje testisa
Primjena agonista LH/RH hormona (to su lijekovi koji koče stvaranje testosterona u testisima)
Primjena antiandrogena (ketokonazol, aminoglutemid; lijekovi koji koče djelovanje androgena)
Primjena lijekova koji koče stvaranje androgena u nadbubrežnim žlijezdama
Nakon orhidektomije ili terapije LH/RH agonistima, tijelo više ne dobiva testosteron iz testisa. Ipak, nadbubrežne žlijezde još uvijek stvaraju male količine androgena. Zato bolesnik ponekad dobije antiandrogene, koji koče djelovanje preostalih muških hormona. Kombinacija ta dva oblika hormonske terapije se naziva totalnom blokadom androgena.
Hormonskom terapijom se prošireni karcinom prostate kontrolira obično nekoliko godina, jer većina karcinoma prostate ipak mogu rasti i s malo ili nimalo androgena. Kada se to dogodi, hormonska terapija više ne djeluje.

NUSPOJAVE LIJEČENJA

Nuspojave su česte, jer se u liječenju oštete i normalne stanice i tkiva. One ovise o vrsti i trajanju terapije, te reakciji bolesnika na nju.
Praćenje bolesti:
Ukoliko se bolest samo prati, može se dogoditi da se proširi. Ako bolesnik prvo odabere praćenje bolesti, kasnije, gotovo uvijek, može prijeći na drugi oblik liječenja.
Nakon kirurškog zahvata:
bolesnici mogu osjećati bol
nose kateter 10 dana do 3 tjedna
mogu osjećati slabosti ili umor
Oporavak traje različito dugo. Kirurški zahvat kod kojega se odstranila čitava prostata ostavlja dugotrajne ili trajne posljedice (inkontinencija, impotencija).
Također, nakon takvog zahvata više se ne stvara sperma, pa takvi muškarci imaju suhe orgazme.
Nakon zračenja:
može se osjetiti umor (posebno u kasnijim tjednima liječenja)
ponekad proljev ili često, neugodno mokrenje
koža ozračenog područja obično postane suha, crvena i osjetljiva
moguć gubitak dlakavosti na ozračenom području
ponekad impotencija
Nuspojave prilikom unutrašnjeg zračenja su rijetke (moguća je prolazna inkontinencija).
Nakon hormonske terapije:
Nuspojave jako ovise o vrsti hormonske terapije. Orhidektomija i agonisti LH/RH često uzrokuju impotenciju i gubitak libida. Antiandrogeni mogu izazvati mučninu, povraćanje, proljev, povećanje dojki ili njihovu osjetljivost. Ukoliko se uzima dulje vrijeme ketokonazol može uzrokovati probleme s jetrom, a aminoglutemid kožne osipe.
Nuspojave su češće kod totalne blokade androgena. Bilo koja vrsta hormonske terapije koja smanjuje razinu androgena može uzrokovati slabljenje kostiju kod starijih muškaraca.

PREVENCIJA

U prevenciji karcinoma prostate pomažu vitamin E i selen, te prehrana s malo masti, a bogata sojom, voćem i povrćem (posebno rajčicom). Znanstvenici također traže načine prevencije povratka bolesti kod liječenih bolesnika (oni uključuju lijekove kao što su finasterid, flutamid i agonisti LH/RH). Istraživanja su pokazala da u nekim slučajevima pomaže hormonska terapija nakon zračenja ili radikalne prostatektomije kod osoba kod kojih se karcinom proširio na okolna tkiva.

NOVI NAČINI LIJEČENJA

Kroz istraživanja se nastoje naći novi, uspješniji načini liječenja karcinoma prostate. Kao alternativa operaciji i terapiji zračenjem, istražuje se kriokirurgija. Kriokirurgijom se želi izbjeći oštećenje zdravog tkiva, pa se koristi instrument preko kojega se ekstremnom hladnoćom djeluje izravno na tumor i uništava njegove stanice. Istražuju se novi načini korištenja zračenja i hormonske terapije. Također se testira učinkovitost kemoterapije i biološke terapije za osobe čiji karcinomi ne reagiraju ili su prestali reagirati na hormonsku terapiju.

Preveo i priredio:
Nikola Kraljik, dr. med.
Materijal je prijevod izvornog materijala sa www.cancer.gov a što je u cilju što bolje informiranosti građana o malignim bolestima omogućio WIREDinternational nevladina organizacija iz SAD-a koja diljem svijeta pruža potporu u davanju medicinskih informacija liječnicima i stanovništvu i kao takova usko surađuje s Nacionalnim institutom za zdravlje SAD-a vlasnikom autorskih prava materijala.