UVOD
Štitnjača je žlijezda smještena na vratu. Građena je iz dvije vrste stanica koje proizvode hormone-folikularnih koje stvaraju tiroidne hormone, regulatore frekvencije srca, tjelesne temperature i izmjene energije i C-stanica koje proizvode kalcitonin, pomoćni hormon u regulaciji razine kalcija.
Štitnjača je leptirastog oblika i leži na prednjoj strani vrata ispod glasovnog organa. Građena je iz dva režnja spojena tankim tračkom tkiva-istmusom.
Zdrava štitnjača je obično nezamjetna, a povećan režanj stvara dojam ili osjećaj čvora na prednjoj strani vrata. Povećana štitnjača naziva se gušom, a najčešći uzrok gušavosti svakako je nedostatak joda u hrani ili soli.
Karcinomi su skupina više srodnih bolesti. Svi karcinomi nastaju iz stanice, osnovne građevne jedinice tijela. Stanice tvore tkiva, a tkiva tjelesne organe. U normalnim uvjetima stanice rastu i dijele se dajući nove stanice sukladno potrebama tijela. Nove stanice nadomještaju ostarjele i umrle stanice .
Razlikujemo benigne i maligne čvorove u štitnjači:
Benigni čvorovi ne predstavljaju rak. Stanice iz benignih čvorova ne šire se u druge dijelove tijela i ne ugrožavaju život. Većina čvorova u štitnjači(više od 90 %) je benigne prirode.
Maligni čvorovi znače rak. Općenito su ozbiljniji i ponekad ugrožavaju život. Zloćudne stanice šire se oštećujući okolna tkiva i organe, krvnom strujom ili limfotokom mogu napustiti čvor stvarajući nova sijela u drugim organima. Ovakav rasap tumora nazivamo metastazama.
Rak štitnjače dijelimo u slijedeće vodeće tipove:
Papilarni ili folikularni karcinom čini 80-90% svih karcinoma štitnjače. Oba tipa nastaju iz folikularnih stanica štitnjače. Većina papilarnih i folikularnih karcinoma raste sporo i uspješno se liječi nakon rane dijagnoze.
Medularni karcinom štitnjače predstavlja 5-10% svih slučajeva raka štitnjače. Nastaje iz C stanica i lakše se kontrolira i liječi ukoliko se otkrije prije rasapa u druge dijelove tijela.
Anaplastični karcinom najrjeđi je tip karcinoma štitnjače(samo 1-2% svih slučajeva). Nastaje iz folikularnih stanica, odlikuje se izrazito poremećenim izgledom stanica. Sklon je izrazito brzom rastu i širenju, liječenje je neuspješno.
Ukoliko se rak štitnjače proširi izvan same štitnjače, tumorske stanice obično se nalaze u obližnjim limfnim čvorovima, živcima i krvnim žilama. Ako je tumor proširen na lokalne limfne čvorove, izgledna je mogućnost širenja i u druge, udaljene limfne čvorove ili druge organe poput pluća ili kosti.
Novi tumor, nastao širenjem izvornog tumora u nova sijela građen je od istih abnormalnih stanica i naziva se jednako kao i prvobitni tumor. Primjerice, u slučaju širenja tumora u pluća, zloćudne stanice u plućima su stanice raka štitnjače. Bolest je metastatski rak štitnjače, ne rak pluća. Liječnici ponekad nazivaju novi tumor udaljenom ili metastatskom bolešću.
Rak štitnjače: Tko je u opasnosti?
Točan uzrok raka štitnjače nije poznat. Liječnici rijetko mogu objasniti zašto pojedine osobe obolijevaju, a druge ne. Svakako je jasno da rak štitnjače nije zarazna bolest. Nije moguće dobiti rak štitnjače od druge osobe.
Istraživanja su pokazala da osobe izložene stanovitim čimbenicima rizika češće obolijevaju. Čimbenik rizika jesu sve okolnosti koje povećavaju vjerojatnost obolijevanja.
Slijedeći čimbenici rizika su povezani sa povećanim izgledom obolijevanja:
Zračenje. Osobe izložene intenzivnom zračenju češće obolijevaju od papilarnog ili folikularnog raka štitnjače.
Važan izvor izloženosti zračenju je obrada X-zračenjem. Između 1920 i 1950. g. liječnici su primjenjivali velike doze X-zračenja u liječenju povećanih krajnika u djece, akni i drugih bolesti glave i vrata. Naknadno, znanstvenici su potvrdili razvoj raka štitnjače u pojedinih osoba podvrgnutih ovakvom liječenju.(Rutinske dijagnostičke X-zrake-poput onih pri pretragama zubi ili pluća-daju vrlo male doze zračenja. Dobrobit i korist njihove primjene gotovo uvijek nadmašuje rizike. Ipak, ponavljana izlaganja mogu štetiti, stoga se preporuča razmotriti potrebu izlaganja sa nadležnim liječnikom ili stomatologom ili zatražiti primjenu štitnika za odgovarajuće dijelove tijela.)
Drugi izvor zračenja jest radioaktivni raspad koji obuhvaća rasap tijekom testiranja atomskog oružja, nesreće u nuklearnim elektranama i rasap iz pogona za proizvodnju nuklearnog oružja. Takav radioaktivni materijal redovito sadrži radioaktivni jod I-131.Osobe jednokratno ili višekratno izložene izvorima I-131, osobito u djetinjstvu imaju povišen rizik pojave raka štitnjače.
Obiteljska povijest. Medularni rak štitnjače može nastati preuređenjem ili promjenama gena nazvanog RET. Izmijenjen RET gen prenosi se s roditelja na potomstvo. Gotovo svaki nositelj izmijenjenog RET gena razviti će medularni rak. Izmijenjeni gen može se otkriti krvnim testom. Ukoliko se izmijenjeni RET gen pronađe u osobe sa medularnim rakom preporuča se testirati članove obitelji. Otkrivenim nositeljima preporuča se redovita kontrola ili kirurško odstranjenje štitnjače prije pojave raka. Ako se medularni rak obiteljski javlja, liječnici ovu pojavu nazivaju obiteljskim rakom štitnjače ili sindromom multiple endokrine neoplazije. Osobe s MEN sindromom sklone su pojavi i drugih tipova raka.
Manji broj osoba sa obiteljskom poviješću gušavosti ili stanovitih prekanceroznih polipa kolona također su ugrožene pojavom papilarnog karcinoma štitnjače.
Ženski spol. U Sjedinjenim Državama, žene 2-3 puta češće obolijevaju od raka štitnjače u odnosu na muškarce.
Dob. Većina bolesnika sa rakom štitnjače starija je od 40 g. Osobe sa anaplastičnim karcinomom redovito su starije od 65 g.
Rasa. U SAD, bijelci češće obolijevaju od Afroamerikanaca.
Manjak joda u prehrani. Proizvodnja hormona štitnjače zahtijeva prisustvo joda. U SAD jodiranje soli smanjuje učestalost pojave bolesti štitnjače. Rak štitnjače češći je u državama sa smanjenim sadržajem joda u hrani.
Većina osoba sa poznatim čimbenicima rizika nikad ne dobije rak štitnjače. Obrnuto, mnogi bez čimbenika rizika obolijevaju od raka štitnjače. Osobe uvjerene u izloženost čimbenicima rizika trebaju raspraviti svoje dvojbe sa liječnikom koji može predložiti načine smanjivanja rizika ili ugovoriti raspored kontrolnih pregleda.
Simptomi
Rani rak štitnjače obično ne uzrokuje tegobe. Rastom tumora pojavljuju se slijedeći simptomi i znakovi:
Čvor na prednjoj strani vrata u blizini Adamove jabučice
Promuklost ili teškoće govora
Povećan limfni čvor, osobito na vratu
Teškoće gutanja i disanja
Bol u vratu ili grlu
Ove tegobe nisu sigurni znakovi raka štitnjače. Upala, benigna guša ili drugi problemi također uzrokuju slične tegobe. Navedeni simptomi zahtijevaju što skoriji posjet liječniku koji jedini može dijagnosticirati i rješavati problem
Dijagnoza
U slučaju sumnje na rak štitnjače liječnik će učiniti fizikalni pregled i informirati se o pacijentovoj osobnoj i obiteljskoj medicinskoj povijesti. Liječnik također može odrediti laboratorijske testove ili zatražiti slikovne pretrage štitnjače i drugih područja.
Pregledi i testovi uključuju slijedeće:
Fizikalni pregled-Liječnik će pregledati vrat, štitnjaču i limfne čvorove vrata u potrazi za neobičnim tvorbama ili čvorovima.
Krvne pretrage-Liječnik može odrediti TSH u krvi. TSH proizvodi hipofiza u mozgu. TSH stimulira oslobađanje hormona štitnjače i kontrolira brzinu rasta folikularnih stanica.
Pri sumnji na medularni rak, liječnik će odrediti razinu kalcija u krvi i učiniti druge krvne testove koji razotkrivaju izmijenjeni RET gen ili povišenu razinu kalcitonina.
Ultrazvuk-UZV naprave proizvode i koriste zvučne valove nečujne ljudskom uhu. Valovi se odbijaju od struktura štitnjače, a računalo koristeći odjeke kreira sliku zvanu sonogram koja omogućuje uvid u broj, veličinu i strukturu čvorova.
Radionuklidno skeniranje-Liječnik može zatražiti nuklearno medicinski scan koji primjenom vrlo male količine radioaktivnog materijala prikazuje čvorove u štitnjači. Hladni čvorovi nakupljaju manje radioaktivnog materijala od normalnog tkiva štitnjače, mogu biti benigni i maligni. Vrući čvorovi nakupljaju više radioaktivnog materijala u odnosu na okolno tkivo štitnjače i obično su benigni.
Biopsija-postupak uklanjanja uzorka tkiva radi potrage za malignim stanicama-može ukazati na rak, promjene tkiva koje prethode raku ili druga stanja. Biopsija je jedini siguran način dokazivanja malignosti čvora.
Liječnik može ukloniti uzorak tkiva iglom ili kirurškim zahvatom:
Aspiracija tankom iglom: U većini slučajeva uzorak tkiva dobiva se tankom iglom pod kontrolom ultrazvuka, patolog potom utvrđuje prisustvo malignih stanica mikroskopom.
Kirurška biopsija: operativnim zahvatom odstranjuje se čvor u slučaju neuspješne dijagnoze aspiracijom .
Osobe kojima je preporučena biopsija obično liječniku postavljaju slijedeća pitanja:
Kakvu vrstu biopsije trebam?
Koliko dugo traje postupak? Hoću li biti budan? Je li postupak bolan?
Ostaje li ožiljak nakon biopsije?
Koliko dugo ću čekati rezultate? Tko će mi objasniti nalaz?
Tko će me i kada uputiti u liječenje?
Stupnjevanje (Staging )
Nakon potvrde raka štitnjače, planiranje najboljeg načina liječenja zahtijeva poznavanje stadija ili stupnja proširenosti bolesti. Staging je pažljivo planirani postupak utvrđivanja proširenosti tumora.
UZV, MR i CT primjenjuju se radi otkrivanja rasapa tumora u limfne čvorove ili druga područja vrata.
Liječenje
Osobe sa rakom štitnjače često žele aktivno sudjelovati u planiranju medicinske njege, žele više naučiti o svojoj bolesti i raspoloživim mogućnostima liječenja. Ipak, šok i stres izazvani spoznajom o raku otežavaju promišljanje o svemu što bi trebalo upitati liječnika. Često pomaže sačiniti listu pitanja prije zakazanog posjeta. Pojedini pacijenti bilježe upute ili tumačenja liječnika ili zahtijevaju prisusutvo rodbine ili prijatelja tijekom razgovora.
Liječnik može uputiti pacijenta onkologu (liječniku specijaliziranom za liječenje tumora), a liječenje raka štitnjače obuhvaća i druge specijalnosti poput kirurgije, endokrinologije ili radioterapije. Liječenje općenito počinje unutar nekoliko prvih tjedana nakon dijagnoze ostavljajući dovoljno vremena pacijentu za prikupljanje novih spoznaja o raku, pribavljanje drugog mišljenja ili razgovor s liječnikom o mogućnostima liječenja.
Pribavljanje drugog mišljenja
Prije početka liječenja pacijent može poželjeti zatražiti drugo mišljenje o dijagnozi i terapijskom planu. Prikupljanje medicinske dokumentacije i ugovaranje posjeta drugom liječniku zahtijevaju dodatni utrošak vremena. U većini slučajeva, kratka odgoda ne umanjuje uspješnost liječenja..
Priprema za liječenje
Liječnik određuje terapiju izbora surađujući s pacijentom u razvoju plana liječenja koji najbolje odgovara specifičnim potrebama pojedinog pacijenta.
Liječenje ovisi o nizu čimbenika uključujući tip raka štitnjače, veličinu čvora, dob pacijenta i rasap tumora.
Uobičajena su slijedeća pitanja liječniku prije početka tretmana:
Koji tip raka štitnjače imam?
Je li tumor proširen? U kojem je stadiju bolest?
Trebam li još pretraga za otkrivanje rasapa bolesti?
Koje je liječenje najbolji izbor? Što biste mi preporučili?
Koje su dobrobiti pojedinih vrsta liječenja?
Kakvi su rizici i nuspojave liječenja?
Kolika je cijena liječenja?
Hoće li liječenje utjecati na moje uobičajene aktivnosti?
Jesam li podoban za kliničko istraživanje?
Nije nužno postaviti sva pitanja ili razumjeti sve odgovore u jednom navratu. Tijek liječenja ostavlja dovoljno vremena za naknadne upite i tumačenja.
Metode liječenja
Raspoloživi su brojni načini liječenja. Ovisno o tipu i stadiju, rak štitnjače liječi se kirurški, radioaktivnim jodom, hormonskom terapijom, vanjskim zračenjem ili kemoterapijom. Pojedini pacijenti liječe se kombiniranjem metoda.
Liječnik najprikladnije odabire liječenje izbora i raspravlja o očekivanim rezultatima.
Kirurški zahvat uobičajen je način liječenja raka štitnjače. Kirurg odstranjuje dio ili cijelu štitnjaču, a opseg zahvata određuju tip i stadij raka, veličina čvora i dob pacijenta.
Totalna tiroidektomija je kirurško odstranjivanje cijele štitnjače. Kirurg uklanja štitnjaču kroz rez kože vrata, ponekad zajedno sa priležećim limfnim čvorovima. Patološki nalaz rasapa tumora u limfne čvorove označava mogućnost širenja bolesti i u druge dijelove tijela. U manjem broju slučajeva kirurg odstranjuje i druga tkiva vrata zahvaćena širenjem raka. Većina pacijenata nakon totalne tiroidektomije nastavlja liječenje radioaktivnim jodom, mali broj vanjskim zračenjem.
Lobektomija-Poneki pacijenti sa papilarnom ili folikularnim karcinomom liječe se lobektomijom-odstranjivanjem režnja štitnjače sa tumorskim čvorom. Kirurg može djelomice ukloniti i preostalo tkivo štitnjače ili obližnji limfni čvor. Pojedini pacijenti nakon lobektomije budu podvrgnuti liječenju radioaktivnim jodom ili novom, dodatnom operativnom zahvatu radi uklanjanja ostatnog tkiva štitnjače.
Gotovo svi pacijenti nakon potpunog ili djelomičnog uklanjanja štitnjače trebaju nadomjesno liječenje hormonima štitnjače.
Nakon prvobitne operacije može ustrebati ponovna operacija vrata zbog proširenja raka štitnjače i/ili ponovna terapija radiojodom ili vanjskim zračenjem.
Uobičajena su pitanja liječniku prije operacije:
Kakvoj ću operaciji biti podvrgnut?
Kako ću se osjećati nakon operacije?
Hoću li imati bolove?
Koliko dugo ću ostati u bolnici?
Hoće li biti dugoročnih posljedica?
Koliko brzo ću se vratiti svakodnevnim aktivnostima?
Kako će izgledati ožiljak?
Kakvi su izgledi za potpuni oporavak?
Hoću li morati trošiti tablete hormona štitnjače?
Hoću li se često kontrolirati?
Terapija radioaktivnim jodom koristi radioaktivni jod (I-131) za razaranje stanica raka štitnjače bilo gdje u tijelu.
Terapija se obično daje na usta u malim dozama koje ne stvaraju poteškoće osobama alergičnim na jod. Crijevo apsorbira I-131 koji potom cirkulira krvotokom i nakuplja se u stanicama štitnjače. Nakupljeni radiojod potom razara i uništava tumorske stanice proširene na vratu ili u drugim dijelovima tijela.
Male doze I-131 daju se ambulantno. U slučaju visokih doza potrebna je zaštita okoline bolničkom izolacijom pacijenta.
Glavnina zračenja iščezava tijekom nekoliko dana. Nakon 3 tjedna, radiojod je prisutan u tijelu tek u tragovima. I-131 ne primjenjuje se u bolesnika sa medularnim ili anaplastičnim karcinomom štitnjače koji tek rijetko reagiraju na ovo liječenje.
Hormonsko liječenje nakon kirurškog zahvata obično je dio terapijskog plana za papilarni i folikularni karcinom. Ovo nadomjesno i supresijsko liječenje hormonima štitnjače usporava rast preostalih stanica raka štitnjače u tijelu i umanjuje izglede za povrat bolesti.
Nakon operacije ili terapije radiojodom (koja uklanja ili razara tkivo štitnjače) bolesnici moraju trošiti hormone štitnjače radi nadomještanja izgubljenih prirodnih izvora hormona štitnjače.
Uobičajena su slijedeća pitanja o hormonskoj ili radiojodnoj terapiji:
Čemu služi ovo liječenje?
Kakvi su mu učinci?
Trebam li ostati u bolnici radi provođenja ovog liječenja?
Ima li nuspojava? Što sam mogu učiniti?
Koliko dugo traje ovo liječenje?
Koliko često se moram kontrolirati?
Vanjsko zračenje ubija maligne stanice zračenjem visoke energije. Posebni uređaji proizvode i usmjeravaju zračenje na vrat ili dio tijela u kojem je sijelo tumora.
Vanjsko zračenje je lokalna terapija i obuhvaća samo maligne stanice u polju zračenja. Koristi se pretežito u liječenju uznapredovanog raka štitnjače koji ne odgovara na liječenje radiojodom.Za ovo liječenje potreban je ostanak u bolnici ili klinici, obično 5 dana kroz nekoliko tjedana. Vanjsko zračenje koristi se i za olakšavanje bolova ili rješavanje drugih lokalnih problema.
Najčešća su slijedeća pitanja prije vanjskog zračenja:
Zašto mi je potrebno ovo liječenje?
Kada će liječenje početi i završiti?
Kako ću se osjećati tijekom terapije?
Kako si mogu sam pomoći ili olakšati?
Kako znati je li liječenje učinkovito?
Hoću li moći nastaviti sa svojim uobičajenim aktivnostima?
Jesu li potrebne česte kontrole?
Nuspojave liječenja raka
Liječenje raka oštećuje zdrave stanice i tkiva izazivajući ponekad neželjene nuspojave. Nuspojave ovise o mnogim čimbenicima uključujući vrstu i širinu tretmana. Nuspojave se razlikuju od osobe do osobe i od jednog do drugog tretmana. Prije početka liječenja tim zdravstvenih djelatnika upoznat će vas sa nuspojavama i mogućnostima olakšanja tegoba.
Kirurgija
Prvi dani nakon operacije donose najviše poteškoća. Medicina raspolaže učinkovitim mogućnostima kontrole bolova, a bolesnicima se preporuča slobodno informirati se o mogućnostima olakšavanja bolova. Uobičajeni su i umor i slabost, a vrijeme oporavka nakon operacije varira od pacijenta do pacijenta.
Nakon operativnog uklanjanja štitnjače, priležećih tkiva ili organa poput paratiroidnih žlijezda potrebno je nadomjestiti funkcije izgubljenih organa hormonima štitnjače ili vitaminom D i mineralnim preparatima (kalcij).Živčane ili mišićne strukture podložne su oštećenju tijekom operacije rezultirajući glasovnim problemima ili slabošću ramena.
Radiojodna terapija
Mogući su mučnina i povraćanje prvog dana radiojodne terapije. Veći ostaci tkiva štitnjače na vratu podložni su bolnom oticanju. Rak štitnjače proširen u druge dijelove tijela koji nakuplja radiojod također može uzrokovati lokalnu bolnost i otok.
Povremeno se javlja suhoća usta ili gubitak osjeta okusa kratko nakon radiojodne terapije. Upotreba žvakaćih guma može olakšati ove tegobe. Tijekom liječenja potrebno je povećati unos tekućine-ubrzana eliminacija radiojoda umanjuje izloženost mokraćnog mjehura zračenju.
Nadomjesno liječenje hormonima štitnjače redovit je nastavak liječenja nakon radiojodne terapije.
Rijetka nuspojava u muškaraca jest neplodnost nakon primjene velikih doza I-131.Ženama se preporuča odgoditi trudnoću godinu dana nakon terapije I-131.
Objavljen je vrlo mali broj slučajeva pojave leukemije nekoliko godina nakon liječenja velikim dozama I-131.
Hormonsko liječenje
Rijetke su nuspojave hormonske terapije. Nekolicina pacijenata prvih mjeseci terapije zamjećuje pojavu kožnih osipa ili opadanje kose.
Liječnik pažljivo nadzire razinu hormona štitnjače u krvi prilikom kontrole. Predoziranje uzrokuje gubitak težine, navale vreline i znojenje, bolove u prsištu, grčeve i učestalu stolicu (liječnici ovo stanje nazivaju hipertireozom). Nedovoljna doza uzrokuje porast težine, zimicu, nepodnošenje hladnoće, suhoću kože i kose (hipotireoza).Prema potrebi korigira se doza lijeka.
Vanjsko zračenje
Izraziti umor je nuspojava produženog vanjskog zračenja. Važan je odmor, premda neki liječnici savjetuju pacijentima održavati tjelesnu aktivnost što je dulje moguće. Koža izložena vanjskom zračenju postaje crvena, suha i osjetljiva. Prilikom zračenja vrata nerijetki su promuklost i teškoće gutanja. Ostale nuspojave ovisne su o dijelu tijela izloženom zračenju. Istovremena kemoterapija dodatno pogoršava tegobe.
Kemoterapija
Nuspojave kemoterapije ovise o vrsti primijenjenog lijeka. Uobičajeni su mučnina i povraćanje, gubitak apetita i kose. Pojedini lijekovi olakšavaju neke vrste nuspojava.
Praćenje
Praćenje nakon provedenog liječenja važan je dio ukupnog terapijskog plana. Redovite kontrole omogućuju pravodobno zapažanje promjena u stanju zdravlja, omogućuju rano otkrivanje i rješavanje nadolazećih problema. Kontrole uključuju pažljiv fizikalni pregled, RTG snimanja ili nuklearno-medicinske metode oslikavanja te laboratorijske testove(poput kalcitoninskog testa).Liječnik bolesniku razjašnjava plan praćenja-sadržaj i učestalost kontrola.
Važan test nakon raka štitnjače predstavlja određivanje razine tireoglobulina u krvi. Hormoni štitnjače pohranjeni su unutar žlijezde u vidu tireoglobulina. Nakon odstranjenja štitnjače u krvi preostaje vrlo mala ili nikakva količina tireoglobilina, a visoka razina tireoglobulina označava povrat tumorske bolesti.
6 tjedana prije određivanja tireoglobulina izostavlja se nadomjesno hormonsko liječenje(T4) i učini dijagnostički sken cijelog tijela testnom dozom I-131.Preparati T3 izostavljaju se najkasnije 2 tjedna prije testiranja. Nedostatak hormona u ovom razdoblju stvara poteškoće u vidu umora i porasta tjelesne težine. Nakon testiranja hormonsko liječenje se nastavlja.
Podrška bolesnicima
Pojedinim bolesnicima potrebna je potpora u rješavanju nastalih emocionalnih ili praktičnih problema. U grupama podrške pacijenti i njihove obitelji razmjenjuju stečena znanja i iskustva o bolesti i liječenju. Uobičajena je zabrinutost zbog liječenja, nuspojava, troškova liječenja, mogućeg gubitka radnih sposobnosti, zaposlenja ili nesposobnosti za obavljanje svakodnevnih aktivnosti.
Grupna podrška moguća je telefonom, osobnim kontaktom ili Internetom. Liječnici, sestre, svećenici ili socijalni radnici i savjetnici i drugi članovi zdravstvenog tima odgovaraju na pitanja o liječenju, radnim sposobnostima i sl.
Istraživanja raka
U svijetu su u toku brojna klinička istraživanja novih metoda liječenja raka štitnjače koja uključuju dragovoljce.
Pacijenti koji se prvi priključe ovim istraživanja dobivaju priliku koristiti se novim ,obećavajućim saznanjima u liječenju i daju važan doprinos razvoju medicinske znanosti. Unatoč rizicima, istraživači poduzimaju opsežne korake u zaštiti ovih pacijenata.
Rječnik pojmova
Anaplastični karcinom štitnjače-rijedak, agresivni tip raka izrazito izmijenjenih malignih stanica
Aspiracija tankom iglom-odstranjivanje uzorka tkiva ili tekućine tankom iglom radi mikroskopskog pregleda.
Benigan-dobroćudan, neinvazivan, nesklon širenju u druge dijelove tijela
Biopsija—postupak uzimanja stanica ili uzorka tkiva radi mikroskopskog pregleda.
C stanica-vrsta stanica štitnjače
Endokrinolog-liječnik specijaliziran za dijagnozu i liječenje hormonskih poremećaja.
Folikularni karcinom štitnjače-karcinom koji nastaje iz folikularnih stanica štitnjače. Sporo rastući tumor, u pravilu odlično reagira na liječenje.
Folikularne stanice –vrsta stanica štitnjače
Gen-funkcionalna jedinica nasljeđa koja se prenosi sa roditelja na potomstvo. Geni su odsječci DNA, većina sadrži informacije potrebne za nastanak specifičnih bjelančevina.
Guša-jednoliko uvećana štitnjača, u pravilu su dobroćudne.
Hipertireoza-stanje uzrokovano suviškom hormona štitnjače. Simptomi obuhvaćaju mršavljenje, grčeve, učestalu stolicu i napetost.
Hipofiza-vodeća endokrina žlijezda, proizvodi hormone koji usklađuju rad drugih endokrinih žlijezda i reguliraju brojne tjelesne funkcije, primjerice rast.
Hipotireoza-stanje manjka tiroidnih hormona. Tegobe uključuju porast tjelesne težine, zatvor,suhoću kože i preosjetljivost na hladnoću.
Hladan čvor-čvor koji nakuplja manje radioaktivnog materijala od okolnog tkiva štitnjače i obično ne proizvodi hormone štitnjače. Mogu biti maligni i benigni, ponekad se nazivaju i nefunkcionalnim čvorovima.
Hormon štitnjače-T3(trijodtironin) ili T4(tiroksin).Reguliraju frakvenciju srca, krvni tlak, tjelesnu temperaturu i težinu. Učinci su im slični, skladište se u vidu tireoglobulina. TSH-hormon hipofize, potiče oslobađanje T4 i T3 iz tireoglobulina i regulira rast folikularnih stanica štitnjače. Abnormalna vrijednost TSH označava poremećaj funkcije hormonske osovine hipofiza-štitnjača.
Hormoni-cirkulirajuće tvari nastale u endokrinim žlijezdama, reguliraju aktivnosti pojedinih vrsta stanica ili organa.
Hormonsko liječenje-liječenje kojim se nadomještaju potrebni prirodni hormoni ili uklanjaju /blokiraju učinci pojedinih hormona. U pojedinim stanjima poput menopauze ili dijabetesa hormonska terapija korigira nedostatak prirodnih. Blokiranje učinaka pojedinih prirodnih hormona usporava rast stanovitih vrsta raka(npr. prostate ili dojke). Ponekad se izvor hormona uklanja kirurški.
Istmus- segment tkiva koji povezuje dvije veće strukture u unutrašnjosti tijela
Jod-element nužan za nastanak hormona štitnjače
Kalcitonin-hormon C stanica štitnjače. Sudjeluje u održavanju urednih razina kalcija u krvi. Kalcitonin načelno snižava povišene razine kalcija.
Kemoterapija-liječenje protutumorskim lijekovima
Kirurg-liječnik operater
Klinički pokus-vrsta istraživanja kojom se ocjenjuje učinkovitost novih lijekova ili medicinskih zahvata. Provodi se u klinikama ili drugim medicinskim ustanovama i utvrđuje vrijednost novih metoda pretraživanja, prevencije, otkrivanja i liječenja bolesti.
Lobektomija –operativno uklanjanja režnja
Leukemija-zloćudna novotvorina krvotvornog tkiva
Lokalna terapija –liječenje usmjereno na tumor i obližnje područje
Maligan-zloćudan,
Medicinski onkolog- liječnik specijaliziran za dijagnozu i liječenje raka primjenom kemoterapije, hormonske terapije ili radioterapije. Često je vodeći koordinator liječenja i postupaka drugih specijalnosti.
Medularni karcinom štitnjače-Karcinom nastao iz C stanica štitnjače.
Metastaza-rasap raka u udaljene dijelove tijela. Tumori nastali širenjem malignih stanica nazivaju se sekundarnim tumorima i sadrže stanice slične onima u izvornom tumoru.
MEN sindrom-naslijeđena sklonost pojavi raka štitnjače i drugih endokrinih žlijezda. Promijenjeni gen otkriva se krvnim testovima.
Nuklearno- medicinski sken -metoda dijagnostičkog oslikavanja primjenom malih količina radioaktivnih tvari. Nakon injiciranja otopine radioaktivne tvari koja se nakuplja u oslikavanom dijelu tijela posebni instrumenti i računala registracijom zračenja stvaraju sliku.
Nuspojave-problemi/tegobe nastale djelovanjem liječenja na neželjene organe ili tkiva.
Onkolog-liječnik specijaliziran za liječenje raka. Pojedini onkolozi specijalisti su za specifične metode liječenja raka, npr. radioterapeuti.
Oslikavanje-postupak slikovnog prikazivanja unutrašnjosti tijela
Papilarni tumor-tumor karakteriziran prstolikim pupoljcima zloćudnih stanica pričvršćenih za epitelnu podlogu.
Paratiroidna žlijezda-uobičajeno 4 žlijezde veličine zrna graška smještene uz štitnjaču. Reguliraju razinu i promet kalcija u krvi i pojedinim tkivima.
Prekancerozni polip-izraslina sluznice sklona prijelazu u rak.
Zračenje-energija oslobođena u vidu čestica ili elektromagnetskih valova. Uobičajeni izvori zračenja u okolišu jesu plin radon, svemirsko zračenje i medicinsko X-zračenje.
Radiojod-Radioaktivni izotop joda primjenjivan u slikovnoj dijagnostici ili terapiji. U liječenju se primjenjuju znatno više doze od dijagnostičkih.
Radioterapija-primjena visokoenergetskog zračenja poput gama, X-zraka ,neutrona ili drugih izvora u liječenju raka. Zračenje nastaje u posrebnim uređajima izvan tijela ili raspadom radioizotopa koji se smještaju u tumor ili neposrednu blizinu(unutrašnje, intersticijsko zračenje ili brahierapija)Sustavna radioterapija primjenjuje monoklonska protutijela obilježena radioizotopima koja cirkuliraju tijelom.
Rak-skup bolesti obilježenih nekontroliranom diobom abnormalnih stanica koje infiltriraju okolna tkiva i krvotokom te limfnom strujom se šire u udaljene dijelove tijela.
Režanj-dio organa poput jetre, pluća, mozga ili štitnjače
Rizični čimbenik-stanja, tvari, genetske promjene, nasljeđe ili navike koje povećavaju sklonost pojave bolesti.
Simptom-subjektivni znak prisustva bolesti.
Stadij-stupanj proširenosti raka u tijelu
Staging-Postupak utvrđivanja stupnja proširenosti raka.
Stanica-osnovna građevna jedinica tkiva. Jedna ili više vrsta stanica tvore sva tkiva.
Sustavna terapija-liječenje cirkulirajućim tvarima koje krvotokom
Štitnjača-žlijezda smještena ispod glasovnog organa na vratu. Regulira rast i metabolizam.
Tireoglobulin-bjelančevina u kojoj su uskladišteni hormoni štitnjače
Tiroidektomija-operacija kojom se uklanja dio ili cijela štitnjača.
Tkivo-skupina sličnih stanica koje zajedničkim djelovanjem ostvaruju specifične funkcije
Tumor— Nesvrsishodna, abnormalna benigna ili maligna tkivna masa nastala nekontroliranom diobom stanica.
Vanjsko zračenje-liječenje raka visokoenergetskim zračenjem.
Vrući čvor-čvor koji pojačano nakuplja radioaktivni materijal u odnosu na okolno tkivo štitnjače. Vrlo rijetko su maligni, nazivaju se i hiperfunkcionalnim čvorovima.
Žlijezda-organ koji proizvodi i oslobađa jednu ili više tvari potrebnih tijelu.
Priredio: Mario Štefanić, dr. med.
Centar za nuklearnu medicinu i bolesti štitnjače KB Osijek
Materijal je prijevod izvornog materijala sa www.cancer.gov a što je u cilju što bolje informiranosti građana o malignim bolestima omogućio WIREDinternational nevladina organizacija iz SAD-a koja diljem svijeta pruža potporu u davanju medicinskih informacija liječnicima i stanovništvu i kao takova usko surađuje s Nacionalnim institutom za zdravlje SAD-a vlasnikom autorskih prava materijala.
Štitnjača je žlijezda smještena na vratu. Građena je iz dvije vrste stanica koje proizvode hormone-folikularnih koje stvaraju tiroidne hormone, regulatore frekvencije srca, tjelesne temperature i izmjene energije i C-stanica koje proizvode kalcitonin, pomoćni hormon u regulaciji razine kalcija.
Štitnjača je leptirastog oblika i leži na prednjoj strani vrata ispod glasovnog organa. Građena je iz dva režnja spojena tankim tračkom tkiva-istmusom.
Zdrava štitnjača je obično nezamjetna, a povećan režanj stvara dojam ili osjećaj čvora na prednjoj strani vrata. Povećana štitnjača naziva se gušom, a najčešći uzrok gušavosti svakako je nedostatak joda u hrani ili soli.
Karcinomi su skupina više srodnih bolesti. Svi karcinomi nastaju iz stanice, osnovne građevne jedinice tijela. Stanice tvore tkiva, a tkiva tjelesne organe. U normalnim uvjetima stanice rastu i dijele se dajući nove stanice sukladno potrebama tijela. Nove stanice nadomještaju ostarjele i umrle stanice .
Razlikujemo benigne i maligne čvorove u štitnjači:
Benigni čvorovi ne predstavljaju rak. Stanice iz benignih čvorova ne šire se u druge dijelove tijela i ne ugrožavaju život. Većina čvorova u štitnjači(više od 90 %) je benigne prirode.
Maligni čvorovi znače rak. Općenito su ozbiljniji i ponekad ugrožavaju život. Zloćudne stanice šire se oštećujući okolna tkiva i organe, krvnom strujom ili limfotokom mogu napustiti čvor stvarajući nova sijela u drugim organima. Ovakav rasap tumora nazivamo metastazama.
Rak štitnjače dijelimo u slijedeće vodeće tipove:
Papilarni ili folikularni karcinom čini 80-90% svih karcinoma štitnjače. Oba tipa nastaju iz folikularnih stanica štitnjače. Većina papilarnih i folikularnih karcinoma raste sporo i uspješno se liječi nakon rane dijagnoze.
Medularni karcinom štitnjače predstavlja 5-10% svih slučajeva raka štitnjače. Nastaje iz C stanica i lakše se kontrolira i liječi ukoliko se otkrije prije rasapa u druge dijelove tijela.
Anaplastični karcinom najrjeđi je tip karcinoma štitnjače(samo 1-2% svih slučajeva). Nastaje iz folikularnih stanica, odlikuje se izrazito poremećenim izgledom stanica. Sklon je izrazito brzom rastu i širenju, liječenje je neuspješno.
Ukoliko se rak štitnjače proširi izvan same štitnjače, tumorske stanice obično se nalaze u obližnjim limfnim čvorovima, živcima i krvnim žilama. Ako je tumor proširen na lokalne limfne čvorove, izgledna je mogućnost širenja i u druge, udaljene limfne čvorove ili druge organe poput pluća ili kosti.
Novi tumor, nastao širenjem izvornog tumora u nova sijela građen je od istih abnormalnih stanica i naziva se jednako kao i prvobitni tumor. Primjerice, u slučaju širenja tumora u pluća, zloćudne stanice u plućima su stanice raka štitnjače. Bolest je metastatski rak štitnjače, ne rak pluća. Liječnici ponekad nazivaju novi tumor udaljenom ili metastatskom bolešću.
Rak štitnjače: Tko je u opasnosti?
Točan uzrok raka štitnjače nije poznat. Liječnici rijetko mogu objasniti zašto pojedine osobe obolijevaju, a druge ne. Svakako je jasno da rak štitnjače nije zarazna bolest. Nije moguće dobiti rak štitnjače od druge osobe.
Istraživanja su pokazala da osobe izložene stanovitim čimbenicima rizika češće obolijevaju. Čimbenik rizika jesu sve okolnosti koje povećavaju vjerojatnost obolijevanja.
Slijedeći čimbenici rizika su povezani sa povećanim izgledom obolijevanja:
Zračenje. Osobe izložene intenzivnom zračenju češće obolijevaju od papilarnog ili folikularnog raka štitnjače.
Važan izvor izloženosti zračenju je obrada X-zračenjem. Između 1920 i 1950. g. liječnici su primjenjivali velike doze X-zračenja u liječenju povećanih krajnika u djece, akni i drugih bolesti glave i vrata. Naknadno, znanstvenici su potvrdili razvoj raka štitnjače u pojedinih osoba podvrgnutih ovakvom liječenju.(Rutinske dijagnostičke X-zrake-poput onih pri pretragama zubi ili pluća-daju vrlo male doze zračenja. Dobrobit i korist njihove primjene gotovo uvijek nadmašuje rizike. Ipak, ponavljana izlaganja mogu štetiti, stoga se preporuča razmotriti potrebu izlaganja sa nadležnim liječnikom ili stomatologom ili zatražiti primjenu štitnika za odgovarajuće dijelove tijela.)
Drugi izvor zračenja jest radioaktivni raspad koji obuhvaća rasap tijekom testiranja atomskog oružja, nesreće u nuklearnim elektranama i rasap iz pogona za proizvodnju nuklearnog oružja. Takav radioaktivni materijal redovito sadrži radioaktivni jod I-131.Osobe jednokratno ili višekratno izložene izvorima I-131, osobito u djetinjstvu imaju povišen rizik pojave raka štitnjače.
Obiteljska povijest. Medularni rak štitnjače može nastati preuređenjem ili promjenama gena nazvanog RET. Izmijenjen RET gen prenosi se s roditelja na potomstvo. Gotovo svaki nositelj izmijenjenog RET gena razviti će medularni rak. Izmijenjeni gen može se otkriti krvnim testom. Ukoliko se izmijenjeni RET gen pronađe u osobe sa medularnim rakom preporuča se testirati članove obitelji. Otkrivenim nositeljima preporuča se redovita kontrola ili kirurško odstranjenje štitnjače prije pojave raka. Ako se medularni rak obiteljski javlja, liječnici ovu pojavu nazivaju obiteljskim rakom štitnjače ili sindromom multiple endokrine neoplazije. Osobe s MEN sindromom sklone su pojavi i drugih tipova raka.
Manji broj osoba sa obiteljskom poviješću gušavosti ili stanovitih prekanceroznih polipa kolona također su ugrožene pojavom papilarnog karcinoma štitnjače.
Ženski spol. U Sjedinjenim Državama, žene 2-3 puta češće obolijevaju od raka štitnjače u odnosu na muškarce.
Dob. Većina bolesnika sa rakom štitnjače starija je od 40 g. Osobe sa anaplastičnim karcinomom redovito su starije od 65 g.
Rasa. U SAD, bijelci češće obolijevaju od Afroamerikanaca.
Manjak joda u prehrani. Proizvodnja hormona štitnjače zahtijeva prisustvo joda. U SAD jodiranje soli smanjuje učestalost pojave bolesti štitnjače. Rak štitnjače češći je u državama sa smanjenim sadržajem joda u hrani.
Većina osoba sa poznatim čimbenicima rizika nikad ne dobije rak štitnjače. Obrnuto, mnogi bez čimbenika rizika obolijevaju od raka štitnjače. Osobe uvjerene u izloženost čimbenicima rizika trebaju raspraviti svoje dvojbe sa liječnikom koji može predložiti načine smanjivanja rizika ili ugovoriti raspored kontrolnih pregleda.
Simptomi
Rani rak štitnjače obično ne uzrokuje tegobe. Rastom tumora pojavljuju se slijedeći simptomi i znakovi:
Čvor na prednjoj strani vrata u blizini Adamove jabučice
Promuklost ili teškoće govora
Povećan limfni čvor, osobito na vratu
Teškoće gutanja i disanja
Bol u vratu ili grlu
Ove tegobe nisu sigurni znakovi raka štitnjače. Upala, benigna guša ili drugi problemi također uzrokuju slične tegobe. Navedeni simptomi zahtijevaju što skoriji posjet liječniku koji jedini može dijagnosticirati i rješavati problem
Dijagnoza
U slučaju sumnje na rak štitnjače liječnik će učiniti fizikalni pregled i informirati se o pacijentovoj osobnoj i obiteljskoj medicinskoj povijesti. Liječnik također može odrediti laboratorijske testove ili zatražiti slikovne pretrage štitnjače i drugih područja.
Pregledi i testovi uključuju slijedeće:
Fizikalni pregled-Liječnik će pregledati vrat, štitnjaču i limfne čvorove vrata u potrazi za neobičnim tvorbama ili čvorovima.
Krvne pretrage-Liječnik može odrediti TSH u krvi. TSH proizvodi hipofiza u mozgu. TSH stimulira oslobađanje hormona štitnjače i kontrolira brzinu rasta folikularnih stanica.
Pri sumnji na medularni rak, liječnik će odrediti razinu kalcija u krvi i učiniti druge krvne testove koji razotkrivaju izmijenjeni RET gen ili povišenu razinu kalcitonina.
Ultrazvuk-UZV naprave proizvode i koriste zvučne valove nečujne ljudskom uhu. Valovi se odbijaju od struktura štitnjače, a računalo koristeći odjeke kreira sliku zvanu sonogram koja omogućuje uvid u broj, veličinu i strukturu čvorova.
Radionuklidno skeniranje-Liječnik može zatražiti nuklearno medicinski scan koji primjenom vrlo male količine radioaktivnog materijala prikazuje čvorove u štitnjači. Hladni čvorovi nakupljaju manje radioaktivnog materijala od normalnog tkiva štitnjače, mogu biti benigni i maligni. Vrući čvorovi nakupljaju više radioaktivnog materijala u odnosu na okolno tkivo štitnjače i obično su benigni.
Biopsija-postupak uklanjanja uzorka tkiva radi potrage za malignim stanicama-može ukazati na rak, promjene tkiva koje prethode raku ili druga stanja. Biopsija je jedini siguran način dokazivanja malignosti čvora.
Liječnik može ukloniti uzorak tkiva iglom ili kirurškim zahvatom:
Aspiracija tankom iglom: U većini slučajeva uzorak tkiva dobiva se tankom iglom pod kontrolom ultrazvuka, patolog potom utvrđuje prisustvo malignih stanica mikroskopom.
Kirurška biopsija: operativnim zahvatom odstranjuje se čvor u slučaju neuspješne dijagnoze aspiracijom .
Osobe kojima je preporučena biopsija obično liječniku postavljaju slijedeća pitanja:
Kakvu vrstu biopsije trebam?
Koliko dugo traje postupak? Hoću li biti budan? Je li postupak bolan?
Ostaje li ožiljak nakon biopsije?
Koliko dugo ću čekati rezultate? Tko će mi objasniti nalaz?
Tko će me i kada uputiti u liječenje?
Stupnjevanje (Staging )
Nakon potvrde raka štitnjače, planiranje najboljeg načina liječenja zahtijeva poznavanje stadija ili stupnja proširenosti bolesti. Staging je pažljivo planirani postupak utvrđivanja proširenosti tumora.
UZV, MR i CT primjenjuju se radi otkrivanja rasapa tumora u limfne čvorove ili druga područja vrata.
Liječenje
Osobe sa rakom štitnjače često žele aktivno sudjelovati u planiranju medicinske njege, žele više naučiti o svojoj bolesti i raspoloživim mogućnostima liječenja. Ipak, šok i stres izazvani spoznajom o raku otežavaju promišljanje o svemu što bi trebalo upitati liječnika. Često pomaže sačiniti listu pitanja prije zakazanog posjeta. Pojedini pacijenti bilježe upute ili tumačenja liječnika ili zahtijevaju prisusutvo rodbine ili prijatelja tijekom razgovora.
Liječnik može uputiti pacijenta onkologu (liječniku specijaliziranom za liječenje tumora), a liječenje raka štitnjače obuhvaća i druge specijalnosti poput kirurgije, endokrinologije ili radioterapije. Liječenje općenito počinje unutar nekoliko prvih tjedana nakon dijagnoze ostavljajući dovoljno vremena pacijentu za prikupljanje novih spoznaja o raku, pribavljanje drugog mišljenja ili razgovor s liječnikom o mogućnostima liječenja.
Pribavljanje drugog mišljenja
Prije početka liječenja pacijent može poželjeti zatražiti drugo mišljenje o dijagnozi i terapijskom planu. Prikupljanje medicinske dokumentacije i ugovaranje posjeta drugom liječniku zahtijevaju dodatni utrošak vremena. U većini slučajeva, kratka odgoda ne umanjuje uspješnost liječenja..
Priprema za liječenje
Liječnik određuje terapiju izbora surađujući s pacijentom u razvoju plana liječenja koji najbolje odgovara specifičnim potrebama pojedinog pacijenta.
Liječenje ovisi o nizu čimbenika uključujući tip raka štitnjače, veličinu čvora, dob pacijenta i rasap tumora.
Uobičajena su slijedeća pitanja liječniku prije početka tretmana:
Koji tip raka štitnjače imam?
Je li tumor proširen? U kojem je stadiju bolest?
Trebam li još pretraga za otkrivanje rasapa bolesti?
Koje je liječenje najbolji izbor? Što biste mi preporučili?
Koje su dobrobiti pojedinih vrsta liječenja?
Kakvi su rizici i nuspojave liječenja?
Kolika je cijena liječenja?
Hoće li liječenje utjecati na moje uobičajene aktivnosti?
Jesam li podoban za kliničko istraživanje?
Nije nužno postaviti sva pitanja ili razumjeti sve odgovore u jednom navratu. Tijek liječenja ostavlja dovoljno vremena za naknadne upite i tumačenja.
Metode liječenja
Raspoloživi su brojni načini liječenja. Ovisno o tipu i stadiju, rak štitnjače liječi se kirurški, radioaktivnim jodom, hormonskom terapijom, vanjskim zračenjem ili kemoterapijom. Pojedini pacijenti liječe se kombiniranjem metoda.
Liječnik najprikladnije odabire liječenje izbora i raspravlja o očekivanim rezultatima.
Kirurški zahvat uobičajen je način liječenja raka štitnjače. Kirurg odstranjuje dio ili cijelu štitnjaču, a opseg zahvata određuju tip i stadij raka, veličina čvora i dob pacijenta.
Totalna tiroidektomija je kirurško odstranjivanje cijele štitnjače. Kirurg uklanja štitnjaču kroz rez kože vrata, ponekad zajedno sa priležećim limfnim čvorovima. Patološki nalaz rasapa tumora u limfne čvorove označava mogućnost širenja bolesti i u druge dijelove tijela. U manjem broju slučajeva kirurg odstranjuje i druga tkiva vrata zahvaćena širenjem raka. Većina pacijenata nakon totalne tiroidektomije nastavlja liječenje radioaktivnim jodom, mali broj vanjskim zračenjem.
Lobektomija-Poneki pacijenti sa papilarnom ili folikularnim karcinomom liječe se lobektomijom-odstranjivanjem režnja štitnjače sa tumorskim čvorom. Kirurg može djelomice ukloniti i preostalo tkivo štitnjače ili obližnji limfni čvor. Pojedini pacijenti nakon lobektomije budu podvrgnuti liječenju radioaktivnim jodom ili novom, dodatnom operativnom zahvatu radi uklanjanja ostatnog tkiva štitnjače.
Gotovo svi pacijenti nakon potpunog ili djelomičnog uklanjanja štitnjače trebaju nadomjesno liječenje hormonima štitnjače.
Nakon prvobitne operacije može ustrebati ponovna operacija vrata zbog proširenja raka štitnjače i/ili ponovna terapija radiojodom ili vanjskim zračenjem.
Uobičajena su pitanja liječniku prije operacije:
Kakvoj ću operaciji biti podvrgnut?
Kako ću se osjećati nakon operacije?
Hoću li imati bolove?
Koliko dugo ću ostati u bolnici?
Hoće li biti dugoročnih posljedica?
Koliko brzo ću se vratiti svakodnevnim aktivnostima?
Kako će izgledati ožiljak?
Kakvi su izgledi za potpuni oporavak?
Hoću li morati trošiti tablete hormona štitnjače?
Hoću li se često kontrolirati?
Terapija radioaktivnim jodom koristi radioaktivni jod (I-131) za razaranje stanica raka štitnjače bilo gdje u tijelu.
Terapija se obično daje na usta u malim dozama koje ne stvaraju poteškoće osobama alergičnim na jod. Crijevo apsorbira I-131 koji potom cirkulira krvotokom i nakuplja se u stanicama štitnjače. Nakupljeni radiojod potom razara i uništava tumorske stanice proširene na vratu ili u drugim dijelovima tijela.
Male doze I-131 daju se ambulantno. U slučaju visokih doza potrebna je zaštita okoline bolničkom izolacijom pacijenta.
Glavnina zračenja iščezava tijekom nekoliko dana. Nakon 3 tjedna, radiojod je prisutan u tijelu tek u tragovima. I-131 ne primjenjuje se u bolesnika sa medularnim ili anaplastičnim karcinomom štitnjače koji tek rijetko reagiraju na ovo liječenje.
Hormonsko liječenje nakon kirurškog zahvata obično je dio terapijskog plana za papilarni i folikularni karcinom. Ovo nadomjesno i supresijsko liječenje hormonima štitnjače usporava rast preostalih stanica raka štitnjače u tijelu i umanjuje izglede za povrat bolesti.
Nakon operacije ili terapije radiojodom (koja uklanja ili razara tkivo štitnjače) bolesnici moraju trošiti hormone štitnjače radi nadomještanja izgubljenih prirodnih izvora hormona štitnjače.
Uobičajena su slijedeća pitanja o hormonskoj ili radiojodnoj terapiji:
Čemu služi ovo liječenje?
Kakvi su mu učinci?
Trebam li ostati u bolnici radi provođenja ovog liječenja?
Ima li nuspojava? Što sam mogu učiniti?
Koliko dugo traje ovo liječenje?
Koliko često se moram kontrolirati?
Vanjsko zračenje ubija maligne stanice zračenjem visoke energije. Posebni uređaji proizvode i usmjeravaju zračenje na vrat ili dio tijela u kojem je sijelo tumora.
Vanjsko zračenje je lokalna terapija i obuhvaća samo maligne stanice u polju zračenja. Koristi se pretežito u liječenju uznapredovanog raka štitnjače koji ne odgovara na liječenje radiojodom.Za ovo liječenje potreban je ostanak u bolnici ili klinici, obično 5 dana kroz nekoliko tjedana. Vanjsko zračenje koristi se i za olakšavanje bolova ili rješavanje drugih lokalnih problema.
Najčešća su slijedeća pitanja prije vanjskog zračenja:
Zašto mi je potrebno ovo liječenje?
Kada će liječenje početi i završiti?
Kako ću se osjećati tijekom terapije?
Kako si mogu sam pomoći ili olakšati?
Kako znati je li liječenje učinkovito?
Hoću li moći nastaviti sa svojim uobičajenim aktivnostima?
Jesu li potrebne česte kontrole?
Nuspojave liječenja raka
Liječenje raka oštećuje zdrave stanice i tkiva izazivajući ponekad neželjene nuspojave. Nuspojave ovise o mnogim čimbenicima uključujući vrstu i širinu tretmana. Nuspojave se razlikuju od osobe do osobe i od jednog do drugog tretmana. Prije početka liječenja tim zdravstvenih djelatnika upoznat će vas sa nuspojavama i mogućnostima olakšanja tegoba.
Kirurgija
Prvi dani nakon operacije donose najviše poteškoća. Medicina raspolaže učinkovitim mogućnostima kontrole bolova, a bolesnicima se preporuča slobodno informirati se o mogućnostima olakšavanja bolova. Uobičajeni su i umor i slabost, a vrijeme oporavka nakon operacije varira od pacijenta do pacijenta.
Nakon operativnog uklanjanja štitnjače, priležećih tkiva ili organa poput paratiroidnih žlijezda potrebno je nadomjestiti funkcije izgubljenih organa hormonima štitnjače ili vitaminom D i mineralnim preparatima (kalcij).Živčane ili mišićne strukture podložne su oštećenju tijekom operacije rezultirajući glasovnim problemima ili slabošću ramena.
Radiojodna terapija
Mogući su mučnina i povraćanje prvog dana radiojodne terapije. Veći ostaci tkiva štitnjače na vratu podložni su bolnom oticanju. Rak štitnjače proširen u druge dijelove tijela koji nakuplja radiojod također može uzrokovati lokalnu bolnost i otok.
Povremeno se javlja suhoća usta ili gubitak osjeta okusa kratko nakon radiojodne terapije. Upotreba žvakaćih guma može olakšati ove tegobe. Tijekom liječenja potrebno je povećati unos tekućine-ubrzana eliminacija radiojoda umanjuje izloženost mokraćnog mjehura zračenju.
Nadomjesno liječenje hormonima štitnjače redovit je nastavak liječenja nakon radiojodne terapije.
Rijetka nuspojava u muškaraca jest neplodnost nakon primjene velikih doza I-131.Ženama se preporuča odgoditi trudnoću godinu dana nakon terapije I-131.
Objavljen je vrlo mali broj slučajeva pojave leukemije nekoliko godina nakon liječenja velikim dozama I-131.
Hormonsko liječenje
Rijetke su nuspojave hormonske terapije. Nekolicina pacijenata prvih mjeseci terapije zamjećuje pojavu kožnih osipa ili opadanje kose.
Liječnik pažljivo nadzire razinu hormona štitnjače u krvi prilikom kontrole. Predoziranje uzrokuje gubitak težine, navale vreline i znojenje, bolove u prsištu, grčeve i učestalu stolicu (liječnici ovo stanje nazivaju hipertireozom). Nedovoljna doza uzrokuje porast težine, zimicu, nepodnošenje hladnoće, suhoću kože i kose (hipotireoza).Prema potrebi korigira se doza lijeka.
Vanjsko zračenje
Izraziti umor je nuspojava produženog vanjskog zračenja. Važan je odmor, premda neki liječnici savjetuju pacijentima održavati tjelesnu aktivnost što je dulje moguće. Koža izložena vanjskom zračenju postaje crvena, suha i osjetljiva. Prilikom zračenja vrata nerijetki su promuklost i teškoće gutanja. Ostale nuspojave ovisne su o dijelu tijela izloženom zračenju. Istovremena kemoterapija dodatno pogoršava tegobe.
Kemoterapija
Nuspojave kemoterapije ovise o vrsti primijenjenog lijeka. Uobičajeni su mučnina i povraćanje, gubitak apetita i kose. Pojedini lijekovi olakšavaju neke vrste nuspojava.
Praćenje
Praćenje nakon provedenog liječenja važan je dio ukupnog terapijskog plana. Redovite kontrole omogućuju pravodobno zapažanje promjena u stanju zdravlja, omogućuju rano otkrivanje i rješavanje nadolazećih problema. Kontrole uključuju pažljiv fizikalni pregled, RTG snimanja ili nuklearno-medicinske metode oslikavanja te laboratorijske testove(poput kalcitoninskog testa).Liječnik bolesniku razjašnjava plan praćenja-sadržaj i učestalost kontrola.
Važan test nakon raka štitnjače predstavlja određivanje razine tireoglobulina u krvi. Hormoni štitnjače pohranjeni su unutar žlijezde u vidu tireoglobulina. Nakon odstranjenja štitnjače u krvi preostaje vrlo mala ili nikakva količina tireoglobilina, a visoka razina tireoglobulina označava povrat tumorske bolesti.
6 tjedana prije određivanja tireoglobulina izostavlja se nadomjesno hormonsko liječenje(T4) i učini dijagnostički sken cijelog tijela testnom dozom I-131.Preparati T3 izostavljaju se najkasnije 2 tjedna prije testiranja. Nedostatak hormona u ovom razdoblju stvara poteškoće u vidu umora i porasta tjelesne težine. Nakon testiranja hormonsko liječenje se nastavlja.
Podrška bolesnicima
Pojedinim bolesnicima potrebna je potpora u rješavanju nastalih emocionalnih ili praktičnih problema. U grupama podrške pacijenti i njihove obitelji razmjenjuju stečena znanja i iskustva o bolesti i liječenju. Uobičajena je zabrinutost zbog liječenja, nuspojava, troškova liječenja, mogućeg gubitka radnih sposobnosti, zaposlenja ili nesposobnosti za obavljanje svakodnevnih aktivnosti.
Grupna podrška moguća je telefonom, osobnim kontaktom ili Internetom. Liječnici, sestre, svećenici ili socijalni radnici i savjetnici i drugi članovi zdravstvenog tima odgovaraju na pitanja o liječenju, radnim sposobnostima i sl.
Istraživanja raka
U svijetu su u toku brojna klinička istraživanja novih metoda liječenja raka štitnjače koja uključuju dragovoljce.
Pacijenti koji se prvi priključe ovim istraživanja dobivaju priliku koristiti se novim ,obećavajućim saznanjima u liječenju i daju važan doprinos razvoju medicinske znanosti. Unatoč rizicima, istraživači poduzimaju opsežne korake u zaštiti ovih pacijenata.
Rječnik pojmova
Anaplastični karcinom štitnjače-rijedak, agresivni tip raka izrazito izmijenjenih malignih stanica
Aspiracija tankom iglom-odstranjivanje uzorka tkiva ili tekućine tankom iglom radi mikroskopskog pregleda.
Benigan-dobroćudan, neinvazivan, nesklon širenju u druge dijelove tijela
Biopsija—postupak uzimanja stanica ili uzorka tkiva radi mikroskopskog pregleda.
C stanica-vrsta stanica štitnjače
Endokrinolog-liječnik specijaliziran za dijagnozu i liječenje hormonskih poremećaja.
Folikularni karcinom štitnjače-karcinom koji nastaje iz folikularnih stanica štitnjače. Sporo rastući tumor, u pravilu odlično reagira na liječenje.
Folikularne stanice –vrsta stanica štitnjače
Gen-funkcionalna jedinica nasljeđa koja se prenosi sa roditelja na potomstvo. Geni su odsječci DNA, većina sadrži informacije potrebne za nastanak specifičnih bjelančevina.
Guša-jednoliko uvećana štitnjača, u pravilu su dobroćudne.
Hipertireoza-stanje uzrokovano suviškom hormona štitnjače. Simptomi obuhvaćaju mršavljenje, grčeve, učestalu stolicu i napetost.
Hipofiza-vodeća endokrina žlijezda, proizvodi hormone koji usklađuju rad drugih endokrinih žlijezda i reguliraju brojne tjelesne funkcije, primjerice rast.
Hipotireoza-stanje manjka tiroidnih hormona. Tegobe uključuju porast tjelesne težine, zatvor,suhoću kože i preosjetljivost na hladnoću.
Hladan čvor-čvor koji nakuplja manje radioaktivnog materijala od okolnog tkiva štitnjače i obično ne proizvodi hormone štitnjače. Mogu biti maligni i benigni, ponekad se nazivaju i nefunkcionalnim čvorovima.
Hormon štitnjače-T3(trijodtironin) ili T4(tiroksin).Reguliraju frakvenciju srca, krvni tlak, tjelesnu temperaturu i težinu. Učinci su im slični, skladište se u vidu tireoglobulina. TSH-hormon hipofize, potiče oslobađanje T4 i T3 iz tireoglobulina i regulira rast folikularnih stanica štitnjače. Abnormalna vrijednost TSH označava poremećaj funkcije hormonske osovine hipofiza-štitnjača.
Hormoni-cirkulirajuće tvari nastale u endokrinim žlijezdama, reguliraju aktivnosti pojedinih vrsta stanica ili organa.
Hormonsko liječenje-liječenje kojim se nadomještaju potrebni prirodni hormoni ili uklanjaju /blokiraju učinci pojedinih hormona. U pojedinim stanjima poput menopauze ili dijabetesa hormonska terapija korigira nedostatak prirodnih. Blokiranje učinaka pojedinih prirodnih hormona usporava rast stanovitih vrsta raka(npr. prostate ili dojke). Ponekad se izvor hormona uklanja kirurški.
Istmus- segment tkiva koji povezuje dvije veće strukture u unutrašnjosti tijela
Jod-element nužan za nastanak hormona štitnjače
Kalcitonin-hormon C stanica štitnjače. Sudjeluje u održavanju urednih razina kalcija u krvi. Kalcitonin načelno snižava povišene razine kalcija.
Kemoterapija-liječenje protutumorskim lijekovima
Kirurg-liječnik operater
Klinički pokus-vrsta istraživanja kojom se ocjenjuje učinkovitost novih lijekova ili medicinskih zahvata. Provodi se u klinikama ili drugim medicinskim ustanovama i utvrđuje vrijednost novih metoda pretraživanja, prevencije, otkrivanja i liječenja bolesti.
Lobektomija –operativno uklanjanja režnja
Leukemija-zloćudna novotvorina krvotvornog tkiva
Lokalna terapija –liječenje usmjereno na tumor i obližnje područje
Maligan-zloćudan,
Medicinski onkolog- liječnik specijaliziran za dijagnozu i liječenje raka primjenom kemoterapije, hormonske terapije ili radioterapije. Često je vodeći koordinator liječenja i postupaka drugih specijalnosti.
Medularni karcinom štitnjače-Karcinom nastao iz C stanica štitnjače.
Metastaza-rasap raka u udaljene dijelove tijela. Tumori nastali širenjem malignih stanica nazivaju se sekundarnim tumorima i sadrže stanice slične onima u izvornom tumoru.
MEN sindrom-naslijeđena sklonost pojavi raka štitnjače i drugih endokrinih žlijezda. Promijenjeni gen otkriva se krvnim testovima.
Nuklearno- medicinski sken -metoda dijagnostičkog oslikavanja primjenom malih količina radioaktivnih tvari. Nakon injiciranja otopine radioaktivne tvari koja se nakuplja u oslikavanom dijelu tijela posebni instrumenti i računala registracijom zračenja stvaraju sliku.
Nuspojave-problemi/tegobe nastale djelovanjem liječenja na neželjene organe ili tkiva.
Onkolog-liječnik specijaliziran za liječenje raka. Pojedini onkolozi specijalisti su za specifične metode liječenja raka, npr. radioterapeuti.
Oslikavanje-postupak slikovnog prikazivanja unutrašnjosti tijela
Papilarni tumor-tumor karakteriziran prstolikim pupoljcima zloćudnih stanica pričvršćenih za epitelnu podlogu.
Paratiroidna žlijezda-uobičajeno 4 žlijezde veličine zrna graška smještene uz štitnjaču. Reguliraju razinu i promet kalcija u krvi i pojedinim tkivima.
Prekancerozni polip-izraslina sluznice sklona prijelazu u rak.
Zračenje-energija oslobođena u vidu čestica ili elektromagnetskih valova. Uobičajeni izvori zračenja u okolišu jesu plin radon, svemirsko zračenje i medicinsko X-zračenje.
Radiojod-Radioaktivni izotop joda primjenjivan u slikovnoj dijagnostici ili terapiji. U liječenju se primjenjuju znatno više doze od dijagnostičkih.
Radioterapija-primjena visokoenergetskog zračenja poput gama, X-zraka ,neutrona ili drugih izvora u liječenju raka. Zračenje nastaje u posrebnim uređajima izvan tijela ili raspadom radioizotopa koji se smještaju u tumor ili neposrednu blizinu(unutrašnje, intersticijsko zračenje ili brahierapija)Sustavna radioterapija primjenjuje monoklonska protutijela obilježena radioizotopima koja cirkuliraju tijelom.
Rak-skup bolesti obilježenih nekontroliranom diobom abnormalnih stanica koje infiltriraju okolna tkiva i krvotokom te limfnom strujom se šire u udaljene dijelove tijela.
Režanj-dio organa poput jetre, pluća, mozga ili štitnjače
Rizični čimbenik-stanja, tvari, genetske promjene, nasljeđe ili navike koje povećavaju sklonost pojave bolesti.
Simptom-subjektivni znak prisustva bolesti.
Stadij-stupanj proširenosti raka u tijelu
Staging-Postupak utvrđivanja stupnja proširenosti raka.
Stanica-osnovna građevna jedinica tkiva. Jedna ili više vrsta stanica tvore sva tkiva.
Sustavna terapija-liječenje cirkulirajućim tvarima koje krvotokom
Štitnjača-žlijezda smještena ispod glasovnog organa na vratu. Regulira rast i metabolizam.
Tireoglobulin-bjelančevina u kojoj su uskladišteni hormoni štitnjače
Tiroidektomija-operacija kojom se uklanja dio ili cijela štitnjača.
Tkivo-skupina sličnih stanica koje zajedničkim djelovanjem ostvaruju specifične funkcije
Tumor— Nesvrsishodna, abnormalna benigna ili maligna tkivna masa nastala nekontroliranom diobom stanica.
Vanjsko zračenje-liječenje raka visokoenergetskim zračenjem.
Vrući čvor-čvor koji pojačano nakuplja radioaktivni materijal u odnosu na okolno tkivo štitnjače. Vrlo rijetko su maligni, nazivaju se i hiperfunkcionalnim čvorovima.
Žlijezda-organ koji proizvodi i oslobađa jednu ili više tvari potrebnih tijelu.
Priredio: Mario Štefanić, dr. med.
Centar za nuklearnu medicinu i bolesti štitnjače KB Osijek
Materijal je prijevod izvornog materijala sa www.cancer.gov a što je u cilju što bolje informiranosti građana o malignim bolestima omogućio WIREDinternational nevladina organizacija iz SAD-a koja diljem svijeta pruža potporu u davanju medicinskih informacija liječnicima i stanovništvu i kao takova usko surađuje s Nacionalnim institutom za zdravlje SAD-a vlasnikom autorskih prava materijala.
